Kuća zijeva između zidova. Tri, možda četiri prostorije gotovo bez komada pokućstva. Upadljiv madrac pričekat će iduću stiješnjenu noć; prozori su poput papira, zvijezde se hvataju rukama. Romancero gitano. Drveni stolić i krevet u jednoj prostoriji doimaju se kao skica za portret ljetne kuhinje. Na dvorištu šporet na drva i lonac za gladna usta. Vanjski toalet koji treba iznova montirati. Kao što život treba katkad presložiti. I to je zapravo sve. Struje ima, vode nema. Životni stil ili nemogućnost izbora? Svejedno, ali zbog čega ih se barem ne pusti na miru, da se i tako, na svoj način, snalaze i žive kako umiju?

Podigla se općina Hlebine na noge. Teško se prisjetiti sličnog slučaja hajke: ne žele u svom susjedstvu u selu deveteročlanu romsku obitelj Oršoš, koja se prošlog mjeseca – nema tome ni dva tjedna – doselila iz susjednog Novigrada Podravskog i sada se sklanja među opisane gole zidove bez vode i kupaonice. Ne žele, kažu, jer su doznali kako je familija, za razliku od njih, nevinih hajkača, eto, problematična.

Kako su Oršoši postali nepoželjni u tom podravskom selu? U lokalnom Glasu Podravine još smo 25. prošlog mjeseca iz kazivanja HDZ-ove načelnice Božice Trnski mogli doznati da je "riječ o obitelji s debelim policijskim dosjeom i širokom kriminalnom prošlosti". Isti izvor citirao je njezine riječi: "Naši mještani, posebice roditelji djece koji polaze naš vrtić izvan sebe su od brige i straha. Svaki dan je lutrija poslati dijete u vrtić jer ne znaš što se sve može dogoditi. Hoće li oni napraviti neku scenu ili ne dao Bog nekoga ozlijediti?" Lov na Oršoše time je otvoren.

Put do njihove kuće koji vodi u jednu ozelenjenu sporednu uličicu skratio nam je Franjo Horvat, predsjednik romske udruge Korak po korak. Na licu 42-godišnje Ranke Oršoš, majke sedmero djece, nevjerica je isprva jasno izražena. "Tko su sad ovi?" kao da se pita. Horvat je umiruje. Napetost popušta, a kad je pitamo što je njezina familija tako strašno zgriješila, odgovara da je istina da je njezin stariji sin Lj., koji tek povremeno posjeti obitelj, budući da živi i radi drugdje, nekada zatvaran zbog tučnjava i krađa. Ali, domeće, u međuvremenu je korigirao svoje ponašanje.

Pa ipak, ćudoredna je hlebinska policija i majčin dosje brižno otvorila. I ne samo njezin: prije desetak godina, priča nam, prijavljena je za napad na službenu osobu – točnije, policajca – a zapravo je, tako tvrdi, branila mlađeg, tada četrnaestogodišnjeg sina kojeg su organi reda stali udarati kada su ga uhvatili netom nakon bijega iz odgojno-popravne ustanove. Svaki drugi dan Ranku sanitet odvozi na dijalizu: za razliku od kuće na brijegu u Novigradu Podravskom, u kojoj su prije toga živjeli i gdje sanitetna kola zbog izlokane ceste nisu mogla prometovati, posebno zimi, a nakon pružene dijalize pješice u dužini kilometra nije mogla ni ona, sada u novoj kući "na ravnici" tih problema nema.

Imanje obitelji Oršoš u Hlebinama (Foto: Sandro Lendler)

- Ako smo jednu noć do sada spavali pošteno, ostale smo stražarili na smjene ispred kuće – govori nam Ranka Oršoš, uz koju smo zatekli njezino četvero djece i unučicu, dok je suprug Stjepan i ostatak obitelji bio odsutan.

Kada govori o straži, Ranka se referira na navodnu spremnost seljana da, kao što je već objavljeno, u jednom trenutku kupe gorivo i zapale kuću Oršošovih. Čini se da ovu romsku obitelj ne štiti niti jedan zakon ove države. Prema njima vlada nulta tolerancija, dok je neograničena tolerancija rezervirana za korumpirane službenike. Pa i one koji, dodajmo, dolaze iz stranke kojoj pripada i načelnica Trnski. Iz više razgovora na licu mjesta zaključili smo da mnogi smatraju da načelnica samo prenosi glas i stavove mještana, ništa više.

Uz sve nabrojane motive, rasplet priče još je nevjerojatniji, a čeka se samo epilog: navodno su mještani Hlebina voljni vlastitim novcem ili pak određenim učešćem kupiti obitelji Oršoš novu kuću u Novigradu Podravskom. Sve samo da nestanu iz Hlebina. Franjo Horvat, koji je prisustvovao nedavnom sastanku u općini, spominje namještenu kuću u iznosu od 22 tisuće eura.

- Dvadeset ljudi je bilo na tom sastanku zajedno s načelnicom. Najvjerojatnije ta grupa mještana žele isplatiti kuću. Bili su sa Stjepanom, pokazali mu kuću koja ima centralno grijanje, kupaonu, kompletno namješteno – govori Horvat.

- Ako nam ta kuća odgovara, neću se protiviti. Tamo ljudi s nama nisu imali problema, nitko se nije žalio, ni susjedi ni općina, i tamošnji načelnik je također bio prema nama predobar. Ako nam pak ne odgovara, mi smo ovu kuću u Hlebinama platili, mi ćemo je urediti i tu živjeti. No zasad ne možemo dok smo pod prijetnjama ništa, ni krenuti je uređivati. Nemamo gdje spavati, nemamo namještaj – nabraja Ranka.

I spomenuti Horvat našao se na tapeti Hlebinaca: on je prema vlastitom priznanju ustupio svoj bankovni račun kako bi s njega mogao isplatiti novac Oršošima nakon što su prodali bivšu kuća, jer ovima je pak račun blokiran. Dakle, nakon što je tu uslugu napravio označen je kao pomagač koji je sve napravio da dovede Oršoše u Hlebine.

- Ako Romi ne dobiju priliku, neće se ni promijeniti. Molim sve mještane, bez obzira koje općine, i sve građane Republike Hrvatske da pokušaju dati priliku Romima da se dokažu da se mogu promijeniti. A ne da se ide protiv njih na ovakav način. To je protiv zakona i Ustava – apelira Horvat.

Ranka Oršoš smatra da je njezina obitelj itekako diskriminirana. Nedavno je, domeće u prilog tome, pitala načelnicu što će biti s djecom, jer joj kćer mora u vrtić. Odgovorila joj je, kazuje, da je vrtić pun i da nema više mjesta, kao i da sina može u školu upisati gdje god hoće. No kako da ga upiše u Hlebine, kad im prijete iseljavanjem, ističe Ranka.

Uže područje Hlebina je prilično pusto. Tek netko uđe u jednu od dvije tamošnje trgovine, a u selu nema čak ni kafića. One na koje smo naišli zapitali smo koliko znaju o slučaju romske obitelji i pritiscima da se isele, kao i tko sačinjava zbor mještana koji traga za novom kućom za Oršoše izvan Hlebina.

Ako smo jednu noć do sada spavali pošteno, ostale smo stražarili na smjene ispred kuće – govori nam Ranka Oršoš, referirajući se na navodnu spremnost dijela mještana Hlebina da kupe gorivo i zapale kuću u kojoj trenutno živi njena obitelj

- Jesam, briga me tko je tko. Možda ja njima smetam. Boli me kurac i za Rome i ostale ljude. Ja imam svojega posla – kazao nam je jedan stariji mještanin na biciklu.

- Čula jesam, ali ne znam o tome više ništa – dala nam je do znanja jedna mlađa ženska osoba, inače Koprivničanka.

- Ako ste zainteresirani, morate u općini pitati – kazala nam je pak treća osoba, pomislivši da bi i mi rado sudjelovali u toj raboti.

- Smetaju li vama Romi? – pitamo.

- Bez komentara – odgovara ipak.

- Dalo bi se svašta reći – čujemo drugu.

- Postoji li ovdje skupina mještana koja navodno prikuplja novac? – iznova pitamo sljedećeg prolaznika.

- Čujem neke priče, ali tko bi to bio, nemam pojma – kaže.

- Ako je tako, vjerojatno nemaju uvjete za život u kući u Hlebinama. S kojim novcima si budu sredili kuću? – pita nas jedan stariji muškarac.

- To je njihova stvar – konstatiramo.

- Smetaju li vama? – zanima nas.

- Meni ne – odgovara.

- Ono kaj delaju s našom načelnicom to je čista sramota. Ona nas drži na okupu, sve. Nisam nigdje vidjela ni čula da je rekla da nekog mrzi, ona dapače govori da je ona mama svima nama – kazuje, poput odvjetnice, jedna žena.

Nije to jedini način na koji mještani Hlebina pričaju.

- Oni jesu kakvi jesu (Oršoši, op. a.). Ljudi moraju negdje živjeti – dakle, ponudi im se opcija civilizacije. Ne valja grupiranje, nego: u županiji ima stotinu sela. Dakle, po jednu romsku obitelj u svako selo. Pa znate i sami kakvo se bezvlašće znade dogoditi u Međimurju, kriminal. Romi su gostoljubiv narod, ali dok dođu gosti, onda muzika, raspašoj, problemi s autima. Trebalo bi ih razjediniti po selima. Dapače, onda dati šansu, svako selo dvije obitelji – velikodušan je u najboljoj namjeri jedan mještanin.

- Novinari svašta pišu – opet će žena koja brani načelnicu. To nisu njezine riječi – odbija povjerovati, uz naznaku da novinari pišu gluposti.

Detalj iz srušenog romskog naselja Autoput (Foto: Sandro Lendler)

Do načelnice ponovno nismo došli. Nazvali smo jednako bezuspješno nakon što smo je s istim rezultatom potražili u općini, gdje su nam kazali da ona svoj posao obavlja volonterski i da je na bolovanju. Dan prije, kada smo je telefonski ipak dobili, pozvala se tek na posjet potpredsjednice Vlade Anje Šimpraga romskom naselju Autoput kod općine Drnje, odakle je nekoliko obitelji evakuirano nakon nedavne poplave, a naselje je potom netko uništio bagerom. No to nije tema o kojoj smo željeli s načelnicom porazgovarati, premda ćemo joj se vratiti na kraju ove priče.

- Hlebinci, Novigradci, Bregovci (mještani Koprivničkih Bregi, op. a.), to je pitom svet, vode svoju brigu – tako smo u međuvremenu čuli hvalospjeve o dobroćudnim Podravcima.

- Čuo sam da im Hlebinci traže kuću – kazuje nam kasnije Zdravko Brljek, načelnik općine Novigrad Podravski, kojeg smo potražili direktno u uredu.

Ranka Oršoš nedavno je pitala načelnicu Trnski što će biti s djecom, jer joj kćer mora u vrtić. Odgovorila joj je, kazuje, da je vrtić pun i da nema više mjesta, kao i da sina može u školu upisati gdje god hoće. No kako da ga upiše u Hlebine, kad im prijete iseljavanjem?

Naime, najavljen je bio prosvjed mještana Hlebina i ispred njegove kuće (na kraju nije održan), jer je općina čiji je načelnik, dakle, kupila bivšu kuću (kao nelegalni objekt) Oršoša na čuvenom brijegu, prije svega zbog ekonomske koristi, odnosno za buduće geotermalne potrebe. Zašto je načelniku žao što su "njegovi" Romi otišli naposljetku živjeti u Hlebine? U priopćenju koje je pripremio za sve medije, pa ga je i nama ustupio, napisao je da mu je žao "jer je to s jedne strane uznemirilo i izazvalo poprilično negodovanje Hlebinaca, dok s druge strane pretpostavljam da se romska obitelj tamo ne osjeća ugodno".

- Mi smo susjedne općine, dobri smo si, dobar sam s načelnicom Trnski. Osjećam se neugodno. I kaj je najgora stvar, ja je takvu ne poznam. Kod nas su Oršoši boravili godinu dana, ne mogu reći da smo imali s njima problema – kazao nam je Brljek.

U drugom priopćenju načelnik Brljek imao je očitu potrebu apelirati na sve građane svoje općine i obratiti se svim vlasnicima stambenih prostora i građevinskog zemljišta da "svoje nekretnine ne prodaju problematičnim osobama bez obzira jesu li Hrvati, Srbi, Romi, Mađari, Francuzi, Englezi ili neke druge nacionalnosti". U tom rubno skandaloznom apelu također konstatira: "Budite svjesni da ćete prodajom svoje nekretnine problematičnoj obitelji ili pojedincu dovesti u neugodan položaj i direktno naštetiti svojim dojučerašnjim susjedima ili susjedima svojih roditelja, a time, najblaže rečeno, uznemiriti našu mirnu, pitomu zajednicu."

Dragica Oršoš u razgovoru s našim reporterom (Foto: Sandro Lendler)

U romskom naselju Autoput, koje smo već spomenuli i za koje nam je rečeno da je postojalo na tom mjestu 150 godina, ostao je tek jedan pas. Ostaci dječjih kolica i tenisica, igračaka, čak i rublja koje se suši na improviziranom užetu, ne mogu skriti tragove života. Ondje je stanovalo sedam romskih obitelji. U blizini naselja nalazi se šoderica kod koje smo primijetili mehanizaciju. Policija navodno istražuje tko je bagerom uništio naselje, a alarmirane su i državne institucije. Dragica Oršoš, bivša stanovnica naselja, krevet je privremeno pronašla kod sestre u kućerku u obližnjoj Starogradskoj ulici u dijelu naselja Sigetec. Nakon duže potrage za njom, rekla nam je da su zasad dvije obitelji zbrinute, ali ona i ostali čekaju na zamjenski smještaj – gdje i kada, to ne zna. U svojoj 59. godini spremna je za novi početak. Spominje da bi to moglo biti u Hlebinama, u kojima – jesmo li spomenuli – već obitava petnaestak romskih obitelji. Osim Oršoša, nismo čuli da imaju problema.

Zaključak je da se ovi ljudi puno bolje i snažnije nose s egzistencijalnim problemima od opisanih malih općina koje, kako vidimo, u svojoj pitomosti olako zaglibe u rasizam i ksenofobiju. Kako doznajemo, teško se mogu same, bez pomoći županije ili države, nositi s integracijom i potrebama etničkih zajednica poput romske.

Romi i migranti ističu se u 21. stoljeću kao dvije skupine koje, svaka iz svojih razloga, tragaju za svojim komadom zemlje.