Turska je uklonila blokadu pristupa Švedske i Finske NATO-u nakon što su švedska premijerka Magdalena Andersson i finski predsjednik Sauli Niinistö krajem lipnja potpisali sporazum s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, po kojem će zemlje-pristupnice ozbiljno uzeti zabrinutosti Turske, naročito što se tiče borbe protiv terorizma i turskih sigurnosnih interesa. Sporazum je zabrinutost izazvao u Švedskoj, u kojoj živi aktivna kurdska dijaspora. Jedan od glavnih Erdoğanovih zahtjeva izručenje je više od sedamdeset Kurda koje Turska drži na listama terorista povezanih s Radničkom Partijom Kurdistana (PKK). Niz zapadnih zemalja PKK vodi kao terorističku organizaciju, međutim istovremeno često zatvara oči pred činjenicom da je PKK, koja od 1984. vodi oružanu pobunu protiv turske države, uvelike posljedica masovne represije Kurda, kao i time da turski rigorozni zakoni vrlo široko definiraju terorizam te se na udaru represije nalaze aktivisti i političari koji nemaju direktne veze s PKK-om. Ejin Imad iz švedskog Kurdskog centra za demokratsko društvo, organizacije koja jest bliska ideologiji zatvorenog vođe PKK-a Abdullaha Öcalana, ističe da je kurdsku zajednicu u Švedskoj zahvatio strah.
- Dogovor Turske, Švedske i NATO-a unosi strah. Ljudi koji su izbjegli pred Turskom represijom i izgradili normalan život u Švrdskoj sada su u strahu da bi sama Švedska mogla postati alat turske politike. Švedska, Finska, Turska i NATO – svi igraju svoju igru, a u središtu toga se nalaze Kurdi koji opet ispadaju žrtve, govori Imad za Novosti.
Ističe i da Erdoğan nema što ponuditi na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2023. koji se održavaju u ozračju ekonomske krize te koristi i ovu priliku da ojača svoju poziciju. Podsjeća da je riječ o represivnoj državi, o zemlji u kojoj je vlada gurala zakon po kojem su silovatelji oslobođeni kazne ukoliko se vjenčaju sa svojom žrtvom.
- Ako se Švedska naziva demokratskom zemljom, nije normalno da prihvaća turske zahtjeve. Ne mislim da Švedska neće pristupiti NATO-u, uostalom mi s time nemamo problem, ali mislim da sami švedski građani neće pristati da na izruče svoju demokraciju Erdoğanu. Kroz nekoliko mjeseci se i u Švedskoj održavaju parlamentarni izbori i mislim da bi se to moglo negativno odraziti na stranke sadašnje vlasti. Na vlasti su socijaldemokrati, ali građani vide da ovakva odluka nije u duhu ljevice, dodaje aktivistkinja.
Na listi turskih želja za izručenje nalaze se Kurdi koji su nekada bili članovi PKK-a, ali i svi koji su aktivni u kurdskoj dijaspori, ističe Imad. Osim toga, Kurdi su u Švedskoj imali širok prostor za njegovanje svog nacionalnog identiteta, no u zajednici strahuju da Turska želi pokušati ograničiti i aktivnosti kao što su učenje kurdskog jezika. Realnije je ipak da će se na udaru naći prije sve političke aktivnosti te da će se i u Švedskoj strože goniti ukoliko se na demonstracijama budu isticala zastave PKK-a, kao što je slučaj u Njemačkoj. PKK i Abdullah Öcalan u međuvremenu su postali važan dio identiteta brojnih kurdskih iseljeničkih skupina te će takvu odluku ti doživjeti kao represiju. No kurdska zajednica u Švedskoj izgradila je i vidljivi politički utjecaj – veći no što bi se očekivalo od zajednice koja broji stotinjak tisuća ljudi - te se može očekivati otpor. U švedski parlament je 2018. izabrano šest zastupnika Kurda i Kurdkinja, od kojih je nezavisna Amineh Kakabevah sama bila pripadnica Komale, gerilske organizacije iranskih Kurda. Prethodnog tjedna se nekoliko parlamentarnih zastupnika fotografiralo sa zastavama PKK-a, što je izazvalo žestoke kritike premijerke.
