U Baranji postoji jedno naselje, nadaleko poznato, koje je dobilo pridjevak "etnoselo", a zove se Karanac, dok se nekad zvalo – Karanča. U tom selu postoji jedan ugostiteljski objekt otvoren 2003. godine, također nadaleko poznat, s pridjevkom "obiteljski etnorestoran", koji se zove "Baranjska kuća" i koji je 2015. godine izabran za najbolji restoran Osječko-baranjske županije, a 2013. u top 100 restorana u Hrvatskoj. Vlasnik mu je čovjek s pridjevkom "pionir baranjskog turizma", preduzimljivi i inovativni Vladimir Škrobo – Bajo, pokretač i organizator Zimskog i proljetnog vašara, "Čvarakfesta", "Akademije blata", izbora "princeze pušnice", nekadašnje utrke u štiklama nazvane "Beton-štikla"...
Bajo je i ljubitelj starina pa ih je 2004. godine počeo skupljati po Baranji i Slavoniji i spašavati od nestanka i uništenja. Skupljao ih je na raznorazne načine, na primjer u Koritni je neki mještanin htio položiti svoj stari ambar u kome je bilo sedam metara drva, a Škrobo mu je kupio drva u zamjenu za ambar koji je prenio u Karanac. I tako je, kroz godine, u dvorištu "Baranjske kuće" nastala velika zbirka starina nazvana – "Ulica zaboravljenog vremena".
Tu zbirku je nedavno Uprava za zaštitu kulturne baštine pri Ministarstvu kulture RH upisala u Registar kulturnih dobara RH – u Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z - 7731. U obrazloženju je istaknuto da je ta etnografska zbirka izložena u dvorištu restorana "Baranjska kuća" u Karancu i da se sastoji od 847 predmeta: "U dvorištu su postavljeni ambari, drvene tradicijske gospodarske zgrade, a zgrada mlina i simbolične kuće sagrađene su od drveta i čerpića, omazane blatnom žbukom i obojene vapnom.
Privatna zbirka u Karancu
Predmeti koji datiraju s kraja 19. i početka 20. stoljeća, alati s pripadajućim proizvodima obrta, izloženi su tematski. U svakom je ambaru prikazan pojedini obrt, poput klomparskog, lončarskog, stolarskog, bačvarskog, kovačkog, košaračkog i mlinarskog. U jednom od ambara rekonstruiran je izgled brijačnice s početka prošlog stoljeća, a u drugom je gostionica. U dvorištu je izgrađena i ledara, gospodarska zgrada namijenjena čuvanju leda izvađenog tijekom zime s Dunava. Uređeno dvorište, simbolično nazvano Ulica zaboravljenog vremena, otvoreno je 2010. godine, a prikupljanje predmeta je kontinuirano nastavljeno", stoji u rješenju spomenute Uprave.
U tom se dokumentu navodi još i to da su izloženi i brojni poljoprivredni alati odnosno mašine, koji su bili sastavni dio poljoprivrednih imanja u prvoj polovini 20. vijeka. Cjelokupna dosad prikupljena zbirka tradicijskih predmeta sadrži više hiljada predmeta, od kojih je dosad obrađeno 847.
Kao posebno vrijedni predmeti ističu se kolekcija drvenih kalupa za izradu šubara, kolekcija čegrtaljki i klepetala, čija je primarna funkcija bila zaštita baranjskih vinograda u vrijeme sazrijevanja grožđa, te kolekcija keramičkih ćupova. A da je do proglašenja kulturnim dobrom uopšte došlo, zaslužna je Mirele Ravas, etnologinja iz Konzervatorskog odjela u Osijeku, na čiji poziv je u "Ulicu zaboravljenog vremena" došla Sanja Lončar, docentica na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, čiji su studenti četvrte i pete godine danima popisivali i fotografirali skupljene predmete.
