U listopadu 2013. godine osnivači stranice CitizenGO, platforme za peticije ultrakonzervativnih organizacija koja godišnje prikuplja milijune potpisa, izradili su prezentaciju na nekoliko stranica. Powerpoint propaganda bila je namijenjena njihovim ideološkim istomišljenicima, nevladinim desničarskim udrugama diljem svijeta i Evrope koje se bore protiv pobačaja, eutanazije ili prava istospolnih zajednica. Osnivač platforme, Španjolac Ignacio Arsuaga, pozvao je u tom materijalu svoju ideološku subraću da i oni sudjeluju u izradi peticija na njegovoj platformi. Zauzvrat im je ponudio velikodušne benefite. Najvažnija prednost bila je ta da će moći jednim klikom preuzeti osobne podatke potpisnika peticija. "Povećat ćete svoju društvenu bazu: imat ćete pristup osobnim podacima građana koji potpišu", stoji u toj brošuri, koja zainteresiranim strankama jasno daje do znanja da je "svako novo ime (potpisnika, op. a.)" potpuno besplatno, za razliku od ponude nekih drugih platformi. Dapače, u centralnoj misiji CitizenGO-a koja je navedena u toj prezentaciji stoji da im je jedan od glavnih ciljeva dijeljenje "osobnih podataka ljudi koji potpisuju peticije" srodnim organizacijama. Prezentacija s istim porukama korištena je i 2015. godine na nekoliko izrazito posjećenih konferencija evropskih neokonzervativnih udruženja. Opisani model nije samo značio preuzimanje velikog broja osobnih informacija građana, nego i posljedično stvaranje baze podataka korisnika od kojih bi se putem mailova redovno mogle tražiti donacije ili se u njihovom smjeru slati politički obojen sadržaj.
U prezentaciji CitizenGO-a stoji da im je jedan od glavnih ciljeva dijeljenje "osobnih podataka ljudi koji potpisuju peticije" srodnim organizacijama
Ako CitizenGO doista prakticira ono što je obećavao svojim ideološkim partnerima i istomišljenicima, onda je riječ o nemalom kršenju osobnih podataka evropskih građana. Odredba o zaštiti osobnih podataka (GDPR) u državama članicama Evropske unije, naime, predviđa nužnu privolu svakog pojedinog potpisnika bilo kakve peticije za daljnje korištenje i prosljeđivanje njihovih podataka. No umjesto toga, CitizenGO u svojim prezentacijama otvoreno zaziva kršenje GDPR-a. Štoviše, reklo bi se da je ono što su obećavali – prosljeđivanje osobnih podataka – u spomenutim dokumentima bio njihov poslovni model. Je li došlo do ostvarenja njihovih ponuda udrugama, do zaključenja teksta nismo uspjeli doznati.
Novosti su pronašle citirane prezentacije među 17 tisuća dokumenata koji su prošloga tjedna objavljeni na WikiLeaksu. Do njih su došli hakeri provaljujući u bazu podataka spomenutog osnivača platforme Ignacija Arsuage, koji objavu naziva kriminalom i krađom te upozorava medije da ih ne koriste u svojim tekstovima. Hakeri su se domogli dokumentacije koja je nastala od početka 2000-ih pa sve do 2017. godine. U njoj se CitizenGO hvali da u Evropi imaju pristup do više milijuna "korisnika", odnosno email adresa. Prije otprilike pet godina tvrdili su da imaju podatke i između 20 do 30 tisuća građana Hrvatske.
U sličnom kontekstu, prije dva mjeseca Novosti su problematizirale rad CitizenGO-a u Hrvatskoj i njihove politike privatnosti navedene na toj stranici. Svježe otkriveni dokumenti samo dodatno potvrđuju naše tadašnje napise. Na stranicama CitizenGO Hrvatska građani kojima šalju mailove informirani su da njihovi osobni podaci mogu biti dani drugim neimenovanim "lokalnim subjektima CitizenGO" u Hrvatskoj, ali i organizaciji HazteOir.org sa sjedištem u Španjolskoj, koja je osnovala CitizenGO. Duje Prkut, izvršni direktor udruge Politiscope koja se bavi zaštitom privatnosti i osobnih podataka, rekao je tom prilikom da je riječ o davanju osobnih podataka trećim stranama bez valjane pravne osnove. "Kako CitizenGO ogranak u Hrvatskoj nema pravnu osobnost, možemo pretpostaviti da su kontakt mailovi dani nepoznatim privatnim osobama, koje krše odredbe o zaštiti osobnih podataka upuštajući se pritom u izravni politički marketing", poručio je Prkut, referirajući se i na drugi fokus našeg tadašnjeg istraživanja – činjenicu da je ta stranica za peticije putem mailova uoči lokalnih izbora agitirala za Domovinski pokret i Most. Politiscope ih je zbog toga prijavio španjolskom nadzornom tijelu, od kojeg su tražili reakciju i izricanje visoke financijske kazne, s ciljem "prekida nezakonite obrade podataka hrvatskih građana i narušavanja integriteta izbornog procesa RH". Agencija za zaštitu osobnih podataka uopće nije odgovorila na naš upit, iako smo ga poslali prije više od dva mjeseca.
Novi dokumenti su potvrdili da je CitizenGO u Španjolskoj bio povezan s ekstremno desnom strankom Vox. U kontaktu su s AfD-om u Njemačkoj, s talijanskom Ligom Mattea Salvinija i Fideszom mađarskog premijera Viktora Orbána...
Zahvaljujući WikiLeaksu ovdašnja je javnost sada saznala da je koncem 2013. godine Hrvatska bila među nekoliko prioritetnih zemalja u koje su iz Španjolske odlučili proširiti svoj utjecaj i sredstva. Španjolci su naime izdvojili 17.675 dolara za rukovoditelja kampanja u Hrvatskoj. Nije poznato tko je postao menadžer, ali se zna da je te godine održan referendum o ustavnoj definiciji braka u Hrvatskoj. Inicirala ga je udruga U ime obitelji, u čijem je smjeru, pokazuju dokumenti s WikiLeaksa, iz organizacije CitizenGO transferirano više novčanih iznosa tijekom 2015. godine.
No najava o kršenju GDPR-a preko prosljeđivanja osobnih podataka drugim entitetima i informacije o uplatama eura u Hrvatskoj samo su omanji dio dokumentacije koja je objavljena na WikiLeaksu. Najveći dio informacija potvrdio je dugogodišnje sumnje da iza naizgled benigne platforme za peticije stoji mreža više stotina lobista, političara, odvjetnika i multimilijunaša među kojima su i brojni pojedinci koji su držali visoke društveno-političke pozicije u raznim državama članicama Unije te utjecajni konzervativci iz SAD-a i Južne Amerike.
Organizacija je osnovana 2013. godine u Madridu, kao derivat spomenute udruge HazteOir. Danas djeluju na tri kontinenta, odakle koordiniraju peticije milijunima primatelja u 50 zemalja, uključujući i Hrvatsku. Najčešće se protive istospolnim brakovima, pobačaju i eutanaziji, uz neskriveni prezir prema feministkinjama i LGBT zajednici. Dokumenti su potvrdili i njihovu povezanost s ruskim oligarhom Kostantinom Malofejevim, pravoslavnim fundamentalistom i financijerom inicijativa po Rusiji, istočnoj Evropi i drugdje s ciljem "oslobođenja Zapada od političke korektnosti, rodne ideologije i neomarksističke dogme". Od njega je Arsuaga tražio 100 tisuća eura za rad svoje platforme. S njim je pak povezan ruski aktivist i član upravnog odbora CitizenGO Aleksej Komov. U upravi sjedi i bivši eurozastupnik Luca Volonte, koji je početkom ove godine osuđen na četiri godine zatvora zbog uzimanja mita od azerbajdžanskih političara. U istom odboru sjedi Brian Brown, utjecajni američki ultrakonzervativac koji vodi Svjetski kongres obitelji, organizaciju što blisko surađuje s CitizenGO. Na njihovim konferencijama govore je držala i Željka Markić.
Željka Markić (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)
Kao što smo mogli vidjeti na recentnim lokalnim izborima u Hrvatskoj, njihov se rad ne zaustavlja samo na peticijama. Dapače, Arsuaga je jednom prilikom, ne znajući da razgovara s novinarom, poručio da se donatorima pružaju svi resursi na društvenim mrežama i mailing listama za političke kampanje u kojima će, među ostalim, ocrniti protivnike naglašavanjem da podržavaju abortus i prava LGBT zajednice.
Novi dokumenti su definitivno potvrdili da su u Španjolskoj bili povezani s ekstremno desnom strankom Vox. U kontaktu su s AfD-om u Njemačkoj, s talijanskom Ligom Mattea Salvinija i Fideszom mađarskog premijera Viktora Orbána. Zahvaljujući WikiLeaksu, utvrđena je i njihova iscrpna veza s meksičkom ultrakatoličkom sektom El Yunque, čiji osnivači imaju impresivan historijat antisemitskih uvjerenja i terorističkih napada u toj zemlji. No jedno relativno recentno suđenje u Španjolskoj, čiji su dijelovi dospjeli u datoteke WikiLeaksa, sugerira da su španjolsku podružnicu osnovali članovi upravnog odbora HazteOir-a, dakle osnivači platforme CitizenGO, i da je po kazivanju svjedoka na suđenju član ove sekte i Ignacio Arsuaga, što on redovno negira. Prema drugim svjedočenjima bivših članova španjolske ispostave El Yunquea, zapravo je HazteOir trebao poslužiti njima za širenje političkog utjecaja. Oni su planirali ostati u sjeni, što im je i osnova postojanja: prvi zadatak svih članova ovog kluba lunatika jest uvijek negirati da su članovi kluba. Krajnji zadatak je globalni križarski rat sve do srednjovjekovlja. Ili, kako to moderna krajnja desnica voli reći u ovim internim dokumentima – kulturni rat u borbi za zaštitu tradicionalnih zapadnih vrijednosti. Promoviranje umivenijih javnih politika uz dugoročne tajne agende koje su toliko zastrašujuće da ih protagonisti pametno drže u sjeni, obilježje je dobrog dijela analiziranih WikiLeaksovih dokumenata.
Uz priču o El Yunqueu, uvjerljivo najluđu u ovom setu otkrivenih informacija, rukovoditelje platforme CitizenGO povezuje i sličan projekt koji se zove Agenda Evropa. Pisali smo i o tom tajnom i dugoročnom planu više od tri stotine krajnje desnih organizacija da od Evrope naprave svojevrsni katolički kalifat. Svježe objavljeni dokumenti sadrže i zaokruženi nacrt koji je trebao ostati tajan, ali su njegovi dijelovi objavljeni prije nekoliko godina. Uz obavijesti o prvom sastanku koji je održan 2014. godine, priložen je i dokument s krajnjim planovima i željama ove družine. Među njima su potpuna zabrana abortusa u svim slučajevima, na lokalnim i evropskoj razini, dokidanje zakona koji omogućavaju razvode, zabrana bilo koje verzije istospolnih zajednica, uvođenje "antisodomijskih" zakona (protiv homoseksualaca), zabrana prodaje kontracepcijskih pilula i bilo kojih kontracepcijskih pomagala (pa i kondoma, koje bi trebalo retorički demonizirati kao put do AIDS-a, op. a.), te zabrana medicinski potpomognute oplodnje.
Posjetiteljima toga sastanka predočen je set prava izniklih iz liberalne demokracije. Pored njih su stajali pravilni nazivi. Homoseksualna ljubav trebala bi se, na primjer, nazivati sodomijom, ravnopravnost gejeva s ostalim građanima ima se prokazivati kao privilegija nauštrb drugih, dok je sloboda izbora za žene sloboda ubojstva... Prema rasporedu tog prvog sastanka koji je objavljen uz citirani plan, Željka Markić je bila među govornicima. Svoj je doprinos, sugerira dokument, dala izlaganjem o referendumu u Hrvatskoj, u tematskom bloku "Što je brak i kako ga trebamo braniti u javnosti?". Drugi dokument pokazuje da je Markić bila i na njihovom sastanku, također zatvorenom za javnost, 2016. godine u Varšavi, ovaj put kao moderatorica.
