Preduskršnja subota bila je, naravno, neradni dan, a neradnim i prazničnim danima mirovna grupa Oaza, zbog nedovoljnih financijskih sredstava, nije u mogućnosti dostavljati besplatne tople obroke svojim korisnicima s područja Grada Belog Manastira. Ipak, ta subota bila je izuzetak.
Prvo je ‘Oaza’, inicijativom i trudom Ane Jeličić, za korisnike pripremila uskršnje poklon-paketiće, koji su sadržavali paštetu, keks i čestitku, onda je Vladimir Škrobo – Bajo, vlasnik karanačkog etnorestorana ‘Baranjska kuća’, ponudio donaciju u vidu toplog obroka za sve ‘Oazine’ korisnike (šnicla, riža u prilogu, paradajz, kruh). ‘Oaza’ srdačno zahvaljuje ‘legendarnom’ Baji na donaciji, koja je ‘Oazinim’ korisnicima stigla u pravi čas – pred Uskrs.
Kad je te subote, nešto prije podneva, stigao telefonski poziv iz ‘Baranjske kuće’ da se dođe po pripremljene tople obroke, pokrenut je drugi dio ove složene ‘operacije’. Ne samo da je trebalo otići u Karanac po tople obroke, nego ih je trebalo razvesti na 29 kućnih adresa u Belom Manastiru, Branjinom Vrhu i Šumarini. To je, svojim automobilom, odradio ‘Oazin’ volonter Ljubomir – Ljubo Jeličić, za što mu je trebalo – tri sata i četrdesetak prijeđenih kilometara.
Da razvoženje toplih obroka nije baš tako jednostavno, pokazalo se i ovaj put. Manji je problem što razvozač neke korisnike nije zatekao kod kuće, što neki imaju oštre pse, a drugi mačke pa tople obroke nije moguće ostaviti na vanjskim stolovima. Nije veliki problem ni to što su neki korisnici nedostupni, iako su u kući ili stanu, pa se topli obrok mora ostavljati kod komšija. Mnogo je neprijatnije kad se na kućnom pragu dozna da je korisnica iznenada odvezena u bolnicu ili da je prije dva-tri dana preminula. A vrlo je neprijatno zateći korisnika u lošem zdravstvenom stanju, što se također događa. Tad ne preostaje ništa drugo nego smjesta zvati hitnu pomoć i biti joj na usluzi.
