Koliko su mladi zainteresirani za antifašizam i da li se shvaćanje antifašizma razlikuje unutar njihove generacije?
Antifašizam je višedimenzionalan pojam i njegovo razumijevanje ovisi o širini promatranja. Ukoliko ga analiziramo samo iz povijesne dimenzije, postoji opasnost od njegova minoriziranja, što onda otvara prostor za oživljavanje elemenata fašizma koji, nažalost, nisu anatemizirani Drugim svjetskim ratom. Neadekvatni obrazovni sistemi, neujednačena povijest i manipulativne politike dovele su do nerazumijevanja i marginalizacije antifašizma kod opće populacije, pa tako i kod mladih. Posljedično, dio mladih ima nepotpuno shvaćanje antifašizma, a dio ga povezuje i s nekim negativnim konotacijama. Srećom, ima i onih koji su osvijestili njegov značaj. Smatram da trebamo opetovano i na različitim razinama govoriti o antifašizmu da bi ponovo kod svih, ili bar kod većine imao, kao u vrijeme Jugoslavije, ‘status’ zasluženih i općeprihvatljivih vrijednosti i svjetonazora.
Smatrate li da je Antifa-kamp, koji su SNV i Mreža antifašistkinja organizirali u Srbu, bio uspješan?
Antifa-kamp u Srbu pokazao se kao učinkovita metoda učenja važnih, zapostavljenih i kontroverznih društvenih i povijesnih pojava. Također, pokazao se i kao odličan način povezivanja mladih i onih malo starijih. Iz perspektive sudionice u sadržajima i programu rada kampa, smatram da je bio vrlo uspješan i koristan. Kao jedna od sudionica u samoj organizaciji, želja mi je da narednih godina sve bude na još boljem nivou, iako su sudionici pohvalili kamp bez značajnijih pritužbi. Sudeći po generalnim reakcijama, kamp je prepoznat i kod organizatora i kod njegovih sudionika kao vrlo kvalitetna ideja. Stoga vjerujem da će se i ubuduće održavati, a svakako ću biti zadovoljna budem li i u budućnosti davala svoj doprinos.
Ovih dana obilježena je 23. godišnjica ‘Oluje’. Kakav stav mladi imaju prema ratu 1990-ih, a kakav prema sadašnjosti?
‘Oluja’ je, nažalost, i danas motiv podjela i sukoba, što je samo po sebi problematično. Posebno jer potencijalni sukobi ne pridonose konstruktivnom rješavanju problema, nego njihovom produbljivanju. Radi složenosti rata 1990-ih te nepravilnog i nepotpunog suočavanja s njegovim posljedicama, proizlaze brojna razilaženja u mišljenjima i emocijama. No bez obzira na sve, prošlo je dovoljno vremena da se uspostavi međusobno razumijevanje nekad zaraćenih etničkih zajednica, što je neophodno za neometano egzistiranje i napredovanje društva. To otežavaju neprijateljski i revizionistički diskursi pojedinih političkih i drugih društvenih aktera te neobjektivnost obrazovnog sistema i medijskog prostora.
Unazad nekoliko mjeseci radite na humanitarnim i socijalnim pitanjima u SNV-u. Što je u tom smislu do sada urađeno, kolike su potrebe i u kojoj mjeri županijska vijeća, jedinice lokalne samouprave, druge srpske organizacije i SPC trebaju biti partneri u akcijama?
SNV od svog osnivanja ima i humanitarni karakter. Osnivanjem odjela za humanitarna i socijalna pitanja želi se to djelovanje sistemski riješiti i proširiti te staviti naglasak na razvoj socijalnih usluga i zapošljavanje. Budući da se veliki dio srpske populacije susreće s brojnim socijalnim i ekonomskim problemima, postoji puno potreba koje treba zadovoljiti. Naravno, to je dugotrajan i zahtjevan proces koji iziskuje puno ljudskih kapaciteta i financijskih resursa, koji su ograničeni. Dosadašnji rad sastoji se od raspodjele humanitarne pomoći, komuniciranja s korisnicima koji su u potrebi i s nadležnim institucijama radi ostvarivanja korisnikovih socijalnih prava i izrade projekata. S obzirom da je prošlo tek šest mjeseci, konkretniji rezultati, pogotovo u pogledu realiziranja projekata, tek trebaju uslijediti. Rad na socijalnim problemima neodvojiv je od ekonomskih, tako da je suradnja između odjela SNV-a i spomenutih dionika neizostavan korak u svakom segmentu socijalnog rada. Ta je suradnja permanentna u procjeni potreba, prikupljanju socioekonomskih i sociodemografskih podataka srpskog stanovništa te u izradi i provedbi projekta.
