U velikoj policijskoj akciji u Buenos Airesu uhapšen je "El Croata", Ivo Esteban Rojnica, kralj tržišta crnim valutama, javljaju svjetski a prenose domaći mediji. Velika policijska operacija razbijanja ilegalnih mjenjačnica započela je prošloga tjedna, a kao najveći uspjeh označeno je razbijanje Nimbus grupe, na čijem je čelu upravo Ivo Esteban Rojnica, piše Buenos Aires Times.
Vlada smatra da je Rojnica glavni trgovac takozvanim plavim dolarom – paralelnim ilegalnim tečajem koji se koristi za transakcije. Izvori kažu da su se njegove operacije proširile na Sjedinjene Američke Države i Španjolsku, kao i da je imao agencije u Urugvaju i Boliviji.
Ne bi nam ta vijest bila posebno zanimljiva – jednog kriminalca ionako vrlo brzo zamijeni drugi – da Ivo Esteban Rojnica nije unuk Ive Rojnice, ustaškog stožernika koji je u Južnu Ameriku pobjegao nakon Drugog svjetskog rata gdje je stigao 1947. godine, a po kojem je unuk očito dobio ime.
Ulogu ustaškog krvnika u Nezavisnoj Državi Hrvatske otkrio je početkom devedesetih nezavisni tjednik Feral Tribune objavivši dokumente o načinu kako je Rojnica upravljao Dubrovnikom gdje je 1941. donio uredbu kojom se strogo ograničava kretanje i poslovanje Židova i Srba uz obećanje o "strogim kaznama" za sve koji je budu kršili.
Uredba Ive Rojnice
Na Rojničinu ustašku epizodu upozorili su Efraim Zurof i Stjepan Mesić tražeći istragu, ali od toga na kraju nije bilo ništa, iako je ovaj kao onodobni upravitelj grada odlučivao o sudbinama stotina Dubrovčana bez arijskog pedigrea. Prema tvrdnjama Franka Miroševića koji je objavio knjigu o tom kraju u vrijeme NDH, upravo je Rojnica bio jedan od onih koji su naredili ubojstvo više Srba, Židova i hrvatskih antifašista 1941. godine, koje je režiser Lordan Zafranović prikazao u fimu "Okupacija u 26 slika" u onom čuvenom autobusu.
Posebno je pritom zanimljiva uloga prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je početkom devedesetih posjetio Argentinu i tamo se susreo s bivšim ustašom Ivom Rojnicom, a tadašnjim uglednim biznismenom i srčanim emigrantom koji je u Argentinu došao nakon što je umakao jugo-partizanima i Britancima, a u tršćanskom zatvoru glumio luđaka koji umišlja da je Ivan Krstitelj, škropeći i blagoslivljajući zatvorenike i čuvare.
Rojnica je narednih desetljeća u Argentini uspješno trgovao vunom, malo uređivao časopis Studia Croatica, i na kraju skupljao novac za HDZ, piše Feral. Tuđman mu to nije zaboravio, a za ono ranije nije ga ni bilo briga; Rojnici je bio namijenio mjesto počasnog hrvatskog veleposlanika u Argentini... Potom je Feral napisao tekst o Rojnici, no ovaj za Slobodnu Dalmaciju ipak izjavljuje da bi "opet učinio sve kao i '41.", a hrvatski ga predsjednik Franjo Tuđman svejedno odlikuje jednim od svojih vrijednih gvožđa, i to baš u Dubrovniku, na mjestu zločina.
Ivo Rojnica je opoziv Tuđmanove odluke, koja je uslijedila nakon Feralova teksta i reakcija iz inozemstva, vidio kao djelo "podzemlja". Spremno i rado komentirao je novinarske upite, a dio vlastitih razmišljanja iznio je u svojoj knjizi "Susreti i doživljaji", koju su 1994. izdale Narodne novine. U toj se knjizi vidi i da je nekadašnji ustaški stožernik evoluirao u svojim stavovima o Židovima, čijim se sposobnostima odjednom divi, pa čak i putuje šezdesetih u Izrael, ne bi li pomoću odande razaslanih kartolina nanovo pridobio židovske poslovne partnere u Argentini, nakon jedne kratke polemike o njegovoj ulozi u Drugome svjetskom ratu. No, ako bi Židove i pomilovao jednom ubuduće, Rojnica ne krije da Srbe ne bi. U svojoj knjizi naziva ih "istočnjačkim smradom", a 2000. u Hrvatskom slovu piše da bi ih trebalo iseliti, sve koji su u Hrvatsku došli poslije Prvoga svjetskog rata.
Premda formalno započeta još 2001. godine, istraga vezana za slučaj Ive Rojnice nije se pomakla s mrtve točke. Čekalo se da ovaj umre što se i dogodilo 2007. godine.
