Švedska policija prekinula je prošlog tjedna službenu istragu o silovanju koju je sedam godina vodila protiv osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea, koji se zbog toga od 2012. skriva u ekvadorskoj ambasadi u Londonu. Budući da je time automatski prestao vrijediti evropski uhidbeni nalog, australski zviždač može odahnuti jer mu je s vrata skinuta kaznena prijava nakon koje nikada nije podignuta formalna optužnica, ali je švedska policija inzistirala da ga ispita u Švedskoj. Od tamo bi ga Švedska izručila u Sjedinjene Države, koje ga traže zato što je u više navrata na WikiLeaksu objavio povjerljive dokumente američke vlade.
Prema nepotvrđenim informacijama do kojih su došli američki mediji, Assangea će se optužiti za urotu, hakiranje, krađu vlasništva američke vlade i kršenje Zakona o špijunaži
No švedsko odbacivanje kaznene prijave za Assangea znači samo privremenu pobjedu, jer sada počinje nova faza pravne nesigurnosti zbog koje je prilično izvjesno da on u bliskoj budućnosti neće napustiti zgradu ambasade u kojoj je već pet godina zatočen. Upravo je zato s balkona ambasade, pred kojom su se okupili novinari, Assange rekao da za njega ‘pravi rat tek počinje’, pa napomenuo da ga se već ‘sedam godina progoni bez ikakve optužnice, dok mu djeca rastu bez njega’. ‘To je nešto što ne mogu ni oprostiti ni zaboraviti’, poručio je prilično borbeno za nekoga protiv kojega je najmoćnija država svijeta mobilizirala sve svoje resurse.
Unatoč tome što britanska policija više nema razloga da ga izruči u Švedsku, njegovim odvjetnicima već je poručeno da će biti uhapšen ako izađe iz zgrade zato što se prije pet godina nije pojavio pred britanskim sucem na ročištu o nalogu za izručenje. Za taj prijestup moguće je dobiti samo globu, ali i kaznu zatvora od godinu dana. Tek nakon što odradi kaznu za nedolazak na sud, Assange može otputovati u Ekvador, čija je vlada apelirala na britansku da mu omogući ‘siguran prolaz’. No za to vrijeme, tvrde pravni stručnjaci, Švedska bi mogla ponovno pokrenuti svoju istragu jer ga tamošnje tužiteljstvo nije oslobodilo krivnje, već je državna odvjetnica Marianne Ny izjavila da je razlog odluke procjena tužiteljstva da više nema ‘nikakvih izgleda da se istraga podigne na višu razinu’.
Za vrijeme Assangeovog eventualnog boravka u zatvoru moglo bi se, međutim, dogoditi i da američko tužiteljstvo napokon proizvede optužnicu, za koju se pretpostavlja da se već sedam godina u tajnosti pokušava skuhati u američkog saveznoj državi Virginiji.
Glavni državni odvjetnik Jeff Sessions sredinom travnja izjavio je da je prioritet tužiteljstva da se Assangea ‘uhapsi jednom zauvijek’, dok je direktor CIA-e Mike Pompeo WikiLeaks nazvao ‘nedržavnom neprijateljskom tajnom službom kojoj pomažu državni faktori kao što je Rusija’. Pompeo je rekao i da Julian Assange nema slobode koje garantira Prvi amandman američkog ustava jer nije američki državljanin.
Ove izjave sugeriraju da je administracija Donalda Trumpa možda uspjela zaobići one prepreke koje nije uspjela zaobići vlada Baracka Obame, naime činjenicu da Prvi amandman štiti objavljivanje povjerljivih informacija ukoliko je to objavljivanje u javnom interesu. Obamina administracija bojala se da bi progon Assangea mogao stvoriti opasne presedane na temelju kojih bi bilo moguće progoniti i novinare klasičnih medija. Prema nepotvrđenim informacijama do kojih su došli američki mediji, ta se prepreka nastoji zaobići tako što će se Assangea optužiti za urotu, hakiranje, krađu vlasništva američke vlade i kršenje Zakona o špijunaži. Optužba za urotu, nagađa se, mogla bi se temeljiti na tvrdnji da je Assange 2010. nagovarao zviždačicu američke vojske Chelsea Manning da prekrši zakon tako što će probiti šifru za pristup vojnoj bazi podataka. Chelsea Manning nedavno je odslužila sedmogodišnju kaznu zatvora zato što je WikiLeaksu početkom 2010. poslala dokumente koji sugeriraju da je američka vojska u Iraku i Afganistanu počinila ratne zločine. Argumenti protiv Assangea mogli bi se temeljiti na njegovoj suradnji s Manning, a činjenica da se sve informacije o njegovom progonu drže u tajnosti nedvosmisleno ukazuje da je Assange u Americi već proglašen krivim, tim više što je Pentagon još 2008. pripremio dokument u kojemu se obrazlaže plan za diskreditiranje WikiLeaksa putem prijetnji ‘kaznenim progonom’.
Svaka mjera koja je nakon toga poduzeta ukazivala je da je Assange žrtva montiranog procesa. Pritom istaknuto mjesto zauzima upravo švedska epizoda, u kojoj su se izredali politički utjecaj na izbor državne odvjetnice zadužene za Assangeov slučaj, njezino pokretanje evropskog uhidbenog naloga neposredno nakon što mu je dozvolila da napusti Švedsku, činjenica da optužnica nije podignuta sedam godina, te izjave jedne od dvije navodne žrtve da je Assange nije silovao i da ga ne želi ni za što optužiti.
S druge strane oceana, današnji predsjednik Trump i šef CIA-e Mike Pompeo prije samo godinu dana pozdravljali su objavu tajnih dokumenata Demokratske stranke koji su kompromitirali Hillary Clinton, a Trump je tada izjavljivao: ‘Volim WikiLeaks!’ Danas, kada je to curenje preraslo u istragu FBI-ja o tome jesu li suradnici Trumpove kampanje zajedno s ruskim tajnim službama organizirali curenje dokumenata, Donald Trump izjavljuje tek da će odluku o progonu Juliana Assangea prepustiti glavnom državnom odvjetniku Sessionsu, za kojega je hapšenje Assangea ‘prioritet’.
UN-ova Radna skupina za nezakoniti pritvor još je u veljači ove godine Assangeovu zatočenost u ekvadorskoj ambasadi proglasila nezakonitom, te od Švedske i Velike Britanije zatražila da mu se omogući sloboda kretanja. Švedska se zamrzavanjem istrage o silovanju iz ove pravne začkoljice elegantno izvukla, a sada je na potezu vlada Velike Britanije, najvjernije američke saveznice i suradnice u kršenjima međunarodnog prava koja je WikiLeaks razotkrio.
