Prema tvrdnjama izbjeglica smještenih u Šidu u Srbiji, tokom protekle sedmice hrvatska policija je u više navrata brutalno pretukla mladiće koji su pokušali ući u zemlju. Nakon što su ih policajci pretukli, nelegalno su ih vratili u Srbiju, gdje im je pružena medicinska pomoć, a njih nekolicina zadržana je na bolničkom liječenju. ‘Novosti’ su bile u Šidu 18. maja, dan nakon što je grupa od 14 mladića pretučena i vraćena nazad te smo pričali sa ovim dječacima i mladićima koji samo žele šansu za život.

Prvi put kada su me uhvatili nisu me tukli, ali drugi i treći put jesu, i onda svaki put od tada. Tukli su me svuda, po leđima, rukama… svuda – priča A. iz Afganistana

- Pokušao sam preći hrvatsku granicu mislim šest puta i nastavit ću pokušavati, mada je jako teško. Ako smijem biti iskren sa vama, nekada nas, kada nas uhvate, tuku. Odnosno uvijek nas tuku, ali nekada bude baš loše i neki od mojih prijatelja sa kojima sam prelazio su teško povrijeđeni - priča nam Z. H., 23-godišnji Marokanac, dok stojimo u šumarku kraj puta u blizini Šida.

On i grupa momaka, većina mlađih od 20 godina, noć prije su opet pokušali ući u Hrvatsku kako bi nastavili dalje. Neke porodica čeka u jednoj od zemalja EU-a, neki moraju pomoći porodicama koje su ostale u zemljama iz kojih dolaze da prežive, pa tako i Z. H.

- Ovaj put su nas odveli kombijem do granice, gdje nas deportuju. Prije nego što smo izašli, desetak policajaca, koji su bili u pratnji, poredali su se i rekli nam da izađemo iz kombija jedan po jedan. Dok smo izlazili tukli su nas palicama. Ja sam dobro prošao jer nemam ozbiljne povrede - priča nam na tečnom engleskom i dodaje da mora pokušati ponovno.

- Nemam drugog izbora. Neću odustati. Pokušavat ću dok ne uspijem jer moram pomoći svojoj porodici. Nadam se da će mi Bog pomoći i da ću preći.

U istoj grupi bio je i Muhamed, 18-godišnjak iz Pakistana koji je u Srbiji više od osam mjeseci. Dobar dio je proveo u barakama u Beogradu koje su srušene nedavno, a svi koji su tu živjeli su upućeni u neuslovne i prenapučene kampove u kojima često ne žele ostati.

- Tukli su nas palicama, šakama i kaiševima. Onda su nam uzeli telefone i razbili ih. Tukli su nas i govorili ružne riječi - opisuje događaj od noći prije i dodaje da se takve stvari često dešavaju.

Selam, 19-godišnjak iz Pakistana, ima sličnu priču. On je prebijen više puta u proteklih nekoliko sedmica. Kaže nam da je u grupi koja je prebijena noć prije bio i jedan 14-godišnjak, koji je i najteže povrijeđen.

- Pokušao sam sedam puta - priča A. iz Afganistana. - Prvi put kada su me uhvatili nisu me tukli, ali drugi i treći put jesu, i onda svaki put od tada. Tukli su me svuda, po leđima, rukama… svuda. A volio bih da im kažem da nisam životinja nego izbjeglica i da ne treba da me tuku. Razbili su mi telefon i sada ne radi. Danima ne mogu da se javim svojim roditeljima koji ne znaju što se sa mnom dešava. A želio bih da pričam sa njima. Nedostaju mi - dodaje kroz suze.

Njemu i svim drugim izbjeglicama i migrantima koji se kreću prema Zapadnoj Evropi telefon znači život.

Priče o zlostavljanju mladića koji pokušavaju preći granicu do sada su uglavnom dolazile iz Mađarske i Bugarske. Brutalna premlaćivanja bila su svakodnevica, koja se sada, čini se, prenijela i u Hrvatsku. Slične incidente zabilježila je grupa nevladinih organizacija početkom godine. U izvještaju objavljenom u januaru ove godine naveli su kako policija u Hrvatskoj ‘potajno i protuzakonito’ protjeruje ljude u Srbiju te da je to popraćeno nasiljem i ponižavanjem. Na osnovu istraživanja provedenog na terenu, uglavnom na području Šida i Beograda, ove organizacije zaključuju kako se sa hrvatskog teritorija ‘protjeruju obitelji i pojedinci različitih dobnih skupina uglavnom iz Afganistana, ali i Iraka, Pakistana, Sirije… Mnoge od tih osoba su i po nekoliko puta u Hrvatskoj (na različitim mjestima) eksplicitno zatražile međunarodnu zaštitu tj. azil, ponekad i na samoponižavajući način (preklinjanjem te ljubljenjem ruku i nogu policijskim službenicima).’

Nakon ovog izvještaja, činilo se da su nasilje i zlostavljanje prestali. No novi izvještaji sa terena govore da su samo privremeno obustavljeni. Potvrdio je to i najnoviji izvještaj UNHCR-a od ovog utorka, u kojem stoji da je u posljednjih sedam dana zabilježeno 137 skupnih protjerivanja iz Hrvatske, što je dvostruko više nego prethodne sedmice, pri čemu mnogi migranti tvrde da im je ‘uskraćen pristup proceduri za dobivanje azila te da su hrvatske vlasti koristile prekomjernu silu’.

Međutim, u odgovoru koji su ‘Novosti’ dobile iz Ureda glavnog ravnatelja policije Marka Srdarevića navodi se da hrvatska policija svakodnevno kontaktira s kolegama iz Srbije te da je u utorak održan i dodatni sastanak na regionalnoj razini, ali da ne raspolaže nikakvim informacijama o navodnim događajima.

‘Poznato je kako migranti daju kontradiktorne i često neistinite podatke kako bi uspjeli u pokušaju ilegalnih prelazaka, ali napominjemo da su policijski službenici koji postupaju prema strancima dužni poštovati njihova temeljna prava i dostojanstvo, za što su i posebno educirani, i svaka uporaba sredstava prisile ili fizičke snage se detaljno analizira za svaki pojedini slučaj, a Ministarstvo unutarnjih poslova u svakom slučaju skrbi da svako postupanje policije bude u skladu sa zakonitom primjenom policijskih ovlasti’, stoji u odgovoru iz Srdarevićevog ureda, uz napomenu da na temelju informacija iz našeg upita nije moguće utvrditi da su se navedeni događaji stvarno i dogodili te uz molbu da im po mogućnosti dostavimo detaljniji opis događaja i identitet osoba.

Od 18. maja, kada smo bili u Šidu, do dana predaje ovog teksta, volonteri koji su na terenu svaki su dan javljali o novim slučajevima premlaćivanja. Prema podacima do kojih smo došli, neki od mladića koji su uhvaćeni u pokušaju prelaska granice su skinuti do gola, a potom ih je policija tukla u području genitalija.

Liječnici bez granica su registrirali devet slučajeva u kojima su njihovi ljekari pružili pomoć, no i sami su svjesni da ima puno više onih kojima je ona bila potrebna. Potvrdu o povredama dobivamo i od male ekipe dobrovoljaca, studenata medicine, koja pruža prvu pomoć ljudima u Šidu. I oni rade u šumarku kraj puta. Dana 18. maja su tretirali 20 do 25 ljudi. Kažu nam da je to bio jedan od gorih dana u posljednjih nekoliko mjeseci.

- Danas smo imali puno prebijenih ljudi, od čega je dvoje bilo teško prebijeno, a njih možda pet do osam imalo je povrede koje su očigledno nanesene palicama ili sličnim predmetima. Ovako nešto se ne dešava stalno, ali se svakih par dana desi ovakav talas nasilja. Sigurno barem jednom sedmično. Svi ljudi s povredama dolaze, pretpostavljamo, s granice s Hrvatskom. Ali mi smo liječnici i ne pitamo to. No pitamo ih kako im se to desilo da bismo znali što da radimo, kako da pružimo pomoć. Nekada nam pričaju kako su pali trčeći ili preskačući nešto u pokušaju prelaska, nekada o tučama između njih, ali često o policiji - govori nam mlada studentica iz Švicarske koja u Srbiji već tri mjeseca pruža prvu pomoć izbjeglicama.

Srbija, kao i većina drugih zemalja, traži da oni koji pružaju medicinsku pomoć dobiju dozvolu za rad na njihovoj teritoriji, što je dug i komplikovan proces pa ga mnogi volonteri izbjegavaju, što je slučaj i sa ovom studenticom, zbog čega ne spominjemo njeno ime.

U Srbiji je trenutačno zaglavljeno oko 8000 ljudi. Većina ih je iz Afganistana i Pakistana, ali ima ih i iz Maroka, Alžira, Sirije, Bangladeša, Nigerije, Gane… Uglavnom ne žele ostati u toj zemlji i samo je pitanje dana kada će pokušati proći dalje. Hrvatska za sada nije podigla zidove i žice sa strujom na svojoj granici, ali policijska brutalnost koju su iskusili, tvrde neki od mladića u Šidu, može se porediti sa onom u Mađarskoj od prije nekoliko mjeseci.