To je nama naša borba dala – zapjevao je prije nekoliko dana netko od posjetitelja šibenskog Muzeja pobjede i oslobođenja Dalmacije u Drugom svjetskom ratu. Izložba ‘Sutjeska’ otvorena je u ovom muzeju uoči obilježavanja 75. obljetnice ključne bitke Drugog svjetskog rata na području Balkana. Bitka je trajala mjesec dana, od 15. maja do 15. lipnja 1943.
Sve je na toj izložbi drugačije: bitka je opisana kronološki na hrvatskom i engleskom jeziku jer sve je više turista koji otkrivaju ovaj šibenski muzej; prvi put postavljen je ekran na kojem se nižu imena i prezimena, godine i mjesta rođenja svih poginulih boraca na Sutjesci s područja Šibenika i nekadašnje šibenske općine. A od 1.316 sudionika bitke s ovog područja poginulo je njih čak 535, od čega ih je 467 bilo hrvatske nacionalnosti. Druga dalmatinska brigada je izgubila dvije trećine ljudstva. U njoj je sudjelovalo 452 Šibenčana, od kojih je poginulo njih 206.
- Iako se partizani nisu prebrojavali po nacionalnosti, detalj o nacionalnoj strukturi boraca važno je istaknuti - smatra Zoran Restović, predsjednik šibenske udruge antifašista.
Zašto? Jedna od suludih teza koje se plasiraju u novije vrijeme je ona da su partizanske jedinice iz Dalmacije uglavnom činili Srbi koji su otišli u narodnooslobodilačku borbu zbog straha od terora NDH.
Posebnost izložbe je i ta da se mogu vidjeti rijetke, autentične, sve raspoložive fotografije sa Sutjeske, od kojih su neke izrazito potresne. Posebno je dirljiva fotografija šibenske ranjenice Biserke Bukić koja leži na nosilima dok je za ruku drži sugrađanka Desa Koštan, ratnica Majevičke brigade, tada pod zapovjedništvom Koče Popovića. Desa je, za razliku od Biserke, preživjela Sutjesku. Dok kroz priče Zorana Restovića plovimo prošlošću, pažnju nam privlači starija gospođa koja usput razgledava muzejske suvenire.
- Na Tjentištu, spomen-području gdje se obilježava bitka na Sutjesci, bila sam prije dvije godine. I sad me obuzme neopisiva radost kad se prisjetim toga, kao i plesa djece u hercegovačkim i crnogorskim narodnim nošnjama - sjetno govori Anka T. Juričev iz obližnjih Vodica, koje su u partizanskim jedinicama također dale mnogo mladih života.
Iako nije bila sudionica NOB-a, zgraža se nad stavovima onih koji ne priznaju antifašističku borbu i Sutjesku. Kaže, mnogo je naših ljudi poginulo kako bismo se oslobodili fašističkog zla.
U mjesec dana bitke na Sutjesci poginulo je čak 7.543 partizana, od čega 6.946 muškaraca i 597 žena, među kojima su bile 352 bolničarke. Ubijeno je 1.516 civila iz sela u krugu bitke. U bitki, poznatoj još kao operacija ‘Schwarz’, sudjelovalo je čak 127 hiljada nacifašističkih vojnika, pripadnika njemačkih, talijanskih, bugarskih, ustaških i četničkih jedinica kojima je cilj bio zarobljavanje Vrhovnog štaba i Josipa Broza Tita. Nasuprot njih stajalo je 18 hiljada partizana i tri hiljade ranjenika.
Među posjetiteljima šibenske izložbe uočavamo Ivana Ninića, bivšeg SDP-ova zastupnika i stranačkog disidenta kojem je ta stranka još u vrijeme Ivice Račana postala nedovoljno lijevo orijentirana. Pitamo ga što njemu, potomku prvog komandanta oslobođenog Šibenika, znači Sutjeska.
- Za mene je Sutjeska mitsko mjesto. Ondje je poginulo četvero Ninića, najbližih rođaka. Ukupno je sedamnaest Ninića poginulo u NOB-u, a neki su skončali u Jasenovcu mada su bili Hrvati. 1.316 mladića i djevojaka otišlo je iz jednog grada da bi ih poginulo 535. To je fascinantno, pa vi danas ne možete okupiti 1.316 navijača Hajduka i Dinama na utakmici - slikovit je Ninić.
Pitamo ga što misli o odluci predsjedništva Sabora koje je početkom ove godine odbilo prijedlog Ranka Ostojića (SDP) da Sabor bude pokrovitelj 75. obljetnice bitke, koja će se obilježiti 17. lipnja. Sabor je prijedlog odbio pod izlikom da je riječ o bitki koja se vodila na teritoriju druge države i da postoje veći prioriteti.
- Sutjeska je ponos hrvatske države, a problem je u našoj vlasti koja još uvijek nije raskrstila s pričom da je NDH bila zločinačka tvorevina. Kad se obilježava Dan pobjede, mi vidimo Angelu Merkel kako ponosno i mirno stoji, dok se ovdje veliča ustaštvo. Ni sam nisam vjerovao da ću ovo izreći, ali da je Tuđman živ, mislim da bi on danas takvima zabranio da uopće dođu na pozornicu. Nije čudo da nam čak i jedna Amerika zbog toga drži prodike - kaže Ninić.
Jedna bitka je završena, druge tek dolaze. Nije stoga čudno što je Zoran Restović za kraj odaslao poruku šibenskom zastupniku Hrvoju Zekanoviću iz HRAST-a, koji na sva usta omalovažava Narodnooslobodilački pokret.
- Bilo bi dobro da posluša jednu ovakvu priču pa će valjda onda s većom hrabrošću govoriti da dolazi iz Šibenika. Mene ne predstavlja, a vjerujem ni vas - zaključio je Restović.
