Iako je napisao tri drame i četiri knjige pripovetki, a objavio tek jednu zbirku pesama, Đura Jakšić će ostati zapamćen kao jedan od najvećih srpskih pesnika, ali i kao jedan od najvećih srpskih slikara 19. veka, rekla je Ljiljana Bajac Nikolić, gimnazijska profesorica iz Vukovara i koautorka brojnih udžbenika na predavanju "Lik i delo Đure Jakšića" 27. aprila u središnjoj biblioteci "Prosvjete" u Zagrebu povodom 190. godišnjice rođenja. Predavanje je održano u okviru ovogodišnje manifestacije "Noć knjige".
- U Đuri Jakšiću celog života tukle su se dve muze, pesnička i slikarska. Kao takav bio je jedan od najznačajnijih predstavnika romantizma, a kakva je bila njegova poezija, takav je bio i njegov život, rodoljubiv, buran i borben - rekla je Bajac Nikolić, ističući da je Jakšićeva bolna i plahovita lirika "veran izraz njegove intimne ličnosti, tragične i boemske".
Podsjetila je da je Jakšić rođen 27. jula 1832 u banatskoj varošici Srpskoj Crnji u svešteničkoj porodici s krštenim imenom Georgije. Nakon završene osnovne škole u Srpskoj Crnji i gimnazije u Segedinu, odlazi u Temišvar da uči slikanje, a onda i u Pešti. Kad je 1848. počela revolucija kao 16-godišnjak javio se kao dobrovoljac da bi nakon poraza napisao "Ah, zašta ginusmo i stradasmo – a šta dobismo". U Beču nastavlja studije slikarstva, družeći se sa Brankom Radičevićem, Đurom Daničićem i Jovanom Jovanovićem Zmajem kao cimerom.
Krajem 1855. god. nastanio se u Kikindi i živio od slikarstva, izdajući pjesme u “ Sedmici“ pod pseudonimom Teorin. U Novi Sad prelazi 1856. godine i piše za "Sedmicu" i "Dnevnik". U Srbiju, koju je vidio kao obećanu zemlju, prelazi 1857. i ostaje da živi do kraja života, radeći kao seoski učitelj i gimnazijski učitelj slikanja. Živeći u bijedi i neimaštini zbog svog boemskog života i brojne porodice, navukao je i tuberkulozu. Kako se zamjerao vlastima, služio je po najzabitijim selima oko Kragujevca, a 1875. javlja se kao vojni izvještač u srpsko-turskom ratu gdje piše priču "Ranjenik", kritiku komandujućeg srpske vojske generala Ranka Alimpića zbog kukavičluka, za što mu je Vojni sud "odrezao" 15 godina zatvora, ali je ubrzo pušten. Kako je jednom prilikom javno uvrijedio Alimpića, prebili su ga pa je onako bolestan, legao u krevet i ubrzo umro.
Osim što je bio pjesnik, pripovjedač i dramski pisac, bio je i uspješan slikar, s Rembrandtom kao uzorom, zbog čega iz njegovih portreta rađenih kontrastnim bojama izbija unutrašnja vatra. Kako je to bilo vrijeme buđenja nacionalne svijesti na njegovim portretima su i kraljevi, junaci iz narodnih priča, crtice iz historije… Jedan od njegovih najpoznatijih portreta je i "Devojka u plavom" kao podsjetnik na nesretnu ljubav prema ćerki jednog krčmara koju nije imao hrabrosti da zaprosi.
U njegovim književnim djelima riječi se povezuju s bojama, a u njegovim pjesmama mogu se sresti patetični tonovi, romantičarsko osjećanje jeze, ali i rodoljubni zanos, kao u pjesmi "Otadžbina" iz 1875, rekla je Ljiljana Bajac Nikolić.
Osim što je vodeći stvaralac romantizma, Jakšićev značaj je i u tome što je u svojim djelima spojio građansku Vojvodinu s patrijarhalnom (tada) turskom pokrajinom Srbijom.
Predavanju su prisustvovali i učenici Srpske pravoslavne opšte gimnazije "Kantakuzina Katarina Branković" s profesoricom Valentinom Pipinić.
