U Muzeju suvremene umjetnosti, gdje je postavljena izložba ‘Od imaginacije do animacije: šest desetljeća Zagreb filma’ u subotu, 10. oktobra, održat će se promocija nove knjige legendarnog autora animiranih filmova Nedeljka Dragića. Izdavač knjige pod dvostrukim naslovom ‘Stille Reise – Minhenski dnevnik / Tiho putovanje - Münchener Tagebuch’ je Srpsko narodno vijeće.
Nedjeljko Dragić je jedan od najvažnijih umjetnika našeg kulturnog prostora u kojem funkcionira kao karikaturist, ilustrator, autor stripova, animator i režiser crtanih filmova. Umjetnička utemeljenost i dugo trajanje nisu Dragića odvukle u formatiranje kalupa već upravo suprotno - u njihovo razbijanje. Eksperimentiranje i radoznalost su ovog autora učinile spretnim u gotovo svim umjetničkim medijima što ga je u na kraju dovelo do umjetničke knjige. Pedantno i dugogodišnje stvaranje i slaganje crteža minhenske životne svakodnevice potvrdilo je ono što autor često zna za sebe reći: da je čovjek koji misli crtajući. I ne samo da misli, nego razgovara i nadahnjuje druge crtajući svijet koji vidi sa svog minhenskog nebodera ili u svom omiljenom obližnjem parku.
Dvojezična knjiga ‘Stille Reise – Minhenski dnevnik / Tiho putovanje-Münchener Tagebuch’ sadrži 200-ak izvrsnih umjetničkih zapisa o vremenu i prostoru egzila u kojem je Dragić od početka 90-ih morao biti. Ipak, on je u toj nužnosti uspio pronaći vrlinu i postići gotovo idealni balans vještine, interpretacije i čistog stvaralačkog zadovoljstva.
O knjizi će uz autora govoriti ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić, autorica pogovora Nada Beroš, Veljko Krulčić i u ime izdavača potpredsjednica SNV-a Aneta Vladimirov. Moderator je Željko Luketić.
Iz pogovora Nade Beroš:
'Kao i mnogi pripadnici njegove generacije, Dragić se često nalazio u škripcu, životnom i umjetničkom, prinuđen da brzo i hrabro odlučuje. Između započetog studija prava, koji je obećavao kakvu-takvu budućnost, i nesigurne karijere umjetnika, siromašni mladić iz slavonske provincije odlučuje se za umjetnost. Premda čak ni u školi nije imao satove crtanja, a u kući jedva da je bilo ijedne knjige, čini se da je u njemu bilo dovoljno inata i tvrdoglavosti, kako često za sebe zna kazati, da nadoknadi sve čega nije imao. I doslovno sam izgradi sebe i kao crtača i kao autora - bez škola i bez formalnih poduka. I to usred zagrebačke umjetničke i kulturne sredine, koja je u drugoj polovici pedesetih godina doslovce bujala. Često su upravo u poslijeratnim društvima otvorenost i beskompromisnost najjeftinije gorivo za novo, a ono je početkom šezdesetih u Zagrebu kulminiralo u mnogim područjima. Od likovnosti, preko književnosti, muzike, animiranog filma do plesa i teatra, često s prefiksom anti, dekonstruirajući temelje svog medija, rastvarajući se iznutra, ali i šireći se prema van - na internacionalnu pozornicu. Tako je i Zagrebačka škola crtanog filma postala jedan je od najpoznatijih svjetskih fenomena toga razdoblja, a Dragić jedan od najcjenjenijih njezinih protagonista.'
