Manje od trećine učenika i učenica završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj smatra NDH fašističkom tvorevinom, gotovo polovica ih smatra da se homoseksualna orijentacija ne bi trebala javno isticati, a tek 18,8 posto njih zna koji akteri mogu promijeniti Ustav. Ovo su samo neki od rezultata opsežnog anketnog istraživanja "Politička pismenost učenika i učenica završnih razreda srednjih škola" provedenog u 67 završnih razreda u 59 srednjih škola tokom marta ove godine. Obuhvaćeni su stavovi 1122 maturanata koji pohađaju gimnazijske, četverogodišnje, petogodišnje i trogodišnje strukovne programe. Autori izvještaja Nikola Baketa, Kosta Bovan i Jelena Matić Bojić naveli su da je srednjoškolski program i dalje ključan faktor za političko znanje i informiranost te političku socijalizaciju mladih. Pokazalo se, naime, da učenice i gimnazijalci u većoj mjeri iskazuju tolerantnije stavove koji su više u skladu s demokratskom političkom kulturom.
Dok se o ovom istraživanju u desničarskim medijima zadnjih dana govori afirmativno, hvale se mladi i njihovi suspektni politički stavovi, Nikola Baketa za Novosti govori da baš nitko ne bi trebao biti zadovoljan konačnim rezultatima.
- Ne znam koliko je dobro da mladi ne znaju ništa o demokratskom sustavu u kojem žive i da veliki dio njih ne zna kako sustav funkcionira. Oni koji likuju nad rezultatima isti su oni koji pokušavaju objasniti važnost referenduma, a da s druge strane mladi ne znaju tko uopće može mijenjati Ustav referendumom. Je li to onda za likovanje ili za upitati se što možemo očekivati od mladih koji će uskoro imati pravo glasa? Želimo li da oni ne izlaze na izbore pa da i dalje pričamo o niskoj političkoj participaciji? - upozorava Baketa.
U odnosu na prethodno istraživanje, provedeno na istu temu 2014./2015., dogodili su se određeni pomaci. Primjerice, Rijeka je 2016. pokrenula građanski odgoj i obrazovanje kao fakultativni predmet koji pohađa veliki broj učenika. U pogledu razlika u nacionalnoj isključivosti učenika koji pohađaju različite vrste srednjoškolskog programa, ističe se da je najevidentnija kod tvrdnje koja ispituje mogućnost sklapanja prijateljstva s osobom druge rase, vjere ili nacionalnosti. Iako su prosječne vrijednosti na toj tvrdnji visoke kod svih triju podskupina učenika, kod učenika gimnazija su najviše, dok su kod učenika trogodišnjih programa najniže.
Baketa u tom smislu navodi da učenici trogodišnjih škola imaju najniža znanja i stavovi su im najmanje u skladu s demokratskima. Ova grupacija je tokom svog obrazovanja više usmjerena na svoju struku i nema dovoljno društveno-humanističkih sadržaja. Drugim riječima, te učenike se ne obrazuje da postanu punopravni građani, nego isključivo da izađu na tržište rada.
Voditeljica Programa obrazovanja SNV-a Nina Čolović smatra kako mladi zapravo nisu ni po čemu iznimka, već odraz cijelog sustava te pretpostavlja da bi rezultati bili jednako porazni i da se ispitaju starije dobne skupine. U razgovoru za Novosti ponudila je perspektivu kroz koju se mogu iščitati dobiveni rezultati, objašnjavajući kako se odvija nastava u strukovnim školama, uz naglasak da je temeljni problem to što se strukovno obrazovanje gradi tako da u njegovom središtu nije učenik nego kapital.
Čolović je podsjetila da su 2019. donesene smjernice za izradu Mreže školskih ustanova i programa odgoja i obrazovanja gdje se predviđa racionalizacija broja strukovnih programa i strukovnih škola. Smjernicama se željelo smanjiti broj dostupnih strukovnih programa i škola u odnosu na gimnazijske, a povećati broj ovih drugih, čime se zapravo ugrožava djecu koja su u ekonomski depriviranim uvjetima, objasnila je Čolović.
- Učenicima strukovno obrazovanje omogućava da mogu i raditi i ići na fakultet. Ove smjernice za izradu Mreže smanjuju tu mogućnost, a istovremeno se razvijaju razne strategije i dokumenti poput, primjerice, nacionalnog kurikuluma za strukovno obrazovanje koji kaže da obrazovanje treba što više prilagoditi potrebama tržišta rada. To posebno pogađa strukovne škole, dok gimnazije ostaju opće mjesto kao privilegija onih koji imaju mogućnost ići dalje. Zatire se ono što je društveno i humanističko i što omogućava razvoj i snalaženje pojedinca unutar društva - rekla je Nina Čolović.
Osim toga, strukovne škole imaju sklopljene ugovore s raznim poduzećima i obrtima gdje bi se trebala obavljati praktična nastava. Čolović je naglasila da tamo nema sindikalnog organiziranja učenika, već samo onih koji su u radnom odnosu, što ih ostavlja ranjivima za razne oblike eksploatacije. Sve to ide nauštrb društveno-humanističkih predmeta kao što su politika i gospodarstvo, povijest ili geografija.
Kada je riječ o procjeni relevantnog sadržaja za strukovne škole, Čolović daje primjer biologije koja se u ugostiteljskim školama podučava samo u određenoj mjeri: ne uči se o ljudskoj anatomiji, već o poznavanju robe ili sastava namirnica. Ista je stvar sa satovima povijesti gdje se, primjerice u turističkim školama, stavlja veći naglasak na kulturnu baštinu i ono što je interesantno za turističku industriju, dok se zaobilaze teme relevantne za društvo u cjelini.
Većina sudionika istraživanja, njih 62,2 posto, smatra da je pobjeda ostvarena u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu. Na tom tragu, 36,7 posto njih smatra da Hrvatska nije izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, ali je i više od polovice sudionika neodlučno po ovom pitanju. S druge strane, određeni kritički odmak i propitivanje uloge Hrvatske može se vidjeti kroz stavove vezane uz počinjenje zločina tijekom rata te pitanje kaznene odgovornosti. Naime, 37,7 posto sudionika ne slaže se s tvrdnjom da Hrvatska nije mogla počiniti zločine jer je vodila obrambeni rat, a njih 35 posto da su neki pripadnici političkog vrha Republike Hrvatske trebali biti optuženi pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, navodi se u istraživanju.
Čolović smatra da su građanski odgoj i obrazovanje prilika da se uvedu sadržaji koji će omogućiti djeci da propitaju dotadašnje iskustvo i osvijestite poziciju kao potencijalno političku. Također, u školama se podučava povijest elita, dok u potpunosti izostaje povijest ekonomskih odnosa i ono što je značila za čovječanstvo.
- U obrazovanju se stavlja naglasak na to da se samo neki pojmovi usvoje, važno je znati tko, što i gdje, ali se oni ne povezuju s realnošću, što dovodi do problema usvajanja. Kad nešto čuju i zapamte, onda samo reproduciraju kao što su, primjerice, vrijednosti Domovinskog rata, bez stvarnog doticaja s time što je rat bio i kako je pogodio sredine i ljude s kojima mladi dolaze u kontakt. Obrazovanje pogoduje takvom učenju i zadržava apsurdne koncepte. Zapravo funkcionira tako da stvara ljude koji će biti dovoljno poslušni i ići ukorak s onim što je institucijama i strukturama bitno. Nije mu cilj da mladi ljudi išta propituju - zaključuje Nina Čolović.
