Na popisu govornika i gostiju saborskog zastupnika Domovinskog pokreta Stjepe Bartulice na međunarodnoj konferenciji konzervativaca koja je održana prošloga tjedna u Zagrebu nalazila se Anna Lakó, međunarodna koordinatorica mađarskog Centra za temeljna prava, organizacije koja godinama promovira velikomađarske pretenzije na hrvatski teritorij.
U posljednje tri godine, ova je mađarska organizacija na službenim kanalima više puta objavila kartu velike Mađarske koja uključuje i Slavoniju, biračko uporište Domovinskog pokreta kojem Bartulica pripada. U njihovom idealnom svijetu, koji bi značio povećanje mađarskog teritorija nauštrb hrvatskog, Bartulica ne bi ni prispio u Sabor. Barem ne u onaj koji se nalazi u Hrvatskoj.
Kad su Mađari pristali na poziv da pošalju nekoga na skup o konzervativnim idejama i blagodatima slobodnog tržišta baš u Hrvatsku, možda su oni imali ponešto doslovnije shvaćanje koncepta "male države" od našeg Stjepe. "Mala država" – to je Republika Hrvatska koja ima razulareni kapitalizam, raspolaže minimalnim javnim aparatom i još manjim geografskim granicama. Mađarska bi u toj podjeli bila nešto veća, pa bi se tako smanjili razmjeri državnog kapitalizma Viktora Orbána, jer ovako kao uzor katoličkih libertarijanaca nagrđuje poantu Bartuličine konferencije.
Konferencija pod nazivom "Današnji izazovi konzervativizma" koja je u zagrebačkom hotelu Dubrovnik održana od 11. do 14. srpnja ugostila je niz prominentnih međunarodnih tržišnih i vjerskih fanatika. Udruga Stjepe Bartulice bila je partner organizaciji New Direction koju je osnovala bivša britanska premijerka Margaret Thatcher, a danas su povezani sa Strankom europskih konzervativaca i reformista.
Centar za temeljna prava, osnovan 2013. godine, posljednjih pet godina došao je u fokus mađarske javnosti zato što je otkriveno da dobiva milijune eura javnih sredstava preko Orbánove stranke Fidesz i mađarske vlade
Već u najavi konferencije organizatori su upozorili na suvremene sljednike socijalističkih poredaka koji nesmiljeno napadaju tradicionalne vrijednosti i slobodnotržišnu ekonomiju. Priča o konferenciji Stjepe Bartulice bila bi dakle standardni set desničarskih besmislica, laži i paranoja, da nije ovog zabavnog detalja s Mađarima, koji su zbog stavova o Hrvatskoj, ali i zbog sve zapaženijeg rada na globalnoj razini, zaslužili detaljniju analizu.
Centar za temeljna prava, osnovan 2013. godine, posljednjih pet godina došao je u fokus mađarske javnosti zato što je otkriveno da dobiva milijune eura javnih sredstava preko Orbánove stranke Fidesz i mađarske vlade. U svome radu oni se pritom nastoje prezentirati kao nezavisni istraživački institut, ali u stvarnosti vrše najsiroviju orbanovsku propagandu i jednakim intenzitetom napadaju njegove kritičare. U skladu s autokratskim ciljevima vladara, često zaoštrenim jezikom nasrću na manjine, izbjeglice, ženska reproduktivna prava i prava LGBT zajednice.
Najviše su se, međutim, profilirali po pitanju velikomađarskog nacionalizma. Posljednjih četiri do pet godina tako su, poput sjene, slijedili svaki Orbánov istovrsni ispad. Mađarski premijer bi skandalizirao javnost, a oni bi iz "nezavisne" pozicije dali puno gori kontekst njegovim provokacijama. Nešto kao kad Vučić huška uz određene inhibicije, pa posao transparentno dovrše tabloidi pod njegovom kontrolom.
Početkom svibnja 2020. godine Orbán je poželio sreću maturantima na testu iz povijesti, objavljujući fotografiju globusa s obilježenom "velikom Mađarskom". Nedugo poslije, Bartuličini gosti su pokrenuli kampanju "Mi ostajemo". Na Facebooku su objavili sliku postojećih granica Mađarske. Preko nje otisnuli su veliku Mađarsku, ofarbanu bojama nacionalne zastave. Pozvali su sve pratitelje na društvenim mrežama da preuzmu fotografiju i da je stave kao pozadinu na svojim profilima.
Na drugoj slici jedan učenik na školskoj ploči dovršava kartu velike Mađarske i popratni natpis: "Vjerujem u uskrsnuće Mađarske!", što je zadnjih stih pjesme koja je nastala 1920. godine, a otad je simbol mađarskih iredentista koji se ne mire sa zemljom u postojećim granicama. Centar je tako promovirao i svojevrsnu molitvenu mantru vladavine Miklósa Horthya, ratnog namjesnika Mađarske i Hitlerovog suradnika pod čijom paskom je između svibnja i srpnja 1944. deportirano u Auschwitz oko 440 tisuća mađarskih Židova.
Mađarske granice kako ih vide gosti Stjepe Bartulice
Povodom stote godišnjice potpisivanja Trianonskog sporazuma zbog kojeg je Mađarska ostala bez dvije trećine teritorija, Orbán je potom 4. lipnja 2020. na granici Mađarske i Slovačke otvorio spomenik. Uz kartu velike Mađarske, na jednoj spomen-ploči pisalo je "Fiume – tengerre magyar", odnosno "Rijeka – na more Mađar(i)", što je stih jednog autora koji je tvrdio da nema pojma što je to Hrvatska.
Zagrebački gosti Stjepe Bartulice iz Centra iz temeljna prava istoga su dana opet objavili prikaz Mađarske u predtrianonskim granicama i poručili da oni "štite Karpatski bazen, makar se granice pomicale s vremena na vrijeme". Mađarski građani napisali su ispod te poruke da se "bliži vrijeme kada će biti eliminirane" postojeće granice i da će se njihovoj zemlji pripojiti okolne regije.
Jedan od njihovih isturenih ljudi napisao je tekst u kojem stoji da je 1920. "Zapad povrijedio tisućljetne granice i povijest srednje Europe, ograničio nas na neobranjive granice, lišio nas prirodnih bogatstava, lišio nas resursa i pretvorio našu zemlju u kuću žalosti".
Na temelju onog Orbánovog "Trianonskog govora", Centar je potom u kolovozu 2020. godine prezentirao novu kampanju koja je izazvala burne reakcije u tamošnjoj javnosti. Najprije je objavljen oglas uz natpis "Istina, moć, uspon" i poruku "zajedno ćemo napraviti velikim Karpatski bazen", kao i prizor mađarskih vojnika iz Prvog svjetskog rata dok jurišaju iz rovova. Objavili su i petominutni video s istim nabrijanim sadržajem. I pozivom svim Mađarima da svaki dan budu "spremni".
Kritičari su kampanju protumačili kao otvoreni militarizam, ratnu propagandu i nezapamćeni ispad mađarskog iredentizma koji šalje opasnu poruku prema susjednim državama. Čak je pokrenuta i peticija koju je potpisalo više od šest tisuća Mađara.
Nakon niza kritika Centar se oglasio tvrdnjom da je njihova namjera bila upravo suprotna. Oni su zapravo pozvali na "ujedinjenje Mađara i okolnih naroda kako ih velike sile ne bi mogle izigravati jedne protiv drugih".
Bartulica nije samo bio višestruki domaćin ovim Mađarima, nego i gost. U svibnju ove godine na poziv Centra održao je govor protiv "komunizma" i "woke ideologije" na velikoj konferenciji u Mađarskoj. Većini zapadnih medija ulaz je bio zabranjen
Nigdje, međutim, nije bilo "okolnih naroda"; cijela kampanja zapravo je prikazivala političku nadmoć Mađara nad njima. Centar je k tome poručio da je "zadaća sljedećih generacija dobiti završnu bitku, nakon čega će svi dragulji u kruni Svetog Stjepana (Arpadovića) opet zasjati", što je jasna aluzija na "povijesnu Mađarsku" i veći dio Hrvatske unutar nje.
Krajem studenog prošle godine Orbán je objavio snimku s utakmice mađarske reprezentacije na kojoj nosi šal svoje zemlje u čijim se granicama nalaze dijelovi Hrvatske, uključujući Rijeku i Hrvatsko primorje, zatim komade Slovenije, Austrije, Srbije, Slovačke, Rumunjske i Ukrajine.
Incident sa šalom komentirala je domaća oporba, a ponajviše saborski zastupnici Domovinskog pokreta, koji su napali i mlaku Plenkovićevu reakciju i Orbánov čin. "Siguran sam da velik dio mađarskog stanovništva razmišlja poput Orbána. Da nije tako, Orbán se ne bi tako ponašao. Logičan potez bio bi da se mađarski veleposlanik pozove u Hrvatsku. Plenković nije niti to napravio", rekao je Stipo Mlinarić "Ćipe" u izjavi za portal Dnevno.hr.
Njegov stranački kolega Stjepo Bartulica, isti onaj koji je pozvao Centar u Zagreb, poručio je da "u Mađarskoj postoji određeni kompleks zbog gubitka teritorija nakon Prvog svjetskog rata, kada su nastale mađarske manjine u susjednim državama" i da "Orbán često koristi to stanje da bi pokazao kako bi Mađarska trebala biti značajnija nego što jest, zbog povijesnih okolnosti".
"Ovakve provokacije otežavaju naše bilateralne odnose, a situacija je dovoljno teška zbog afere u Ini. Smatram da je ovo nepotrebno i neodgovorno ponašanje s Orbánove strane", kazao je Bartulica.
Dan poslije objave Orbánove snimke Bartuličini suradnici iz Centra za temeljna prava na službenom Facebook profilu stali su u obranu svog mecene. Uz novu objavu karte velike Mađarske. Koliko god se lijevoliberalni mediji i njihovi principijelni prijatelji u Europi trude dizati uzbunu zbog navijačkog šala Viktora Orbána, povijest i prošlost se ne daju prebrisati: Mađari su samo doprinijeli gradnji, kulturnoj i državnoj organizaciji Karpatskog bazena, i uvijek, u svakom dobu, svaka druga etnička skupina ili nacija također je dobro prošla", poručili su u popratnom tekstu.
U ožujku ove godine ponovili su istu stvar. Njihova nova objava s kartom velike Mađarske uslijedila je nakon najave mađarskog nogometnog saveza da će navijači ubuduće moći na stadione unositi rekvizite s proširenim granicama domovine bez straha od sankcija. Iste one koje je nekoliko mjeseci prije nosio Orbán.
Velikomađarska propaganda Centra za temeljna prava
Javio se i Hrvatski nogometni savez s porukom da se oštro protive mogućnosti "dopuštanja korištenja bilo kakvih zastava ili transparenata koji bi mogli imati geografske pretenzije na teritorij Republike Hrvatske".
No zato su mađarski gosti Stjepe Bartulice s posebnim veseljem prenijeli tu vijest. "Simbol velike Mađarske mogao bi se pojaviti na utakmicama mađarske reprezentacije!", poručili su ushićeno na službenom Facebook kanalu i objasnili da je mađarski savez "odlučio omogućiti ulazak povijesne karte Mađarske". "Zajedno smo sila! Hajde, Mađarska! Hajdemo, Mađari!", zaokružili su objavu.
Suradnja Bartulice i ove mađarske organizacije inače je intenzivnija od jednog događaja. U rujnu 2022. godine Bartuličin Centar je suorganizirao ljetnu školu u Splitu za oblikovanje "mladih konzervativnih lidera". Njegovi gosti i uvaženi govornici bili su i Péter Törcsi i Zoltán Koskovics, operativni direktor i geopolitički analitičar Centra za temeljna prava. U govorima su se složili da desničari trebaju zajedno djelovati protiv težnji međunarodne ljevice. Nisu ništa rekli kako bi njihovi domaćini trebali djelovati protiv težnji mađarskih gostiju. Na ljetnoj školi bio je inače i Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta.
Bartulica pritom nije samo bio višestruki domaćin ovim Mađarima, nego i gost. U svibnju ove godine na poziv Centra održao je govor protiv "komunizma" i "woke ideologije" na velikoj konferenciji u Mađarskoj. Većini zapadnih medija ulaz je bio zabranjen. Važnija od njegovog govora, međutim, pozadina je same konferencije. Ona nas iz lokalne halapljivosti orbanista za hrvatskom zemljom pomiče u domenu globalne desne scene i puno važnijih Orbánovih interesa. Bartuličini istomišljenici su, naime, događaj u Budimpešti suorganizirali s Konferencijom konzervativne političke akcije (Conservative Political Action Conference, CPAC), vodećom konferencijom američkih konzervativaca.
Radi se o prominentnim globalnim desničarima koji na skupovima u Americi, Mađarskoj, Brazilu, Australiji i drugdje redovno negiraju klimatske promjene, huškaju na manjine i tvrde da je Trumpov izborni poraz utemeljen na prijevari. Zadnjih nekoliko godina Orbána su isturili kao simbol novog desnog pokreta, čije bi neliberalne metode vladanja i destruktivni marš kroz institucije rado vidjeli u SAD-u. U tom halucinogenom, mračnom, memljivom svijetu država bi služila za progon neistomišljenika, svjetonazorskih i klasnih. Zahvaljujući tom prekoatlantskom savezu Orbán koristi situaciju da se brendira kao politički uzor puno šire od mađarskih i evropskih granica.
S istim ciljem iskorištava aktivnosti Političke mreže vrijednosti, inicijative sa sjedištem u Mađarskoj, koja najviše radi na protivljenju abortusu i ženskim reproduktivnim pravima te okuplja mrežu više stotina najvećih ultra-konzervativnih organizacija iz 30 država. Na zagrebačkoj konferenciji gostovalo je nekoliko njihovih predstavnika.
Mađarska Nacionalna garda iz Prvog svjetskog rata na plakatu Centra
Ista nakupina organizacija i pojedinaca – političara, poduzetnika, klerikalaca – prije nekoliko godina bila je okupljena u koaliciju Agenda Europe, koja je u tajnosti kovala plan da se ženama u budućoj Evropi zabrani razvod, kontracepcija i pobačaj, a da se gejevi stave izvan zakona. Sastancima Agenda Europe prisustvovala je Željka Markić iz U ime obitelji. S njihovom novom mađarskom inkarnacijom, koja je pod utjecajem Viktor Orbána, sada surađuje Stjepo Bartulica.
Tako je na konferenciju u Zagrebu došao José Antonio Kast, predsjednik mađarske Političke mreže vrijednosti i neuspjeli kandidat za predsjednika Čilea. Kast je predstavljen kao govornik-kapitalac, čovjek koji po mnogočemu utjelovljuje duh nove desnice. Otac mu je bio pravi nacist koji je u Čile iz Njemačke pobjegao "štakorskom" rutom, pa je kao poduzetnik bio gorljivi protivnik Salvadora Allendea te je s oduševljenjem dočekao Pinochetov državni udar.
Njegov brat Miguel bio je dio Čikaških dječaka, ekonomista koji su uz pomoć državnog nasilja, logora, mučenja i ubijanja Čileancima utjerali u kosti neoliberalni poredak. Bartuličin gost je pritom u predsjedničkoj kampanji redovno širio lažne vijesti, huškao na žene i manjine te se još ispostavilo da je od voljenog Čilea skrivao novac u poreznim oazama. I gorljivo branio Pinocheta. Potonji stav je inače popularan i u Baruličinom Centru za obnovu kulture. Robin Harris, govornik na zagrebačkoj konferenciji, desna ruka Stjepe Bartulice u Centru i bivši savjetnik britanske premijerke Margaret Thatcher, godinama je branio Pinocheta, tvrdeći da je više tisuća pobijenih i mučenih političkih neprijatelja bila "neizbježna cijena" konflikta u Čileu.
O izazovima konzervativizma u Zagrebu govorili su i predstavnici Acton Instituta, krajnje desne američke organizacije koju financiraju naftne korporacije i braća Koch, ultrakonzervativni milijarderi. Negatori klimatskih promjena, protivnici pobačaja, socijalne države i sličnih tema, zadnjih su godina preusmjerili milijune na inicijative evropskih istomišljenika. Dio su mreže Ekonomsko istraživačke fondacije Atlas, američke libertarijanske organizacije koja surađuje s više od 500 udruženja istog ideološkog uvjerenja.
Atlas je imao nemali uspjeh u političkim promjenama na južnoameričkom kontinentu; zahvaljujući financiranju lokalnih partnera, tamo su doprinijeli rušenju ljevičarskih vlada i usponu desničarskih populista koji su dobri za poslovanje korporacija. Od 1991. do 2018. Atlas je vodio američki Argentinac Alejandro Chafuen, koji je danas na čelu Acton Instituta. I on je bio govornik na konferenciji Stjepana Bartulice.
Poput Čileanca koji je na čelu mreže ultraških organizacija s mađarskom adresom, Chafuen vojnu diktaturu u njegovoj Argentini pamti u pozitivnom svjetlu. Štoviše, režim koji je donio Argentincima masovno nasilje po njemu je djelovao iz nužde jer je tako spriječio komuniste da preuzmu tu državu.
Kad se ovako na skup stave najistaknutiji pojedinci s konferencije Stjepe Bartulice, postaje jasno naličje globalne "nove desnice" i načini na koji bio oni željeli razriješiti "današnje izazove konzervativizma". Nema tu nikakvog "slobodnog tržišta" ili "slobode govora". Ako se pita goste iz Mađarske, Hrvatska nema ni veći dio svoga teritorija.
