Novosti

Intervju

Tomislav Tomašević: Dosta mi je lažnih patriota

Nisam želio odstupiti nakon napada Davorina Karačića i ne može me zastrašiti ni takva situacija niti izbacivanje iz Skupštine nakon prozivanja Milana Bandića. Zagrebački gradonačelnik, koji se istog dana obrušio na kolegicu Katarinu Peović Vuković, nije navikao da ima pravu oporbu u Skupštini te očito sve više gubi živce

1od6pqn8voa70v3n15ec426q8a3

Tomislav Tomašević (foto Petar Glebov/PIXSELL)

Tomislava Tomaševića iz Kluba zastupnika lijevog bloka i člana platforme Zagreb je naš! u ponedjeljak je u zagrebačkoj Gradskoj skupštini grubo verbalno napao i izvrijeđao odvjetnik Davorin Karačić iz redova Neovisnih za Hrvatsku. Unoseći mu se u lice, taj odvjetnik Marka Perkovića Thompsona i nekadašnji pripadnik Dinamovih navijača Bad Blue Boysa Tomaševiću je poručio da je ‘bijednik’ i ‘klošar’ te ga pozvao da dođe s njim ispod Domovinskog mosta gdje, vjerojatno, ne bi raspravljali o zagrebačkim komunalnim temama. P: Ono što ste doživjeli u zagrebačkoj Skupštini nadilazi ionako niske kriterije na koje smo navikli od političara u Hrvatskoj. Što se zapravo dogodilo? Što je zasmetalo Karačića?

Bez demokratizacije Dinama uvjeren sam da neće doći ni do ukupne normalizacije u Prvoj ligi, a ni u reprezentaciji

Za vrijeme aktualnog sata do mog mjesta u skupštinskim klupama došao je zastupnik Karačić koji je prije mjesec dana ušao u Gradsku skupštinu na listi Neovisnih za Hrvatsku kao zamjena za zastupnicu Anu Lederer koja je tada postala Bandićeva pročelnica Gradskog ureda za kulturu. Želio je raspraviti moje izjave u medijima prije nekoliko tjedana u kojima sam ponašanje Neovisnih za Hrvatsku oko Dinama okarakterizirao kao političku trgovinu. Da ne bismo smetali drugim zastupnicima jer je trajala sjednica, pozvao sam ga u dio skupštinske dvorane koji se nalazi iza zastupničkih klupa. Odmah mi se počeo unositi u lice i pozivati na red kako sam mogao dati takve izjave. Uslijedile su brojne uvrede, a ostatak možete vidjeti na snimkama koje su napravili novinari i zastupnici. Nisam želio odstupiti i ne može me zastrašiti ni takva situacija niti ono izbacivanje iz Skupštine nakon prozivanja Bandića da i dalje zastupam stavove naših birača. To uključuje i zahtijevanje demokratizacije Dinama o čemu smo u predizbornoj kampanji organizirali i prosvjednu akciju ispred maksimirskog stadiona s transparentom ‘Nula kuna za familiju Mamić!’ kojom smo najavili uskraćivanje gradskog novca Dinamu dok se ne primjeni načelo ‘jedan član - jedan glas’. Neovisni za Hrvatsku načelno se zalažu za demokratizaciju, ali odbijaju uskratiti gradski novac klubu dok se demokratizacija ne provede. Odbili su i naš prijedlog napravljen na inicijativu udruge ‘Dinamo - to smo mi’ da se uskrati korištenje maksimirskog stadiona kao gradske imovine za potrebe postupka preoblikovanja GNK Dinamo iz udruge građana u sportsko dioničko društvo sve dok se ne provedu izbori i članovi sami odluče da li žele i pod kojim uvjetima ići u postupak preoblikovanja. Točnije, prvo su prihvatili naš prijedlog, da bi nakon samo nekoliko minuta na istoj sjednici povukli cijeli zaključak nakon pritiska Bandića i HDZ-a, a sve to samo nekoliko dana prije nego što je njihova zastupnica Ana Lederer počela raditi kao Bandićeva pročelnica. Na sljedećoj sjednici Gradske skupštine Neovisni za Hrvatsku odbili su podržati zaključak oporbe o Dinamu koji je osim demokratizacije sadržavao i dio oko uskrate stadiona za potrebe preoblikovanja, a nakon toga je prošao njihov zaključak oko Dinama u kojem se ne spominje stadion, i to zahvaljujući zastupnicima Milana Bandića. Istog onog Bandića koji je i dalje počasni predsjednik Dinama te uz čiji blagoslov je Zdravko Mamić radio što je radio svih ovih godina. To samo pokazuje da izglasani zaključak Neovisnih za Hrvatsku oko Dinama nije dovoljan za zaustavljanje daljnjeg postupka preoblikovanja.

Nazvao vas je klošarom i bijednikom i pozvao da se nađete ispod Domovinskog mosta. Zašto baš Domovinskog, nije jasno. Hoćete li, kako se to voli reći, pokrenuti određene pravne radnje protiv njega?

Domovinski most bi valjda trebao demonstrirati domoljublje. Ne znam. Nije ni meni jasno. Snimke su javno dostupne i time se mogu baviti institucije po službenoj dužnosti ukoliko ima potrebe. Što se tiče uvreda iznesenih na moj račun, nije moj stil pokretati privatne tužbe jer bih inače većinu vremena provodio na sudovima, a ne u institucijama vlasti čiji bi rad trebao nadzirati i na ulici s građanima.

Nogomet navijačima

Niste bili jedini taj dan kojeg je skupštinska većina izvrijeđala. Kolegici Katarini Peović Vuković gradonačelnik je poručio da crkne, jer se usudila propitati ideju gradnje nacionalnog stadiona i potrošnje javnog novca?

Da, bilo je to potpuno neprimjereno od gradonačelnika i u ovih godinu dana mandata još nisam čuo da se tako obratio jednoj zastupnici ili zastupniku. Odmah sam kao predsjednik Kluba zastupnika lijevog bloka reagirao i tražio povredu poslovnika, ali je to predsjednik Skupštine odbacio. Gradonačelnik je ignorirao moj zahtjev da se ispriča kolegici iz našeg Kluba. Nakon aktualnog sata sam tražio stanku i sjednicu predsjedništva da se raspravi o ponašanju gradonačelnika prema zastupnici Peović Vuković i zastupnika Karačića prema meni. Sjednica se održala za vrijeme stanke, no nije bilo nekih posebnih zaključaka. Bandić očito nije navikao da ima pravu oporbu u Skupštini te sve više gubi živce. Gradska skupština je ta koja odobrava trošenje novca ako je riječ o iznosu većem od milijun kuna te je stoga pitanje kolegice Katarine Peović Vuković bilo na mjestu, no u nijednom trenutku Bandić nije želio odgovoriti koliko planira potrošiti gradskog novca na izgradnju nacionalnog stadiona. Infrastruktura za rekreativni i profesionalni sport je u Zagrebu u raspadu, a najmanje nam treba opet se vruće glave upustiti u projekt poput gradnje rukometnih dvorana. Prihodi od iznajmljivanja sportske dvorane Arena Zagreb ne mogu pokriti ni troškove održavanja, a kamoli da će povratiti investiciju koja je građanima Zagreba još financijska omča sljedećih 18 godina pa godišnje odvajaju barem pet puta više za izgradnju Arene Zagreb nego za izgradnju vrtića.

Zagreb je naš! ne vidi nikakav prostor za izbornu suradnju s sdp-om i to ne samo zato što su trenutno u krizi, već zato što dugi niz godina provode neoliberalne politike

Slično je prošlo i nekoliko poznatih glumica kojima se nije dopao Thompsonov nastup na dočeku nogometnih reprezentativaca, s tim da je prilikom vrijeđanja njih prevladavajuća bila činjenica da su žene, pa se usprkos tome usuđuju baviti nogometom.

Kao prvo, dijelim njihov stav. Međutim, još veći problem jest što se u reakcijama na njihovo javno iznošenje mišljenja koje je Ustavom zajamčeno pravo moglo vidjeti jasne naznake seksizma koji ide ruku pod ruku sa šovinizmom. Općenito je seksizam jedan od velikih problema u nogometu kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Žene doživljavaju posebno agresivne i vulgarne seksističke napade kad progovaraju o temama koje su tobože ‘izvan njihovih područja interesa i ekspertize’, i tada je posebno bitno takve napade najoštrije osuditi. Govor mržnje sve više buja društvenim mrežama, a u ponedjeljak se moglo vidjeti kako se to sada širi i na institucije vlasti odnosno Gradsku skupštinu.

Što se uopće događa s nogometnom reprezentacijom? Donedavno je to bila skoro pa privatna Mamićeva prčija, da bi sada postala ikona u rukama desnice koju, kako misli izbornik Dalić, podržava 95 posto građana, a za preostalih pet posto i tako ga nije briga. Bili ste u Moskvi na polufinalu i finalu, navijač ste, kad će reprezentacija postati uistinu naša?

Uvjeren sam da je nepravomoćna presuda Mamiću za izvlačenje novca iz Dinama te njegov bijeg u BiH koji je onemogućio njegov utjecaj na izbornika reprezentacije u Rusiji zapravo omogućio ovako dobar rezultat na Svjetskom prvenstvu jer se do sada reprezentacija koristila prvenstveno kao Mamićev izlog za prodaju igrača. I sam Mamić je prije nekoliko dana izjavio da nitko nije mogao postati izbornik reprezentacije, a da on to nije dozvolio. Ne mislim da je sada nogometna reprezentacija postala ikona desnice, jer desnica u Hrvatskoj cijelo vrijeme pokušava svojatati patriotizam i sve sportove, a ponajviše nogomet. U tome se za neke od njih krije čisti materijalni interes. Dosta mi je lažnih patriota koji za vrijeme himne desnu ruku drže na srcu, a lijevu u tuđem džepu. Nogomet volim kao sport i još sam krajem 1990-ih pratio Dinamove utakmice te redovno išao tada na južnu tribinu maksimirskog stadiona. Pratio sam i reprezentaciju te sam 1998. na Svjetskom prvenstvu bio na utakmici za treće mjesto u Parizu. Početkom 2000-ih je počela Mamićeva era u Dinamu uz blagoslov Bandića i tada sam prestao ići na domaće utakmice. Platforma Zagreb je naš! će i dalje zagovarati da se zaustavi postupak preoblikovanja GNK Dinamo iz udruge u sportsko dioničko društvo i da se udruga demokratizira, odnosno da se konačno počnu provoditi važeći hrvatski zakoni. Bez demokratizacije Dinama uvjeren sam da neće doći ni do ukupne normalizacije u Prvoj ligi, a ni u reprezentaciji. Po mom mišljenju, nogomet treba vratiti navijačima, odnosno članovi bi trebali biti ti koji finalno odlučuju u upravljanju nogometnim klubovima, kao što je slučaj u Španjolskoj i Njemačkoj. Jedino to može biti zdravi temelj za Hrvatski nogometni savez i za reprezentaciju.

Svako spominjanje činjenice da najbolji igrač Svjetskog prvenstva Luka Modrić mora na sud zbog optužbi za laganje u postupku koji se vodio protiv Mamića ravno je nacionalnoj izdaji. Kako se boriti protiv toga?

Desnica pokušava nametnuti narativ u kojem ukoliko kritiziraš Hrvatsku znači da si protiv nje. Baš me zanima kako bi to funkcioniralo primjerice u odgoju djeteta – ukoliko kritiziraš postupke svog djeteta, znači da ga ne voliš? Ne smijemo na to pristati i baš zato što volim nogomet ću i dalje kritizirati sve što u nogometu ne valja. Počevši od Mamića koji je privatizirao Dinamo i prije nego što je započeo službeni postupak preoblikovanja u sportsko dioničko društvo pa sve do predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, koji je bio prvi strijelac Svjetskog prvenstva 1998. godine, a fotografirao se na grobu Ante Pavelića dok se kao zastupnik u Gradskoj skupštini u četiri godine pojavio samo 14 puta na sjednici, uključujući i onu kad je suprotno predsjednici svog zastupničkog kluba glasao za Horvatinčićev projekt na Cvjetnom trgu i u Varšavskoj.

Zagrebačka ljevica

Kakva je vaša pozicija kao opozicije u Skupštini? U Splitu se lijeve stranke okupljaju, odnosno pokušavaju okupiti zajedno sa SDP-om. Kakvo je stanje u Zagrebu?

Politička platforma Zagreb je naš! ne vidi nikakav prostor za izbornu suradnju s SDP-om ne samo zato što su trenutno u krizi, već zato što dugi niz godina provode neoliberalne politike. U Zagrebu djelujemo unutar koalicije s Novom ljevicom, ORaH-om, Radničkom frontom i Za gradom, a u Gradskoj skupštini s tim istim strankama pod nazivom Klub zastupnika lijevog bloka. Smatram da smo dosadašnjim radom u posljednjih godinu dana pokazali kako može djelovati prava oporba Bandiću i desnici te na kojim načelima treba graditi lijevu politiku u Zagrebu. Za nas su to prije svega socijalna pravda, ekološka održivost, rodna ravnopravnost te demokratizacija društva u svim sferama.

Gdje vidite najveće probleme u Zagrebu? Uz političke, najviše ste se bavili komunalnim problemima i otpadom…

Najveće probleme vidim u upravljanju Zagrebačkim holdingom kao jednim od najvećih poduzeća u državi te u trendu privatizacije komunalnih usluga. Kao Klub zastupnika lijevog bloka u Gradskoj skupštini uspjeli smo u nekoliko navrata zaustaviti Bandićeve pokušaje privatizacije usluga povezanih s odvodnjom, a nedavno i usluge javne rasvjete. Radi se uvijek o istom uhodanom obrascu gdje uslugu koju je donedavno pružalo javno poduzeće Bandić daje u koncesiju na temelju natječaja na koji se može javiti samo nekoliko privatnih poduzeća. Time se prirodni monopoli iz javnih ruku daju u privatne što prema raznim dostupnim studijama o iskustvima drugih europskih gradova znači povećanje cijene usluge, pogoršanje kvalitete usluge i podinvestiranje u komunalnu infrastrukturu. Naravno, uvijek se očekuje da privatna poduzeća koja su dobila posao na neki drugi način ‘vrate uslugu’, primjerice financiranjem predizbornih kampanja političara. To nipošto ne znači da je način kako sada Zagrebački holding funkcionira dobar, no i za to postoje rješenja što pokazuju brojni primjeri iz drugih zemalja u kojima su javna poduzeća demokratizirana slično kao što je to napravljeno s nekim nogometnim klubovima. Upravljanje Zagrebačkim holdingom je izuzetno centralizirano. Skupštinu tog ogromnog poduzeća čine tek gradonačelnik i dvoje njegovih najbližih suradnika. Uprave podružnica Zagrebačkog holdinga, odnosno komunalnih poduzeća, biraju se mimo javnih natječaja, a u nadzornim odborima sjede uglavnom ljudi od Bandićevog povjerenja. Smatram da bi se uprave trebali birati na javnim natječajima, a u nadzornim odborima bi trebali biti predstavnici korisnika komunalnih usluga, radnika i organizacija koje zastupaju određene javne interese povezane sa specifičnom komunalnom uslugom. Tako bi se proširio nadzor nad radom komunalnih poduzeća pa bi ona teže mogla funkcionirati kao gnijezda stranačkih kadrova i bankomati političkih stranaka koje kroz javne nabave izvlače iz njih novac.

Intervju

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više