Novosti

Društvo

U stroju za pranje rubalja

Ruski oligarsi godinama su širili Putinov politički i ekonomski utjecaj financirajući krajnju desnicu, pozadinske koruptivne operacije ovladavanja energetikom i kupnjom nekretnina. Novosti su pronašle desetak Putinovih suradnika koji su povezani s Hrvatskom

Large 1belvedere

Hotel Belvedere Vekselberg je kupio za 12 milijuna eura (foto Marko Lukunić/PIXSELL)

Da bi se objasnio mehanizam funkcioniranja ruskih oligarha, koji drže veći dio bogatstva te zemlje, nije potrebno ići dalje od Hrvatske. Kao produžena ruka Vladimira Putina, godinama su širili njegov politički i ekonomski utjecaj, financirajući krajnju desnicu, pozadinske koruptivne operacije ovladavanja energetskim sektorom i izvjesnog pranja rubalja preko nekretninskih akvizicija koje su opljačkali od ruskog naroda. Od nekoliko desetaka imena koja su zbog invazije na Ukrajinu od 2014. do prošloga tjedna završila na listi sankcija SAD-a, Evropske unije i brojnih drugih država, Novosti su pronašle desetak krupnijih bogataša, Putinovih suradnika koji su na različite načine povezani s Hrvatskom.

Prema javno dostupnim podacima, jedan od njih nikada nije ulagao u Hrvatsku. Pitanje je da li je uopće kročio unutar njenih granica. No utjecaj Konstantina Malofejeva, oligarha s naglašenim vjerskim običajima, razvidan je i bez njegove fizičke prisutnosti. On se ponešto razlikuje od drugih iz Putinova kružoka: zadnju dekadu predvodi pravoslavno širenje "meke moći" Kremlja, propagandu koja stremi "uništenju zapadne civilizacije", kako je to objasnio njegov suradnik Aleksandar Dugin, negator ukrajinske državnosti. Nemalo je energije i resursa potrošio na destabilizaciju liberalne demokracije i ljudskih prava, uz promoviranje autokracije i pelješenja državnih resursa. Javnost ga je upoznala zbog izravnog uključenja u ratu za Krim 2014. godine. Osim što je financirao pobunjenike, redovno je komunicirao o vojnima akcijama s vođama pobune, bivšim suradnicima. Spominje se i njegova odgovornost za rušenje putničkog aviona kompanije Malaysia Airlines nad istočnom Ukrajinom u srpnju 2014. kada je poginulo svih 298 putnika i članova posade. Malofejev je financijski uključen u barem tri najvažnije inicijative vjerskih i političkih ekstremista na području Evrope u zadnjih deset godina.

Šest dana uoči invazije Bartulica je u Bujici poručio da bi SAD-u, umjesto da se cijelo vrijeme bavi Rusijom, bilo pametnije fokusirati se na Kinu. "Putin javno zastupa tradicionalne kršćanske vrijednosti i to vidi kao dio rješenja i obnove ruske kulture", rekao je

Gotovo da ne postoji nacionalistička ili neofašistička stranka u Evropi koju ovaj oligarh nije financirao. Zauzvrat, i za svoj gušt, sve su priznale odcjepljenje Krima i godinama radile na populističkoj destabilizaciji krhkih demokracija, širenju netrpeljivost prema ideji EU-a, migrantima i pravima LGBT zajednice. Za Putinovog oligarha je izrađen ugovor za sufinanciranje platforme CitizenGO, koja email-peticijama zamara stotine tisuća građana, zdvajajući nad nemoralnim sadržajem animiranih filmova ili demonskom esencijom Istanbulske konvencije. Godine 2014. i 2015. iz te je organizacije u Hrvatsku u vrijeme referenduma o braku otišao novac i prema udruzi U ime obitelji. Moguće je da je Malofejev materijalno potpomognuo i rad platforme Agenda Europe, koja okuplja stotine nevladinih organizacija što lobiranjem nastoje od Evrope i svijeta napraviti srednjovjekovnu distopiju. Čelnica U ime obitelji Željka Markić bila je na njihovom samitu, kao i Aleksej Komov, koji vodi Malofejevljevu dobrotvornu organizaciju. Organizacija teška 50 milijuna eura važna je i za djelovanje Svjetskog kongresa obitelji, ponajveće globalne organizacije ultrakatoličkih organizacija na čijim su priredbama govorili i pojedinci poput spomenute Markić. Udruge ispod toga kišobrana redovno dolaze kod nas na manifestacije hrvatskih parnjaka koji drukaju za iliberalizam orbanovskog tipa. Financijer iste organizacije je i drugi oligarh s liste sankcioniranih, Vladimir Jakunin, Putinov stari drug i poslovni partner iz dana kad je ovaj bio zamjenik gradonačelnika u Sankt Peterburgu.

Malofejev je marljiv i u susjedstvu: preko zakamufliranih firmi otkupio je od Milorada Dodika obveznice u vrijednosti od 168 milijuna eura, po izdašnim kamatama na račun građana BiH. Podržava, razumije se, njegove secesijske tendencije. Zbog Krima je protjeran iz BiH. Nije dobrodošao ni u Crnu Goru, koja ga sumnjiči za sudjelovanju u pokušaju državnog udara. U poslovnom je partnerstvu sa srpskim tajkunom Milanom Popovićem. Po Rusiji i istočnoj Evropi osniva televizije po uzoru na Fox News, dezinformacijsku propagandnu mrežu najtupljeg oblika. Iako su još jučer opisane ultradesne stranke i nevladine organizacije veličale Putina zato što promiče duh kršćanstva i represiju prema medijima te sugrađanima drugačijih ideoloških i seksualnih opredjeljenja, zadnjih desetak dana nešto su se primirile. CitizenGO, koji je za vrijeme minulih izbora agitirao za Domovinski pokret i pojedine članove Mosta, u Hrvatskoj traži donacije za napadnutu Ukrajinu, iako im Aleksej Komov, Malofejevljev intimus koji je načeo tu zemlju financirajući proruske odmetnike, i dalje sjedi u upravnom odboru. Zamjetan je zaokret i evropskih nacionalističkih stranaka: za pare ili mukte bile su spremne ustupiti ili prešutjeti prst u vidu Krima, ali cijela ruka u vidu Ukrajine je ipak malčice suficitna za domaće birače. Kao i u brojnim drugim slučajevima, za skiciranje zaokreta u samo dva tjedna poslužit će nam Stjepo Bartulica, zastupnik Domovinskog pokreta, prva konzerva hrvatske politike. Svega šest dana uoči invazije Bartulica je u Bujici poručio da bi SAD-u, umjesto da se cijelo vrijeme bavi Rusijom, bilo pametnije fokusirati se na Kinu. "Putin javno zastupa tradicionalne kršćanske vrijednosti i to vidi kao dio rješenja i obnove ruske kulture. To utječe na globalne odnose", rekao je Bartulica. Na dan invazije, za saborskom je govornicom i po društvenim mrežama poručio da se napad mogao tjednima očekivati. Uz podršku ukrajinskom narodu, napao je iz nekog razloga "ljevicu, lažne liberale, zelene opcije i sve pacifiste", poručivši im da dolaze teška vremena za njih. Pozvao je, dakako, na naoružavanje Hrvatske, povodom ludila ruskog vođe kojem je svega nekoliko dana prije invazije tepao da "zastupa tradicionalne kršćanske vrijednosti". Sva bijeda suvremene krajnje desnice stane u bestidnikov retorički zaokret: umjesto samobičevanja, što nije historijska nepoznanica u krugovima Bartuličinog profila, on uvijek usmjerava svjetinu na tuđa leđa.

Pavao Vujnovac vlasnik PPD-a (Foto: Edina Zuko/PIXSELL)

Pavao Vujnovac vlasnik PPD-a (Foto: Edina Zuko/PIXSELL)

Drugi tip utjecaja Rusije, korištenje energenata za geopolitičke interese, kao i kod svih većih zemalja, uostalom, posebno je razvidan u perifernim gospodarstvima poput hrvatskog. Lišena ikakve suvisle energetske politike i planova o obnovi vlastitih resursa, usto podvrgnuta liberalizacijskim politikama Evropske unije, Hrvatska je zadnjih desetak godina stvorila ovisnost o ruskom plinu. Problem je u činjenici što je posao opskrbe faktički prepušten privatnoj firmi Prvo plinarsko društvo, koja milijarde crpi prodajući Gazpromove energente Hrvatskoj po nimalo jeftinoj cijeni: u toj smo računici pri vrhu evropskih država. Gazprom služi Putinu kao metoda za širenje političkih utjecaja, a posredničke firme nikada se ne odabiru slučajno. Ne čudi stoga da imperijalisti sa zapada, u vidu SAD-a, nastoje progurati uvoz svog znatno skupljeg i po okoliš štetnijeg plina. Za vrijeme Tomislava Karamarka, PPD je HDZ-u posudio novce, pa ih je tražio nazad kad je pala vlada Tihomira Oreškovića. Registrirani vlasnik PPD-a Pavao Vujnovac prijateljevao je s bivšim ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom. Vujnovac je najveći pojedinačni dioničar trgovačkog lanca Pevex, čiji je drugi suvlasnik donedavno bio Mario Radić, najutjecajniji član Domovinskog pokreta. Zadnjih godina preko PPD-a kupuju se nekretnine i grade hoteli po Dalmaciji, što je specifikum i većine ruskih oligarha na listi za sankcije.

Kako smo došli do ovakve nezavidne energetske situacije donekle pojašnjava prispodoba o Mihajlu Gutserijevu, oligarhu pod sankcijama EU-a zbog povezanosti s bjeloruskim diktatorom Aleksandrom Lukašenkom. On je ruski bogataš druge generacije, iznikao nakon micanja ljudi koje je na štetu građana obogatio prvi ruski predsjednik Boris Jeljcin. Početkom dvijehiljaditih osnovao je naftnu kompaniju RussNeft. Po istraživačkoj studiji "Zarobljavanje plinom" Petra Vidova i Duje Prkuta, procvao je zahvaljujući nalazištima u Rusiji koja su dotad bila u vlasništvu INA-e. Preko posrednika domogao se polja Bijele noći koje je INA zakupila koncem devedesetih. Nekoliko godina bio je u Putinovoj nemilosti, ali je nakon 2010. sklopljeno primirje: očigledno je pristao na uvjete provođenja geopolitičkih interesa Moskve kroz fosilna goriva i na odricanje od određenih postotaka dobiti. Tada je ušao u hrvatski javni prostor, kao protagonist kriminalnog prebacivanja upravljanja INA-e mađarskom MOL-u u režiji Ive Sanadera. Upravo je on stao u Sanaderovu obranu, tvrdeći da ovaj nije trebao dobiti pet milijuna eura za korupciju: novac je, po kasnijem svjedočenju na sudu, bio njegov. On ga je dao Robertu Ježiću, tadašnjem vlasniku Diokija, kao lobistički doprinos ostvarenju projekta Družba Adria, koji bi ruski naftovod doveo do Omišlja. Družba Adria je, međutim, propala nekoliko godina prije Sanaderovog dogovaranja mita, pa je priča posve neuvjerljiva. Njegova pojavnost, međutim, ukazala je da osim mađarskih interesa u pozadini koruptivne predaje INA-e stoje i Rusi izrazito bliski Putinu. U listopadu 2021. godine Vrhovni sud je potvrdio da je Sanader doista podmićen, za što je osuđen na šest godina zatvora.

Željka Markić bila je na samitu platforme Agenda Europe (Foto: Josip Regović/PIXSELL)

Željka Markić bila je na samitu platforme Agenda Europe (Foto: Josip Regović/PIXSELL)

Hrvatski poduzetnik Danko Končar, koji upravlja trogirskim brodogradilištima, akumulirao je bogatstvo ponajviše kroz poslove u Rusiji, gdje je bio prisutan duže vrijeme, nakon čega je prodao većinu firmi zbog tamošnjih medijskih napisa o eskiviranju poreza, onečišćenju okoliša i narušavanju stabilnosti tržišta kroma. Razumljivo, za ozbiljan biznis u toj zemlji potrebni su ozbiljni partneri, povezani s Putinom. Prije tri godine moskovski su mediji objavili da se Končar vratio u velikom stilu: od državne tvrtke Ujedinjena brodograditeljska korporacija (USC) trebao je dobiti većinski udjel u finskoj brodograđevnoj kompaniji Arctech Helsinki Shipyard, a Putinov USC je trebao dobiti imovinu njegove tvrtke Afarak koja proizvodi feroleguru. Razlog za razmjenu bila je, prema pisanju medija, blokada finskog brodogradilišta zbog sankcija zapada nad ruskom firmom. Končar je trebao poslužiti kao partnerski spasitelj za zaobilaženje sankcija. U priču oko istog brodogradilišta naumio je ući i Sergej Čemezov, oligarh izrazito blizak Putinu, koji je po drugi put stavljen na američku listu sankcija zajedno s Rostecom, državnim konglomeratom koji vodi. Usporedo s optužbama malih dioničara na Končarev račun za prosljeđivanje novaca iz finske firme koju je vodio u druge investicijske projekte, posao kupnje brodogradilišta je na koncu propao. Posredno su, međutim, naglašene njegove poveznice s pojedinim oligarsima i zanimljiva činjenica da je Rusija upravo njega namjeravala kandidirati za preuzimanje firme u državnom vlasništvu. Takve se, naime, pomno bira. Končar je u tom poslu nazvan "hrvatskim partnerom Viktora Vekselberga", još jednog bogataša podvrgnutog sankcijama zbog uske povezanosti s Putinom. Ali i s Hrvatskom.

Vekselberg, koji je težak 16 milijardi dolara, na jugu Hrvatske prisutan je najmanje 15 godina. On je jedan od ultrabogataša koji je prvu zaradu okrenuo odmah na razvalinama SSSR-a. Na koncu je stvorio Renova Grupu, jednu od najvećih kompanija u energetskom sektoru. Partneri su mu bili Leonid Blavatnik i Oleg Deripaska, još jedan oligarh koji je dospio na listu sankcija. Osim Fabergéovih jaja, na koje je dosad iskeširao više od 100 milijuna dolara, Vekselberg je očaran dubrovačkim krajem i tamošnjim nekretninama. Godine 2007. za pet milijuna eura kupio je vilu na Lozici, potom od Ivana Čermaka Tifon Labirint, posredno i luksuzni restoran 360. Tri mjeseca nakon aneksije Krima, sredinom 2014. godine, kupio je hotel Belvedere za zanemarivih 12 milijuna eura, što je protuvrijednost jedne Fabergéove tvorevine. Planirao je od njega napraviti utočište za milijunaše, ali do danas projekt nije realiziran; ispostavilo se da, između ostalog, građani nemaju pristup pomorskom dobru. Građevinu je kupio od INA-e, unatoč povoljnijoj ponudi drugog takmaca koji je zdanje planirao obnoviti u smjeru otvaranja građanima. INA je, međutim, ignorirala potonje. Na hotel ga je uputio bivši šef te mađarsko-hrvatske kompanije Davor Štern, sveprisutni komentator trenutne ukrajinsko-ruske situacije. Amerika je Vekselbergu uvela sankcije 2018. zbog povezanosti s Putinom, uz napomenu da je rusko tužiteljstvo 2016. uhitilo nekoliko njegovih bliskih suradnika iz grupacije zbog sumnje u podmićivanje. Prošle godine se požalio da mu je zamrznuta imovina većine švicarskih kompanija u vrijednosti od 1,5 milijardi dolara. Žalio se tamošnjem sudu. Desetak dana prije invazije na Ukrajinu dobio je presudu u svoju korist. Zahvaljujući Putinu, eno ga opet na popisu. Končarovi poslovi u Rusiji, međutim, nešto su manji od onih kojima raspolaže hrvatski poduzetnik Mihajlo Perenčević. Njegova firma Velesstroy prema nekim procjenama dobila je poslove od ruske države u vrijednosti od oko 70 milijardi rubalja.

Perenčević je navodno u dobrim odnosima s Putinovim užim krugom, ali i s nekim drugim pojedincima čija je imovina nedavno zaleđena. Mediji su pisali o neobičnoj popustljivosti moskovskih vlasti nad radom Velesstroya u okolnostima pandemije. Pritom su mislili na gradonačelnika Sergeja Sobjanina, Putinovog bliskog suradnika protiv kojeg su također uvedene sankcije. Njegova zamjenica je Anastasia Rakova, bliska Krešimiru Filipoviću, potpredsjedniku Velesstroya. Ruski mediji povezali su Perenčevića i s Putinovim dugogodišnjim suradnikom Nikolajem Tokarovim, još jednim iz najužeg kruga suradnika čija je imovina blokirana. On se obogatio kao izvršni direktor državnog Transnefta, blokirane firme koja izvozi 90 posto nafte iz Rusije. U obrazloženju blokade njegove imovine, američke vlasti spomenule su i nekretninske tvrtke registrirane u Hrvatskoj. Glase na njegovu kćer, koja je također stavljena na popis sankcioniranih, zajedno sa suprugom. Perenčević se zadnjih godina upustio u masovnu kupnju nekretnina na Malom Lošinju uz određene sumnjive poteze, o čemu je pisao portal Oštro. Na istom području luksuzne je nekretnine kupovala i obitelj Tokarev.

Ruski bogataši koji su na meti zapadnih sankcija, zadnjih dana rade na prodaji ili prebacivanju svoje imovine na druge osobe i offshore kompanije, kako bi izbjegle blokadu zapadne imovine. Jedan od vodećih ruskih oligarha Ališer Usmanov s imovinom vrednijom od 19 milijardi dolara u Hrvatskoj ima nekretnine na Pelješcu. Tvrtke koje rukovode hrvatskom imovinom, dakako, nisu zavedene pod njegovim imenom.

Američki mediji otkrili su da se jahta vrijedna 200 milijuna dolara u vlasništvu ukrajinskog oligarha Viktora Medvedčuka nalazi u Rijeci. Plovilo bogataša kojeg je Ukrajina stavila pod sankcije zbog "veleizdaje", a SAD i EU zbog uloge u aneksiji Krima, vlasnički je prebačeno na offshore firmu koja glasi na njegovu suprugu. Amerikanci su najavili uspostavljanje skupine za targetiranje imovine ultrabogataša, koja će vjerojatno biti koordinirana s evropskim zemljama. Nažalost, radi se o lovu na krupne kapitaliste samo jedne države, a Hrvatska će, bez obzira na tu manjkavost, biti pravo lovište.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više