Komemorativnim skupom u Gudovcu kod Bjelovara u četvrtak je obilježena 81. godišnjica masovnog ustaškog zločina nad Srbima bjelovarskog kraja koji je uslijedio 18 dana nakon proglašenja NDH 1941. godine.
Tog su dana u Gudovcu i okolnim selima ustaše pohapsile i brutalno ubile 195 osoba srpske nacionalnosti. Učinili su to pripadnici Seljačke zaštite, preobraćeni u ustašku postrojbu, po nalogu ustaškog pukovnika i zapovjednika nadzorne službe tog režima Eugena Dide Kvaternika. Mrtva tijela su ustaše prelile vapnom i pokrile tankim slojem zemlje. Dva dana nakon toga njemačka komisija je dala nalog da se leševi iskopaju i fotografiraju, uhapsila likvidatore, sprovela ih u Bjelovar i zatvorila u bjelovarsku gimnaziju, ali su oni uskoro pušteni bez posljedica. Leševi žrtava su kasnije sahranjeni u blizini seoske crkve, odakle su kasnije vraćeni na mjesto likvidacije, današnjeg spomen-parka.
- Svaki normalan čovjek na ovom mjestu osjeća nelagodu i uznemirenost jer pogubljenje koje se ovdje dogodilo teško je pojmiti. Pucati na goloruke civile i ubiti ih mogu činiti jedino zvjeri i neljudi puni mržnje. Taj suludi čin zaslužuje najveću osudu i to trebamo stalno ponavljati – rekao je u uvodu komemoracije Nenad Nekvapil, predstavnik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Bjelovar koje je, uz Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Bjelovara, organizator skupa.
Po prvi put na obilježavanju ove tragedije došlu su i predstavnici jedne braniteljske udruge proizašla iz Domovinskog rata – VeDRA, udruga veterana i antifašista. U njihovo ime govorio je general bojnik HV–a u mirovini Luka Džanko.
- Ne dolazim ovdje kao general, nego antifašist i hrvatski branitelj koji na putu antifašizma želi reći da je NDH bila nečasna tvorevina koju danas nitko ne može braniti i vrlo jasno poručiti da nema revizije povijesti jer su zločine radili ustaše, a ne Hrvati – rekao je Džanko.
Predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić kazao je kako bi u normalnim okolnostima ovo bio samo jedan tragičan povijesni događaj, ali zbog revizionizma na njega se stalno mora podsjećati idejama i vrijednostima koji se suprotstavljaju mržnji, netoleranciji i svemu onome što karakterizira fašizam, ustaštvo i nacizam.
- Prije više od 30 godina mislio sam da se takav zločin više nikada ne može dogoditi, sada više nisam tako uvjeren – rekao je Pusić.
Aneta Vladimirov iz SNV-a ustvrdila je kako je nemili događaj nagovijestio tok genocidne kampanje, holokausta i zločina protiv čovječnosti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i podsjetila na podatak podizanja tužbe protiv počinitelja masovnog ubojstva.
- Učinile su to Marta Popović Omčikus i Florijana Sedlaček zajedno s udovicom Ankom Gvozdenković koje su Nijemci 30, aprila ispitivali u gudovačkoj općini. Taj je moment beskrajno važan jer pokazuje hrabrost i vitalnost stanovnika ovog kraja pa se i tim ženama mora odati počast – naglasila je Vladimirov.
Gradonačelnik i saborski zastupnik Dario Hrebak istaknuo je zabrinutost za recentna događanja u hrvatskom društvu.
- Nema zločina koji se može tolerirati i opravdavati, koji može zamijeniti nevinu žrtvu, a ovdje su ljudi nastradali samo što su bili pripadnici jedne nacionalne manjine. Zlo je živo i moramo se boriti protiv njega, ne smijemo ga podcijeniti. S ovog mjesta moramo poslati jasnu poruku da se ovakva zlodjela više ne smiju ponoviti. Svi smo odgovorni za to u kakvom ćemo društvu živjeti i što ćemo ostaviti djeci i unucima – rekao je Hrebak.
Bjelovarsko-bilogorski župan Marko Marušić je naglasio je kako je riječ o neshvatljivom i sramotnom činu koji zaslužuju jasnu i nedvosmislenu osudu.
- Svaki čovjek na ovom mjestu, ako je ikako normalan i dobronamjeran, mora osjećati nelagodu – ustvrdio je Marušić.
Predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Franjo Habulin izrazio je zabrinutost što se ustaški pozdrav "Za dom spremni" predstavlja malim zabludjelim domoljubljem.
- Iz godine u godinu moramo razjašnjavati ono što je savršeno jasno svakome tko poznaje povijesne činjenice i tko ne nasjeda revizionistima kojima je sadašnja Hrvatska širom otvorila vrata u obrazovanju, izdavaštvu, publicistici i medijima, a nerijetko i u ispovijedanju vjere. Kažu nam da smo dosadili sa stalnim pričama o ustašama i partizanima, ali te dvije imenice ne mogu biti u istoj rečenici. Dosadili smo i sami sebi, ali moramo o tome govoriti jer je povijesno sjećanje stavljeno u službu promašene i pogrešne politike – zaključio je Habulin.