U zadnjih nekoliko stoljeća brojne su konkretne ličnosti svojim djelovanjem pridonosile društvenom, političkom, vojnom, kulturnom, umjetničkom, sportskom i drugim oblicima života Gline i glinskog kraja. Među više stotina spomena vrijednih osoba različitih nacionalnosti, vjerskih, ideoloških i političkih orijentacija, posebno se ističe ime Luke Bačaka (1885. – 1944.), dugogodišnjeg profesora i direktora glinske gimnazije. Tko je zapravo bio ovaj Glinjanin i zašto je njegova biografija danas opet važna?
Luka Bačak rodio se u Velikom Trojstvu kod Bjelovara, u siromašnoj seljačkoj obitelji. Dječak Bilogore, učenik Bjelovara, student Zagreba i Praga, svoje prvo namještenje profesora staroklasične filologije dobio je u bjelovarskoj Kraljevskoj Velikoj realnoj gimnaziji, uoči Prvog svjetskog rata. Međutim, već tada on i njegova zaručnica Jelka, kćerka poznatog glinskog građanina Josipa Littera, razmišljaju kako da se skrase u Glini, s namjerom da ondje započnu zajednički život.
Nakon sloma Austro-Ugarske i stvaranja Kraljevine SHS, Luka Bačak 1923. godine dobiva premještaj radi službovanja na Državnoj realnoj gimnaziji u Glini, čije tradicije sežu još od doba Vojne krajine. Predan svom poslu, uzoran profesor i brižan otac svoje djece, ljubitelj violine ali nadasve cijenjen građanin, od školske godine 1927/28. postaje direktor glinske gimnazije, na dužnosti koju će narednih godina obavljati savjesno i s puno uspjeha. Sačuvani godišnji izvještaji Realne gimnazije u Glini (od 1931/32. do 1939/40.) i danas zorno svjedoče o trudu ovog vrijednog čovjeka da unaprijedi ovdašnje školstvo, na dobrobit sve brojnijih glinskih đaka. Njegove ambiciozne planove za izgradnjom i otvaranjem nove i Velike gimnazije u Glini spriječio je nažalost, Drugi svjetski rat.
Predan svom poslu, uzoran profesor i brižan otac svoje djece, ljubitelj violine ali nadasve cijenjen građanin, Luka Bačak 1927/28. postaje direktor glinske gimnazije
Unatoč svim strahotama glinske 1941., Bačak ostaje na čelu gimnazije sve do oslobođenja Gline 11. siječnja 1944. Pa ipak, jeziva ljudska cijena Drugog svjetskog rata u glinskom kraju nije bila prepreka da na prvim javnim izborima bude izabran za predsjednika prvog Narodnooslobodilačkog odbora grada Gline. Njegovo antifašističko opredjeljenje i humanizam te ugled koji je uživao među građanima bili su od značajne pomoći i Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a da se već 14. veljače u Glini otvori Partizanska gimnazija, treća na oslobođenom teritoriju za vrijeme rata (Otočac – Rujevac – Glina). Upravu gimnazije preuzima Luka Bačak, ali tragično pogiba već poslije trinaest dana. Naime, prilikom jednog od kratkotrajnih napada neprijateljske vojske na Glinu, gradski NOO sklonio se u napuštenu upravnu zgradu nekadašnje Talionice željeza u Vranovini, nadomak Topuskog, u kojoj se do pred kratko vrijeme nalazio CK KP Hrvatske. Nažalost, bilo je već kasno za spas: neprijateljski avioni bombardirali su zgradu, a pod hrpom ruševina smrt je našlo 11 ljudi, žena i djece, među njima i Luka Bačak.
Tragična smrt ovog umnog čovjeka predstavljala je veliki gubitak za poslijeratni razvoj Gline. Njegovo djelo, međutim, nije ostalo zaboravljeno – 1951. godine na prvom katu zgrade gimnazije uzidana je spomen ploča, čiji je tekst glasio: ‘U prvoj desetgodišnjici narodnog ustanka u znak sjećanja na dugogodišnjeg direktora ove škole Luku Bačaka koji je kao predsjednik GNO Glina poginuo u Vranovini 27. veljače 1944. godine, podigoše ovu spomen ploču nastavnici i učenici.’
Nekoliko godina kasnije, 1955., lokalna organizacija Saveza boraca podigla je na katoličkom groblju u Glini zajedničku spomen grobnicu Luki Bačaku, članovima prvog NOO grada Gline i ostalima koji su tada tragično poginuli. Početkom 1960-ih, kada nastaje sve veća potreba za stručnim i obrazovanim kadrovima, u Glini se gradi nova i moderna gimnazija koja će ponijeti upravo ime Luke Bačaka, što je prijedlog Školskog odbora koji će Skupština općine Glina jednoglasno usvojiti 27. studenog 1963. godine. Gimnazija se nalazi u Omladinskoj ulici, a u njenoj neposrednoj blizini uskoro niče i nova Osnovna škola (1968., pod imenom narodnog heroja Nikole Demonje), koja zajedno s Dječjim vrtićem, čini pedagoški centar Gline.
Od školske godine 1976/77. Gimnazija prerasta u Centar usmjerenog obrazovanja. Luka Bačak, u kojem se školuje oko 500 srednjoškolaca u nekoliko zanimanja. To je već moderna srednjoškolska ustanova, kojoj po prostoru, kabinetskom radu i opremljenosti, higijenskim uvjetima i prije svega prosvjetno-pedagoškoj strukturi predavača mogu biti zavidni Centri i iz daleko razvijenijih sredina. Najviše lokalno priznanje, Listopadska nagrada Skupštine općine Glina 1981. godine, bila je samo potvrda postignutih rezultata i nalaza Republičke pedagoške inspekcije.
Dvije godine kasnije proslavljene su i dvije obljetnice: 25 godina od osnivanja srednje Ekonomske škole i 20 godina od otvaranja nove zgrade Gimnazije u Glini. Tim povodom tiskan je prigodni broj školskog lista Mladost, priređena je izložba o povijesti školstva na Baniji, a u predvorju škole svečano je otkrivena spomen ploča sljedećeg sadržaja: ‘Učio je mlade dostojanstvu života i srce darovao zori slobode. Luki Bačaku podižu ovu ploču radnici i učenici Centra. 4. VI. 1983.’
Raspad Jugoslavije i ratovi koji su uslijedili nakon tog raspada, potaknuli su 1990-ih godina potrebu stvaranja novih službenih politika sjećanja (i zaborava) te redefiniranja prošlosti, kojima su kao okvir poslužili antikomunizam i novo nacionalističko tumačenje partizanskog pokreta. Prve promjene u službenim politikama sjećanja koje su se dogodile u Hrvatskoj uključivale su preimenovanje mnogih ulica i škola koje su nosile imena slavnih partizana, narodnih heroja i komunista, a kojima su dodijeljena imena poznatih ličnosti iz hrvatske povijesti. Zajedno sa memorijalima, spomenicima i spomen pločama, one su pridonosile i simboličkoj prisutnosti nove vladajuće ideologije u svim javnim prostorima, pa tako i onima u Glini.
Kako je u toj tranziciji prošao Luka Bačak, koji je za dvadeset godina boravka u ovom mjestu zaslužio glas brižna pedagoga i čestita građanina? Odgovor na to pitanje dale su 1995. lokalne vlasti, uz prešutnu podršku prosvjetnih radnika koji tu školu i danas intelektualno i stručno predstavljaju: Bačakovo ime izbrisali su iz naziva škole, a spomen ploču sakrili slikom, čija je jedina svrha da nametne zaborav na stvari i događaje iz povijesti Gline.
Iskazivanje pijeteta prema žrtvi Luke Bačaka i poštovanja prema njegovom radu, prije svega je civilizacijski čin. Brojni bivši profesori i đaci glinske gimnazije (uključujući i potpisnika ovih redova) smatraju da ponovno otkrivanje spomen ploče nije gesta dobre volje već ispravljanje bar jedne pogrešne odluke iz 1996. godine, a razvijanje kulture sjećanja priznanje humanističke i antifašističke tradicije u školi koja svakako pamti i bolje dane.
