Vukovi se osilili. Dođu mi pred kuću, cijeli čopor. Džaba svjetlo, džaba psi, petarde, džaba sve, ne boje se ničega. Ne boje se ni naroda ni auta. To su neki čudni vukovi. Skaču na krupnu stoku, na telad i junad. Krava kad se oteli, oni osjete miris i dođu. Udavili su mi prošle godine oko 30 junadi. I nema pravila kad se pojavljuju. Nekad u devet izjutra, nekad u pet popodne. Tako izgleda svakodnevnica Jovana Ugarkovića iz Komića kraj Udbine kojem vukovi posljednjih nekoliko godina nanose nemjerljivu štetu.
Gorućem problemu u stočarstvu ne nazire se rješenje. Nezadovoljstvo među poljoprivrednicima bukti, pa su tako sve češći zastrašujući prizori odstrijeljenih vukova. Nedavno su mještani Zvjerinca kod Knina pronašli leš obezglavljene vučice obješen na tablu. Prije tri godine isto se dogodilo u Gračacu, a prije dvije godine u Unešiću, i to s porukom "oko za oko, zub za zub".
Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, te su divlje životinje u protekle četiri godine zaklale 10.765 domaćih životinja. Najviše prijavljenih šteta od vukova je na području Dalmacije, na prvom mjestu u Splitsko-dalmatinskoj, zatim u Šibensko-kninskoj i Zadarskoj županiji. Prošle godine donesen je novi Pravilnik o naknadi štete od strogo zaštićenih životinja prema kojem su povećane odštete za pogođene stočare. Jovan Ugarković je redovno na vezi s vještakom koji mu popisuje štetu od vukova, ali kaže da domaće životinje ne uzgaja zbog odštete, koliko god ona iznosila.
- Volio bih da mi to ne treba. Ja blago imam zbog sebe, od toga živim i to volim raditi. Ja se mučim, držim kravu dvije godine, radim oko nje, a vuk dođe i udavi je u par minuta. Prije, u bivšoj državi ih nije bilo. Tad su nagrađivali onog ko ubije vuka, sad ga ne smiješ taknuti. Rijedak je slučaj bio da naiđe vuk. Nema više ljudi pa sada on može šetati kroz selo u podne - opisuje Ugarković.
Na pitanje koliko danas Komić ima stanovnika, naš sugovornik je gotovo svakog susjeda poimence nabrojao. Sve zajedno ih je 12, a vukova je, tvrdi, više nego ljudi.
I u Bukovici su česti napadi vukova. Prije sedam godina stočni fond u Kistanjama je brojao 16.000 komada, a danas je upola manji. Kako govori voditelj SNV-ovog Centra za razvoj u Kninu Saša Ležaić, ovčarstvo sve više postaje neisplativo.
- Puno ljudi odustaje od stočarstva. Posao je ionako pretežak, traži posvećenost 365 dana u godini. Kad sve stavite na papir – što vukove, što tržište, što klimatske promjene – računica je jasna. Time se kod nas bave stariji jer nemaju šta drugo. Ovdje je krš i makija, ne mogu se izmišljati nove kulture. Kada je riječ o napadima vukova, tu se ne može mnogo napraviti. Obično se ljudima savjetuje da dobro zaštite svoja stada, ali to je gotovo nemoguće. Stado se donekle može zaštititi kad je zatvoreno kod kuće, ali kad idete negdje u ispašu kroz makiju, ne znate iz kojeg grma će iskočiti vuk. Smreka i makija se šire jer je manje ispaše, manje su obrađene poljoprivredne površine, a rezultat je problem koji imamo danas. Ljudi su nezadovoljni s odštetama pa s pravom kažu: "Dajte nam poticaje da uzgajamo ovce za prehranu vuka." To je neka zafrkancija, ali tako ispada - objašnjava Ležaić.
Uvjeren je, poput mnogih, da jedinki vuka u Hrvatskoj ima daleko više od službenih brojki, da je statistika jedno, a realnost nešto sasvim drugo. U javnosti se uglavnom barata s oko 200 jedinki na cijelom području. Ležaić smatra da bukovički kraj sve više postaje prostor za rekreaciju, manje za uzgoj stoke.
- Mi ovdje imamo najviše divljači i lovaca, a sve manje stoke i stanovništva. Postajemo kao neki rezervat jer su ovo najlukrativnija lovišta - komentira Ležaić.
Vlasnik OPG-a Džakula iz banijskog Sjeverovca Rodobljub Džakula, stočar i veterinar, govori da se vučja populacija toliko proširila da sada obitava na mjestima gdje je nikad nije bilo. Prije su vukovi nastanjivali samo mjesta iznad 500 metara nadmorske visine, a sada ih ima i u Lonjskom polju na 200 metara. Džakula je nedavno za usmrćeno tele dobio rješenje za odštetu u iznosu od svega 59,72 eura. U obrazloženju je navedeno da nije imao ograđen pašnjak. Tvrdi da je nemoguće ograditi 100 hektara pašnjaka, a čak i kada bi to napravio, imao bi problem s Hrvatskim šumama. Naime, parcele koje oni daju u zakup poljoprivrednicima, ne smiju biti u potpunosti ograđene električnim pastirom jer se divljač mora nesmetano kretati kroz šumu.
- Po pitanju vuka mi imamo nadležnost Ministarstva gospodarstva i zaštite okoliša i Ministarstva poljoprivrede. Čim imate dva subjekta koji kontroliraju istu stvar, imamo problem. Rekli su mi da nemam fiksnu ogradu oko pašnjaka. Dakle ili će biti ograđeno ili neće, jedni propisuju jedno, drugi tvrde drugo. Meni ograda nije cilj, bilo bi najbolje da ne moram ništa ograđivati. Kod nas nije definirano koja su to područja na kojima želimo vuka. Isto tako i za medvjeda. Vuk nije životinja koja je živjela u cijeloj Hrvatskoj. Jednostavno je definirati nekim pravilnikom u kojim općinama će ga biti. Njega nikad nije bilo u Lonjskom polju, možda samo u bajkama. Sad, čujem, pravi štete i oko Save. Ja smatram da vuk ne može biti zaštićen svuda. Moramo definirati koje su to jedinice lokalne samouprave gdje je dopušten. Onda se može podizati naknada. Logično je da neko na Velebitu treba imati odštetu jer je to njegovo prirodno stanište. Kod nas u Lonjskom polju ga ne treba biti, a samim time ni odštete - kaže Džakula i dodaje da nije uzeo ni cent od države za usmrćene domaće životinje.
Smatra da je opasno pustiti vuka da se razmnožava nadomak naseljenih mjesta. Ako stupi u civilizaciju i navikne se na izobilje, što je vrlo izvjesno, poljoprivrednici će imati još veći problem. Zato Džakula poručuje da nikakve odštete ne mogu biti rješenje jer je posrijedi pitanje principa i općenito cijene života na ovim prostorima.
