Hoće li se bivši američki predsjednik Donald Trump vratiti u Bijelu kuću 2024. godine? Koja je sudbina prava na pobačaj u Sjedinjenim Državama? Hoće li se realizirati išta od plana aktualnog predsjednika Joea Bidena za obnovu javne infrastrukture i proširenje socijalnih prava? To su neka od ključnih pitanja na koja bi barem dio odgovora trebali dati američki izbori 8. novembra kada građani biraju pun saziv Predstavničkog doma, trećinu članova Senata i guvernere u 36 saveznih država. Sva ta pitanja mogu imati dalekosežne globalne posljedice, ali nijedno neće imati tako značajne reperkusije na međunarodnu politiku kao ono kakav će stav vezano uz Ukrajinu zauzeti američke vlasti u budućnosti. Administracija Joea Bidena, za koju se očekuje da će izgubiti parlamentarnu podršku na polovici predsjedničkog mandata, uložila je golem napor u zaustavljanje ruskog napredovanja u Ukrajini. U relativnom smislu donekle joj u potpori ukrajinskoj vojsci konkurira samo Velika Britanija. U apsolutnom smislu nitko nije ni blizu. Krajem februara, američki su analitičari predviđali da se SAD neće znatnije angažirati u ukrajinskom ratu, iz straha od globalnog rata s Rusijom. Osam mjeseci kasnije, gotovo sve inhibicije su nestale. Pored dijeljenja obavještajnih podataka i vojne tehnike s Ukrajinom, SAD i Britanija su, barem prema optužbama iz Moskve, također izravno uključeni u operacije sabotaže ruske infrastrukture.
Od početka rata obje strane su svjesne kako za pobjedu presudno nije samo naoružanje, nego i barem prešutni pristanak domaće javnosti. Opsežne sankcije Rusiji na početku rata trebale su biti presudno "oružje" rata, prije nego se pokazalo da su sasvim nedostatne za tu svrhu. Rusija pak, s druge strane, zasad jednako uzaludno očekuje da cijena rata pokoleba odlučnost zapadnih vlada da održavaju Ukrajinu na životu. Koliko je stvarna razina političkog pritiska na vlasti u Rusiji zasad je na zapadu samo predmet spekulacija. Skori američki izbori, međutim, pokazuju da je u toj zemlji tema rata ipak uspjela unijeti nemir na domaću političku scenu. Službeni podaci govore da je iz Washingtona Kijevu dosad upućena vojna oprema vrijedna približno 18 milijardi dolara, no tu su još i visoki iznosi uplaćeni na ime ekonomske i druge pomoći, pa se još u svibnju spominjala ukupna cifra od 54 milijarde dolara. S obzirom na visoku inflaciju i dramatičan rast cijene energenata u SAD-u, to su očekivano pokušali iskoristiti opozicijski republikanci. Njihov šef u zastupničkom domu, Kevin McCarthy, zadnjih tjedana oprezno napada Bidena najavljujući kako Ukrajina više neće dobivati "bjanko ček". Te najave ne znače odustajanje od financiranja rata, za koje većina republikanaca smatra kako je apsolutno neophodno, ali pokazuje da su u opoziciji spremni iskoristiti potencijalno javno nezadovoljstvo ekonomskom cijenom geopolitičkog natjecanja.
Vjerojatno djelomično reagirajući na tu strategiju republikanaca, "izvori bliski Bijeloj kući" medijima su nedavno podijelili informaciju kako je Biden još u junu oštro prekorio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog zbog nedovoljne zahvalnosti Americi. Nema nikakve sumnje, međutim, da dio republikanaca ide znatno dalje od trenutnog parlamentarnog vodstva stranke. Na utjecajnoj konzervativnog televiziji Fox News tako se redovito mogu čuti optužbe da je zapad, ili konkretno Biden, barem jednako odgovoran za rat kao i Putin. Iako se o tom pitanju ne izjašnjava tako jasno, Trump, koji još uvijek ima ključni utjecaj u stranci, poznati je simpatizer Putina i čovjek sklon dogovorima koji uključuju podjele sfera utjecaja. No opozicija nije jedina u kojoj se javlja skepsa oko rata. Grupa "progresivnih demokrata", na ljevici vladajuće stranke, krajem prošlog mjeseca poslala je Bijeloj kući pismo koje je potpisalo 29 zastupnica i zastupnika, a u kojem se traži da SAD pojača napore da nađe diplomatsko rješenje za rat u Ukrajini. Za manje od 24 sata, pismo je povučeno zbog ogromnih pritisaka liberalnih medija i vodstva Demokratske stranke, a dio potpisnika pravdao se da ga je potpisao kada je Ukrajina još gubila rat.
