Od 23. do 25. avgusta ove godine, Udruga Fantast iz Kneževih Vinograda, pod predsjedništvom Vladimira Horvata, organizirala je 3. Dane baranjskog Bauhausa, s bogatim programom. Manifestacija je u petak svečano otvorena u susjednom selu Karancu, a u subotu i nedjelju aktivnosti su se odvijale u "Suljošu", kako Baranjci popularno nazivaju Kneževe Vinograde.
Ređali su se koncerti (etno, džez, rok, pop), izložbe, performansi, radionice (izrada kolaža, suvremeni zlatovezi, oslikavanje terena, izrada majica), plesni nastupi, promocija knjige, filozofska šetnja, after parti... Vrhunac je bio u subotu uveče, na ribnjaku u sklopu SRC-a, gdje je koncert sa svojim bendom održala Stela Rade, 25-godišnja pjevačica i harmonikašica iz Jastrebarskog, poznata po jedinstvenom stilu.
Ona danas živi u Beograd jer je tamo, kako kaže, "središte svega". Po njenim riječima: "Ne kaže se bezveze – ako uspiješ u Beogradu, uspio si. U Beogradu ima mjesta za sve." U Hrvatskoj se, međutim, nije uspjela plasirati na ovogodišnju Doru svojom pjesmom "Balkan pop", vjerovatno stoga što njezino prekomjerno korištenje balkanskih stereotipa i harmonike naprosto "nije hrvatska kultura". Intervju s njom "Novosti" su objavile u martu ove godine.
Koncert u Suljošu počeo je upravo pjesmom "Balkan pop", pjevačica je izvela još nekoliko svojih autorskih pjesama ("Može se, mora se", "Slobodna"...), a onda su se ređale pjesme Dine Dvornika, Olivera Dragojevića, Zdravka Čolića, Zane i "Bijelog dugmeta", do Tome Zdravkovića od eksju-roka do sevdaha i narodnjaka. Brojna, uglavnom mlada publika, aktivno je pratila mladu pjevačicu, pjevala s njom, cupkala i koncert masovno snimala mobitelima. Posebno su bile zapažene numere u kojima je, uz pjevanje, interpretatorica i dojmljivo svirala na harmonici s roza tipkama. Harmoniku, kako kaže, nosi na većinu svirki, iako nije cijelo vrijeme na njoj.
Inače, Dani baranjskog Bauhausa pokrenuti su prije tri godine te su posvećeni slavljenju suvremene umjetnosti, kreativnosti, multikulturalnosti te iznimnih baranjskih "bauhausovaca": tekstilne dizajnerice i slikarice Otilije (Oti) Berger (1898. – 1944.), rođene u Zmajevcu kod Kneževih Vinograda, a stradale u nacističkom logoru Aušvic, potom Andora Vajningera (1899. - 1986.), rođenog u Karancu, čiji umjetnički rad obuhvata grafiku, slikanje, ilustraciju, uređenje interijera i dizajn namještaja i Farkaša Molnara (1897. -1945.), mađarskog arhitekta, slikara, esejista i grafičara, rođenog u Pečuju. Njih spajaju baranjsko porijeklo i vrijeme provedeno u svjetski poznatom i do danas čuvenom i utjecajnom Bauhausu, njemačkoj školi za arhitekturu i primijenjenu umjetnost (1919. – 1933.), u kojoj su nastali pokušaji ostvarenja sinteze autonomne umjetnosti i oblikovanja upotrebnih predmeta.
