Nezavisno od ukupnog rezultata nedjeljnih parlamentarnih izbora u Švedskoj, povijesni uspjeh osvojili su ekstremno desni Švedski demokrati (SD). Nekoć marginalna organizacija bi po svemu sudeći iz izbora mogla izaći kao druga najjača snaga u parlamentu. Više od njenih dvadesetak posto glasova osvojili su jedino socijaldemokrati dosadašnje premijerke Magdalene Andersson, koji su i ovog puta s 30 posto glasova najpopularnija stranka. Švedski demokrati direktan su izdanak neonacističkog pokreta s kraja osamdesetih, koji je u međuvremenu odradio proces umivanja imidža. Od 2005. godine vodi ih politolog Jimmie Ǻkesson, koji je uspon na stranačkoj ljestvici priskrbio standardnim asortimanom rasističke, antiislamske retorike, a stranka je u parlament prvi put ušla 2010. godine s 5,7 posto glasova. Ovu kampanju temeljila je na programu jačanja represivnog sustava i ograničavanja imigracije, instrumentalizirajući porast uličnog nasilja tijekom ove godine koja bi, sa skoro 50 ubojstava dosad, po tom pitanju mogla biti rekordna. Oružano nasilje od strane kriminalnih bandi u posljednjih se 20 godina udeseterostručilo, a istraživanja pokazuju da su i počinitelji i žrtve uglavnom mladi muškarci, često imigrantskog porijekla. U istom periodu udio doseljenika porastao je na 20 posto ukupne populacije, pri čemu je stopa nezaposlenosti među imigrantima četiri puta veća od one domaćih Šveđana.
Švedski demokrati problem oružanog nasilja svojim su biračima obećali riješiti ukidanjem segregiranih kvartova, policijskom represijom i ograničavanjem imigracije, dok je premijerka
najavljivala izmjene relativno blagog švedskog kaznenog zakona. Uz za njih povoljne društvene okolnosti, analitičari uspjeh SD-a pripisuju i njihovoj postupnoj integraciji u mainstream politiku kojoj su kumovale upravo vodeće stranke, prilagođavajući se ekstremno desnom diskursu kako bi time kontrirali njihovoj rastućoj popularnosti. Kako bi marginalizirao utjecaj SD-a i osiguravao si većinu u parlamentu, bivši socijaldemokratski premijer u dva mandata Stefan Löfven u više je navrata surađivao s ostalim članicama desnog bloka i tako postupno prihvaćao i dijelove SD-ovog programa. Dodatni zaokret udesno socijaldemokrati su učinili porastom militarizacije, čiji je vrhunac ovogodišnja odluka vlade premijerke Andersson da tradicionalno neutralna Švedska pristupi NATO savezu.
