Kasno je ljeto, zrelo vrijeme za putovanje. More mirno i toplo, vjetrovi još neotežali od kiša. Ako već putujete mogli biste, možda, i zapisati nešto.
U maksimu je to pretvorio Josip "Joža" Horvat (1915.-2012.), prozaik, dramatičar, scenarist i publicista, partizanski borac koji je aktivan doživio duboku starost. I danas je jedan od najčitanijih i najšire prepoznatih domaćih pisaca. Zahvaliti je to prije svega još uvijek lektirnom romanu za mladež, poetičnoj paraboli "Waitapu" i, još više, u jugoslavenskom kontekstu pionirskim putopisima poput "Bese". Svojim pisanjem, ali i ukupnom biografijom, čiju je središnju os predstavljao kronotop puta, a niz tragičnih događaja i volja da ih se nadiđe učinio da je se čita kao svojevrsnu metaforu, za više generacija bio je sinonim jednako putnika i putopisne književnosti. Njegove knjige u kontinuitetu su prisutne na knjižarskim policama, a neka od prijevodnih izdanja dosegla su također zavidne tiraže.
Hrvatsko društvo pisaca, koje je nakon smrti Horvatove supruge Renate naslijedilo autorska prava na većinu njegovih naslova, odlučilo je pokrenuti nagradu koja će, Horvatu kao autoru i čovjeku u čast, ponijeti njegovo ime. Dodjeljivat će se svake godine, očekivano, za najbolji književni putopis, bez obzira na rod ili književnu vrstu. Bit će uručivana naizmjenično, jedne godine za najbolju objavljenu putopisnu knjigu u posljednje dvije godine, a zatim za najbolji neobjavljeni cjeloviti putopisni rukopis, također u dvogodišnjem razdoblju.
Osim novčanog dijela u iznosu od 1500 eura i brončane plakete, rada akademskog kipara Zorana Jurića, koji zapadaju sve dobitnike, pobjednički rukopisi biti će štampani u tim povodom pokrenutoj biblioteci HDP-a, koja će ponijeti ime famozne Horvatove jedrilice. Natječaj će biti otvoren za knjige i rukopise svih varijanti zajedničkog jezika ili, kako stoji u objavi Društva, "za autore i autorice koji pišu na jezicima s kojih nije potreban prijevod". Ni na što manje ne bi valjalo pristati; jednako autorova politika i poetika umnogome su i uvelike nadilazile, pa i eksplicitno odbijale sitničave etnonacionalističke podijele.
Osim u komemorativnom i društvenopolitičkom smislu, najavljena je nagrada također i više nego dobrodošao prilog dinamici regionalnog književnog polja. Putopisna se književnost, naime, u najrazličitijim svojim valerima i registrima, s obiju strana ionako porozne granice s reportažnom žurnalistikom i publicistikom, objavljuje relativno velikim brojem i više nego solidno čitanih, prodavanih i posuđivanih naslova, no često egzistira na samom rubu spomenutoga književnog igrališta. U pitanju je kompleksna kombinacija zanemarivanja i samoisključenja, garnirana manjkom ambicioznije kritičke valorizacije, ali i nedostatkom adekvatne institucionalne podrške. Nagrada Joža Horvat, barem na papiru, doima se kao izvrstan korak u pravom smjeru. Iščupajte cepine iz lubanja revolucionara, laškajte škote! Prijave se primaju do 30. septembra.
