Prije deset godina grupa majki okupila se na velikom betonskom trgu ispred jedne od riječkih osnovnih škola i pokrenula građansku inicijativu danas poznatu pod imenom Urbani separe. U početku je njihov rad bio potpuna gerila – sadile su cvijeće i farbale klupice, sve s ciljem sređivanja javnih površina u Rijeci. Godine 2016. organizirale su akciju pranja kipa Ivana pl. Zajca u Kazališnom parku čime su ukazale na status kulture u gradu, a 2020. godine u sklopu EPK u Rijeci nastao je Mjesni odbor Hartera – projekt razvoja zajednice kojim se pokreću rasprave o budućnosti postindustrijskih ostataka. Tada se u rad udruge kao dizajner uključuje Marin Nižić, a ubrzo se priključuju i Mara Prpić i Tanja Blašković.
Prošle su godine proveli niz kvartovskih festivala, "Pozdrava iz Rijeke", koji su isticali specifičnosti Mlake, Kantride, Zameta i Pećina, a kako govori Mara, programe su osmišljavali s grupom ljudi iz kvarta. Iako se radilo i na pojedinim nedostatcima, isticale su se i brojne pozitivne stvari.
- Tu je nekad bilo kino, tu je nekad bio plesnjak – to su stvari koje mi ne znamo jer ne živimo u tim kvartovima i onda skupa sa stanovnicima oživljavamo kvart. To uvijek dobro ide jer ljudi čim shvate da mogu, dođu do momenta gdje ih zanese taj val i svi se priključe – govori Mara, dok Tanja dodaje kako su građani uvijek spremni podržati, a svi su programi zapravo neka vrsta školice aktiviranja javnog prostora za građane.
- Mi smo tu kao podrška, ali htjeli bismo da se ljudi organiziraju u svom kvartu, bilo da je u pitanju neko zajedničko kuhanje, šetnja ili akcija uređenja. Nadam se da će se kod ljudi razviti taj osjećaj za aktivizam i da će kasnije to primijeniti u svojim kvartovima i onda kada projekti završe – govori Tanja.
Ukupno je u prošlogodišnjim kvartovskim festivalima sudjelovalo oko 5000 ljudi, a jedna od najvidljivijih promjena koje je ovaj projekt donio vezana je uz Kantridu gdje se tijekom festivala potpisivala peticija za uređenje plaže kraj lučice 3. maja, a koje će se ove godine provesti pod vodstvom Građanske inicijative Kantrida. Kako nam govori Marin, smatraju da tome uvelike pomaže njihov pozitivan pristup koji ima zdravu dozu kritike.
- Naravno da je netko kriv za loše stanje javnog prostora, ali iako je krivac poznat, bez njih i suradnje s njima teško je išta promijeniti, tako da jednostavno svi skupa moramo konstruktivno ići naprijed. Želja nam je ove godine biti malo kritičniji upravo zbog toga što sada pokrivamo dvije teme koje zahtijevaju dosta velike promjene, a to su Rječina i morska obala – objašnjava Marin.
Hartera – mjesna ćakula (Foto: Mara Prpić)
Park prirode Ričina i Pozdrav s Riječke rivijere dva su programska pravca koja se provode ove godine. Rječinom će se baviti duž cijelog toka te ukazati na prirodne, kulturne, društvene, urbanističke i druge potencijale života i bivanja uz rijeku, dok će rivijera živnuti uz aktivnosti poput izložbi, radionica, marendi, glazbe i filma. Premda su aktivnosti naizgled čista zabava, sadrže dobru dozu kritike – prošlogodišnje bacanje sjemenih bombica na plaži na Pećinama direktan je komentar na posječenu šumu koja je tamo stvarala jedini hlad. U posljednje se vrijeme u Rijeci donose brojne odluke koje će značajno promijeniti grad – od nebodera na Kantridi do novog Porto Baroša. Kako nam objašnjava Mara, puno je tu frustracije i nepoznanica, ali se trude da im to ne bude primarni pokretač.
- Razni razvojni i prostorni planovi nisu doneseni u dijalogu sa stanovništvom koje će, na kraju dana, najviše osjećati takve promjene. Opet, mislim da smo u super poziciji da guramo taj pristup odozdo i da široj javnosti ukazujemo i na dobro i na loše, da vidimo kakav će utjecaj promjene ili pak ne-promjene imati na ljude i pitati ih kako oni to vide. Puno ljudi takav razvoj grada vidi kao pozitivnu stvar i ne može im se zamjeriti – objašnjava Mara.
Nezaobilaznom riječkom temom industrijske baštine Urbani separe bavi se posjetima, poput onog bazenima na Školjiću kojima upravlja Autotrolej, a koji su zatvoreni za javnost, pa je organizirani posjet bio rijetka prilika da ih šire građanstvo vidi.
- Posjetima se takva mjesta ponovno otvore barem na jedan dan, ali se time otvori i ta tema. Zna se često desiti da se teme koje se našim događanjima stave na vidjelo pretvore u vijećnička pitanja u Gradu ili čak Županiji. To nikada nisu pitanja na koja utječemo, ali se dogode jer teme postanu medijski prisutne ili na kraju krajeva i ti ljudi na neki način prate što se događa – govori Marin.
Jedan od načina kojim Urbani separe propituje stanje pojedinih mjesta je i poigravanje s nazivima – Mjesni odbor Hartera nije pravi Mjesni odbor, a Park prirode Ričina zapravo je zamišljen. Tako se igranjem formalnim nazivima jasno daje do znanja drugačija vizija i izražava želja za drugačijim životom u gradu.
- U Pozdravu s Riječke rivijere igramo se drugim idejama, primjerice, kako se turistički uopće može prezentirati hrpa metalnog otpada, parkinzi uz more, ograde koje blokiraju prolaz, more upitne čistoće, jahte koje se praktički besplatno privezuju. Kroz taj riječki paradoks pozivamo ljude da dođu jer je to "najbolje na svijetu", "najbolja rivijera" ili "najbolja turistička senzacija ikad" – objašnjava Tanja.
Rad u civilnom sektoru uvijek je borba s financijama, a Urbani separe ove je godine uspio pronaći sredstva za jednu punu plaću, no teže ka tome da u budućnosti svi budu ravnopravno plaćeni. Upravo su im zbog ograničenih financija od velikog značaja volonteri, ljudi koji organiziraju i vode radionice i šetnje te se zalažu u lokalnoj zajednici.
- Zanimljivo je da je to što mi radimo skroz normalna stvar u ostatku Europe, a u zadnjih par godina otvara se sve više financiranja za takve projekte. Nama je nekada teško direktno se uklopiti samo u kulturu ili ekologiju, a sada postoje natječaji poput Novog Europskog Bauhausa koji je namijenjen inicijativama poput naše, koja je miks svega i svačega. Tako da – jednoga dana! – zaključuje Marin.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
