Novosti

Kratko & jasno

Taтjaнa Чaнкoвић: Свe нaс je вишe

Иaкo Удбинa брojи сaмo 600 стaнoвникa, у нaшeм пoдoдбoру су 63 члaнa, кaжe дoбитницa Прoсвjeтинe нaгрaдe "Дeсaнкa Ђoрђeвић" из Удбинe

Large mini kronika   %c4%86irilica

Ovogodišnja ste dobitnica Prosvjetine "Desanke Đorđević": kakvi su vaši dojmovi o toj nagradi za zasluge u amaterskom stvaralaštvu što ste je zavrijedili kao predsjednica SKD-ova pododbora u Udbini?

Bila sam prvo iznenađena što sam predložena i to ne stoga što mislim da je ne zavređujemo nego zato što nisam znala da se uopće prati rad ovako malih pododbora, a onda i preplavljena ponosom: iznimna mi je čast dobiti priznanje nazvano po ženi s čijim sam djelovanjem dobro upoznata.

Kažite nam štogod o tom 'malom' pododboru?

Formiran je 2003., pa ćemo ove godine obilježiti dvadesetu obljetnicu, što dosad nismo imali običaj: sada hoćemo, jer smo postali poznati i traženi, ne samo unutar Prosvjete i naše zajednice. U prosjeku nastupamo između 15 i 20 puta nagodinu, kako u udbinskoj okolici, tako u široj regiji. U sklopu pododbora djeluju dvije sekcije, mješovita pjevačka skupina oformljena na početku našeg rada te mladi folkloraši, plesači između pete i dvanaeste godine života okupljeni od 2019., koje zovemo Cukrice. Trenutačno ih je dvanaest, koliko je i učenika srpske nacionalnosti u OŠ Kralja Tomislava, gdje svi pohađaju i nastavu srpskog jezika i kulture.

Je li izazovno pronaći i zadržati članstvo?

Po posljednjem popisu stanovništva Udbina je kao općina ostala bez više od pet stotina ljudi; iako smo po teritorijalnoj površini druga takva administrativna jedinica u Hrvatskoj, imamo tek 1.334 stanovnika, od čega šest stotina živi u općinskom središtu, među njima i 150 pripadnika naše nacionalne zajednice. Unatoč tome, ovdašnji Prosvjetin pododbor povećava broj članova, pa nas je sada u njemu 63, od čega je tridesetak iznimno aktivno, uključujući i naše Cukrice. To je fantastično.

Kako surađujete s lokalnim vlastima i drugim dijelovima zajednice?

Izvrsna je suradnja, to mogu slobodno reći: radimo u općinskom prostoru čije troškove grijanja i struje podmiruju vlasti, a mi mjesečno participiramo s deset eura najamnine. Dio sredstava za rad i aktivnosti dobivamo kroz općinske natječaje, a dio osiguravamo putem članarina, donacija i Savjeta za nacionalne manjine. Odlična je i suradnja s lokalnim VSNM-om te SPC-om, baš kao i sa zagrebačkom središnjicom Prosvjete. Pored toga, konstantno smo u kontaktu s koreničkim pododborom i još par drugih, a usko surađujemo i s ostalim ličkim i dalmatinskim KUD-ovima, pa se međusobno ugošćujemo čim se ukaže prilika i to dopuste financijske mogućnosti.

Što ste sve isplanirali za ovu godinu?

Uvelike smo u pripremama za županijsku smotru folklora u Otočcu, koja se ocjenjuje i na kojoj ćemo nastupiti s obje sekcije. Ozbiljno scensko okupljanje zahtijeva i ozbiljne pripreme, pogotovu kad je riječ o mahom sedamdesetogodišnjim pjevačima koji doista znaju pjevati, ali toj vještini moraju pridodati prikladan repertoar i uvježbati nastup u nošnjama. Za taj sam dio ja zadužena, a s Cukricama radim i koreografiju, pa u Otočcu namjeravamo izvesti igre i običaje vezane uz tzv. Lazarevu subotu, što nije nimalo jednostavno. I ove ćemo godine, jasno, 'pokriti' sve naše vjerske proslave, odnosno seoske i hramske slave. Stalo nam je da odazovemo svima koji nas pozovu, neovisno o tome koliko će nas ljudi gledati, pet ili pedeset. Suština našeg postojanja je održavati našu tradiciju i očuvati je od zaborava, a ostalo je manje važno. Ozarena lica posljednjih staraca u nekim selima ponekad su nam najveća nagrada, pa i onda kad odemo 'daleko' od Udbine – u sela oko Plitvičkih jezera, u Vrebac, Pavlovac ili Ervenik, nekoć veliko selo u kojem mala skupina entuzijasta požrtvovno na životu održava tamošnji KUD nazvan Korijenima Bukovice; kod njih ćemo otići uvijek, pa makar i posljednju paru na to potrošili.

Osim pododbora, u Udbini vodite i mjesnu knjižnicu?

Općinski sam referent za društvene djelatnosti i animatorica kulturnih događanja kojih ovdje, unatoč broju stanovnika, nema malo. Radim i kao knjižničarka, jer ljudi ovdje dosta čitaju, ne samo klinci koji posuđuju lektirne naslove koje moraju pročitati. Sredovječne žene posuđuju uglavnom ljubiće ili krimiće, a pridruže im se i oni poznije dobi, iz Doma za starije i nemoćne. Nerijetko na jednu iskaznicu knjige posuđuje cijela porodica, a ta mogućnost puno znači ljudima male kupovne moći i s niskim mirovinama.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više