Glasajte za Vox, glasajte za Franca. Ni na prvim demokratskim izborima nije se pojavio kandidat čiji je program tako jasno povezan s Francovom ideologijom i politikom. Prilagođen trampističkoj sadašnjosti i suverenističkoj tjeskobi, Vox se danas bori protiv onog protiv čega se borio frankizam. Glasajte za reakcionarni i izolacionistički nacionalizam. Glasajte protiv ustava i EU-a. To stranka predlaže u izbornom programu – riječi su kojima je početkom srpnja prošle godine, uoči prijevremenih parlamentarnih izbora u Španjolskoj, filolog i pisac Jordi Amat u kolumni za dnevnik El Pais upozorio na ciljeve te ekstremno desne stranke.
U isto vrijeme lani Vox je javno podržao Stjepo Bartulica, jedan od glavnih ideologa Domovinskog pokreta (DP), nazvavši tu stranku svojim prijateljima. "Promjene stižu i u Španjolsku, ljevičarska vlada je na odlasku, a stranci Vox želim što bolji rezultat! Konzervativne snage rastu diljem Europe", ohrabrio je ozareni Bartulica svoje španjolske prijatelje, koji su na koncu osvojili 33 od ukupno 350 mjesta (u studenom 2019. godine imali su čak 52 mjesta) u parlamentu, što ih čini i dalje trećom političkom snagom u zemlji.
Činjenica da Vox svoja politička uvjerenja duguje nasljeđu profašističkog diktatora i generala Francisca Franca, koji je 1936. pokušao državni udar protiv vlade Druge španjolske republike, a koji se zatim pretvorio u trogodišnji građanski rat, pri čemu je imao podršku i Hitlera i Mussolinija, očito ne smeta ni Bartulici ni njegovoj stranci. Voxovo baštinjenje Francove ere razvidno je iz određenih studija objavljenih na engleskom jeziku. Daniel Robert Berenston napisao je studiju u kojoj izborni uspjeh te španjolske krajnje desne stranke povezuje s tim što je riječ o prvoj stranci nakon smrti Franca koja je, kako piše, koristila iste narative o španjolskom identitetu i nacionalnom podrijetlu kako bi mobilizirala zamišljenu zajednicu ljudi koju je Franco stvorio i koji vjeruju u njegove koncepcije nacije. Oni vjeruju da su se nacionalisti u Španjolskom građanskom ratu borili za spas "duše Španjolske" i kako bi spriječili ljevicu i nekatolike u pokušaju uništenja Španjolske.
"Na Konferenciji konzervativne političke akcije u Budimpešti potvrdili smo dobar odnos s Voxovim zastupnikom u EP-u Hermannom Tertschom... Ne bojimo se kritizirati rodnu teoriju i te nove ideje neomarksističke ljevice, koja je prisutna i u Hrvatskoj", rekao je Bartulica lani u lipnju
Vox je drugačiji, navodi autor, jer prihvaća španjolsku demokraciju i kombinira je s frankističkim pogledima na čistu, jedinstvenu, katoličku i rekonkvističku Španjolsku, koja se navodno suočava s političkim i vjerskim neprijateljima koji je žele uništiti. Lanjskog prosinca portal World Socialist pisao je da je Voxov slogan kampanje na izborima 2019. godine bio "La Reconquista", referenca na povijesno razdoblje koja je prerasla u nacionalni mit španjolskog nacionalizma nastalog u 19. stoljeću. Radi se o dugotrajnom procesu borbe za nacionalno oslobođenje od muslimanskih, maurskih osvajača, koja je kulminirala konačnom kršćanskom pobjedom 1492. godine i protjerivanjem muslimana i Židova koji su osam stoljeća živjeli na Pirenejskom poluotoku. Uoči izbora 2019. Vox je zagovarao i ideju ukidanja zakona koji zabranjuje simbole Francove ere i predviđa naknadu žrtvama diktature.
U lipnju 2023., samo mjesec dana prije opisane javne podrške Voxu, Bartulica je u intervjuu za portal europskih konzervativaca europeanconservative.com potvrdio postojanje svojih i DP-ovih odličnih veza sa španjolskim ekstremnim desničarima. Na pitanje novinara postoji li u Hrvatskoj istinska konzervativna alternativa postojećoj vlasti, između ostalog je izjavio: "Moja stranka je mlada organizacija koja je osnovana prije tri godine i imamo dobre odnose s drugim europskim konzervativnim pokretima, poput Voxa u Španjolskoj. Zapravo, na Konferenciji konzervativne političke akcije (CPAC) u Budimpešti (o čemu smo pisali u prošlom broju Novosti, op. a.) potvrdili smo dobar odnos s Voxovim zastupnikom u Europskom parlamentu Hermannom Tertschom. Kritični smo prema EU-u i centralizaciji vlasti koju provodi briselska birokracija, i ne bojimo se kritizirati rodnu teoriju i te nove ideje neomarksističke ljevice, koja je prisutna i u Hrvatskoj."
Bartuličin politički uzor, bivši novinar i političar Hermann Leopold Tertsch, inače potpredsjednik Europskih konzervativaca i reformista (ECR), čijem društvu ovaj depeist zasigurno stremi u slučaju da osvoji mandat na skorašnjim izborima za Europski parlament, sin je Ekkeharda Tertscha, poznatog novinara i diplomata nacističke Njemačke u Španjolskoj. U svojoj analizi ljubitelja Francove ostavštine Hermanna Tertscha portal Politico napisao je da ovaj nikada ne spava, njegova aktivnost preko društvenih mreža je frapantna: od 2. srpnja 2019. do 20. prosinca 2021. tvitao je ili retvitao više od 116 tisuća puta ili čak 120 puta dnevno. Ima više od 280 tisuća pratitelja na društvenim mrežama. Nema sumnje da je riječ o velikom mobilizacijskom potencijalu desnice, koja raste u svim europskim zemljama. Tertsch i Vox usko su povezani s ultrakonzervativnom katoličkom organizacijom Hazte Oir (Neka vas čuju), jednako kao što je Bartulica vezan s prolife organizacijom Hod za život. Hazte Oir su 2019. godine pokrenuli skandaloznu autobusnu kampanju protiv, kako su ih nazvali, "feminacistkinja" i onoga što smatraju radikalnim feminizmom.
Vozeći se autobusom na kojem je bila zalijepljena slika našminkanog Adolfa Hitlera s feminističkim simbolom na kapi (što je zapravo eklatantan primjer promocije nacizma i širenja mržnje), ta organizacija je proputovala nekoliko španjolskih gradova, zahtijevajući u svojoj morbidnoj kampanji, između ostalog, ukidanje Zakona o rodno uvjetovanom nasilju jer smatraju da je riječ općenito o nasilju u obitelji i da su tim zakonom diskriminirani muškarci. Svoje su zahtjeve uputili svom savezniku, Voxovom predsjedniku Santiagu Abascalu. Kampanja je izazvala protuprosvjedna okupljanja tisuća ljudi i sudske kontroverze zbog načina na koji je provedena. Ta ista organizacija koja agendu protiv drugih i drugačijih provodi koristeći sliku Hitlera, nagradila je početkom 2017. Bartuličinog prijatelja Hermanna Tertscha za njegovu obranu slobode izražavanja. Da stvar bude bizarnija, Tertsch je zahvalno istaknuo da nagrada dolazi od "organizacije koja je također progonjena zbog svojih mišljenja i obrane uvjerenja i vrijednosti".
Prilična sličnost između Domovinskog pokreta i Voxa razvidna je na programskom i ideološkom planu. Prva se tiče demografije. Program Domovinskog pokreta zagovara državno poticanje povratka iz drugih dijelova svijeta, prvenstveno iz Južne Amerike. Otvorili bi centre za povratnike, dali bi im jednokratnu pomoć za troškove preseljenja i izradu dokumenata i oslobodili ih poreznih davanja punih deset godina od preseljenja u Hrvatsku, uz mogućnost produljenja te mjere, piše u programu DP-a. Tvrde da u Južnoj Americi postoji velik interes za preseljenje u Hrvatsku i da su ti potomci Hrvata sačuvali hrvatski identitet, kulturu, jezik i tradiciju. Kakvu tradiciju? Možda onu kakvu je njegovala ustaška emigracija koja se preselila posebno u Argentinu i Čile?
Vinko Nikolić, endehazijski stožerni pobočnik za uljudbu i kasnije pričuvni poručnik i nadstojnik u Odgojno-promičbenom odjelu, nakon povratka u Hrvatsku imenovan je 1993. za zastupnika u Županijskom domu Sabora, a bio je i potpredsjednik Matice hrvatske. Vox se također zalaže za "uvoz" dijaspore iz Južne Amerike. Pritom žele uspostaviti "kvote podrijetla" privilegirajući nacije koje dijele isti jezik i važne veze prijateljstva i kulture sa Španjolskom. To nije čudno s obzirom na španjolsku kolonijalnu prošlost u latinoameričkim državama. Njihov izborni program sugerira da se Španjolci ne moraju ispričavati za svoju prošlost, uz obećanje da će se boriti protiv bilo kakvih pokušaja "brisanja španjolskog nasljeđa". Voxova tvrdnja da su imigranti iz Latinske Amerike prihvatljivi, za razliku od onih s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, također korespondira sa stavovima članova DP-a, barem kako ih iznosi Bartulica, koji je na tu temu izjavio: "Nije normalno da Nepalci prije dobiju radnu dozvolu nego Hrvati državljanstvo!"
Vox se zalaže za isključivanje učenja islama iz javnih škola. Parlamentu su otprije predložili obustavu dodjele španjolskog državljanstva i boravišnih dozvola osobama iz muslimanskih zemalja te zabranu ulaska u Španjolsku imigrantima iz zemalja islamske kulture. DP je pak inzistirao i uvjetovao da predstavnici Srba ne budu dio nove saborske većine i vlade.
Nadalje, kako navodi spomenuta studija, u Voxu vjeruju da ljevica i nekatolici pokušavaju uništiti Španjolsku. Određenu paralelu s tim možemo pronaći u DP-ovom programu gdje navode da je "potrebno izvršiti temeljnu reviziju financiranja onih udruga za koje je poznato da su se do danas izravno bavile antihrvatskim djelatnostima, pokušavajući umanjiti institucije hrvatske kulture kao i svijest o hrvatskom identitetu" ili da namjeravaju u suradnji s Ministarstvom znanosti izvršiti reviziju sredstava koja se dodjeljuju tjedniku Novosti, a i nekim drugim portalima i tiskovinama, zbog "očite antihrvatske djelatnosti koju razvijaju godinama". Pravo na španjolstvo, odnosno hrvatstvo, kao jedno od identitetskih pitanja, odlika je ekstremne desnice.
Vox se zalaže za suzbijanje feminističkih organizacija i ukidanje Zakona o rodno uvjetovanom nasilju i svake norme koja, kako smatraju, diskriminira jedan spol, te za zabranu surogat majčinstva. Domovinski pokret u svom programu zahtijeva deratifikaciju Istanbulske konvencije i otklon od rodne ideologije u svim njenim pojavnim oblicima i od najranije dječje dobi. Traže zaustavljanje promidžbe promjene spola, prestanak aktivnosti u smjeru promjene spola, poglavito među maloljetnicima, izmijenili bi Zakon o državnim maticama. Bartulica, koji kao da je izašao iz autobusa Hazte Oira, tvrdi da rodna ideologija (ona je zapravo, kako je to opisao portal Faktograf, prazni označitelj, koji kler i neokonzervativci koriste po potrebi) zahvaća sve pore društva, uništava živote i obitelji, ali će propasti zato što je utemeljena na laži. S takvom strankom imali su namjeru koalirati čak i socijaldemokrati.
DP i Vox slažu se i po pitanju cjepiva protiv Covida. Kada Bartulica ustrajava da od ministra zdravstva dobije odgovor na pitanje koliko je Hrvatska naručila doza cjepiva i koliko je na to potrošila novca, jer već više puta nije dobio konkretne odgovore, tada se ponovno ugleda u svog prijatelja Hermanna Tertscha. On je lani u raspravi u Europskom parlamentu optužio Europsku komisiju da je španjolskoj vladi dala desetke milijardi eura i da se ne zna gdje je završio veći dio novca kojim su kupljena cjepiva. Tertsch pritom španjolskog premijera Pedra Sáncheza naziva neprijateljem slobode koji održava korupcijske veze s narkokomunističkim diktaturama.
Programskih usuglašenosti ovih dviju stranaka ima još, poput napada na tzv. woke ideologiju ili kulturu koja zastupa društvenu i političku svjesnost. Drugačije nije ni među ostalim ekstremno desnim strankama kojima kao dio obitelji pripada Vox. Domovinski pokret, koji s HDZ-om čini novu vladu, među takvima traži svoje mjesto. Među pristašama Francisca Franca.