Nova istraživanja pokazuju da povijesni dokazi o ljubljenju sežu 4.500 godina u prošlost, odnosno više od tisuću godina ranije negoli se do sada smatralo. Znanstvenici Troels Pank Arbøll i Sophie Lund Rasmussen nedavno su objavili članak u uglednom časopisu Science.

Temeljem proučavanja zapisa klinastim pismom na glinenim pločicama, tvrde kako su poljupci bili uobičajeni u drevnoj Mezopotamiji, odnosno području današnjeg Iraka i Sirije. Ljubljenje je već tada bilo dio intimnosti bračnih parova i izražavanja seksualne želje nevjenčanih osoba, ali i znak neseksualne naklonosti. Istraživanje je značajno zato što su najstariji prethodno utvrđeni dokazi o ljubljenju bili indijski manuskripti iz Brončanog doba. Još je značajniji fakt da, premda se i do sada smatralo da je ljubljenje bilo rašireno u više ljudskih društava, prevladavajući stav je bio da nije riječ o univerzalnom, nego kulturalno uvjetovanom ponašanju.

"Tisuće glinenih pločica očuvane su do današnjeg dana te sadržavaju jasne primjere o tome kako se ljubljenje smatralo dijelom romantične intime, baš kao što je bilo dio prijateljstva i odnosa među članovima obitelji. Dakle, ljubljenje ne treba gledati kao običaj koji je nastao u određenom području, nego se čini da je prakticirano u brojnim antičkim kulturama tijekom više tisuća godina", rekao je britanskom Guardianu Pank Arbøll, inače stručnjak za povijest mezopotamske medicine sa Sveučilišta u Kopenhagenu.

Zanimljivo je da dosadašnja istraživanja pokazuju i da je prijateljsko ili roditeljsko ljubljenje sveprisutno bez obzira na povijesni period ili zemljopisnu regiju, a romantično-seksualni poljupci dominiraju u stratificiranim društvima. Ipak, tezu da se radi o evolucijski uvjetovanom ponašanju pokazuje i činjenica kako ljubljenje prakticiraju i primati kao što su čimpanze i bonoboi. Riječ je o životinjskim vrstama koje su čovjekovi najbliži srodnici, i koji poljupce koriste i u seksualne i platonske svrhe podjednako, odnosno kako bi regulirali društvene odnose.

Neki znanstvenici nagađaju kako su ljubljenje primjenjivali još neandertalci prije više od 100 tisuća godina. Pank Arbøll i Lund Rasmussen, međutim, ukazuju i na to da su poljupcima šireni patogeni kao što je virus herpes simplex (HSV-1) ili bakterija difterije. Pretpostavlja se da bi bolest bu'šanu zabilježena na glinenim pločicama, mogla biti herpes s obzirom da njeni simptomi uvelike podsjećaju na zarazu tim virusom.