Pod naslovom "Pariška plandovanja" zagrebačke Novosti objavljuju kraći putopis svojeg stalnog suradnika iz glavnoga grada Francuske, s posebnim osvrtom na sadašnju sliku Latinske četvrti, "sijelo veleučene Sorbone koja je imala osobitu čast da ju je još davno ismijao majstor proze Francois Rabelais. Nije Latinski kvart danas više onakav kakav se nekad pričinio Emilu Zoli i drugima. Danas je Bulevar Saint-Michel, uz francuske đake u slikovitim beretima, obične ljude, kokote i razne pelivane ispunjen i đacima stranih narodnosti – Rusima, Rumunjima, Srbima, Crnogorcima, a naročito osobama žute boje koja svojim suptilnim razlikama između Japanaca, Kineza i Anamita stavlja na tešku kušnju geografsko znanje Francuza…"
U Zagrebu je, u 74. godini, umro poznati češki fizičar Vinko Dvoržak. Rođen u Dušejovu najveći dio svoje znanstvene karijere ostvario je u glavnom gradu Hrvatske, gdje je uz ostalo bio sveučilišni profesor fizike, a 1893. postao i rektor sveučilišta. Objavio je više od 60 znanstvenih radova koja se bave svim područjima eksperimentalne fizike. Bio je član JAZU, Češke akademije i počasni član Društva čeških matematičara.
U novinama se, s vremena na vrijeme, objavljuju riječi znamenitih Srba i Hrvata o međusobnim odnosima ta dva naroda, "o njihovoj zajedničkoj prošlosti i potrebi bratske suradnje i zajedničkoj budućnosti…" A što je o tim odnosima mislio popularni Zmaj Jova Jovanović? Iskazao je to kroz ovu pjesmu, a u povodu ujedinjenja srpske i hrvatske akademske omladine: "Bogu slava, Bogu hvala, zatrpan je izvor zala, sad nam svjesna duša poje: 'Mi smo jedno, nismo dvoje.' Ko god rani Srba brata, ranio je i Hrvata, ko Hrvatu bol zasniva, taj i Srbe izaziva. Jedno tijelo jedan rad, jedna mis'o, jedan nad. Neće više tuđe tane pogađat nam slabe strane, odbiće se i njih trista, od oklopa, od jedinstva. Kad Hrvatu sunce sine, ogrijaće i Srbine. Što zacvjeta Srbu bratu, zacvjetaće i Hrvatu…" Novine također citiraju davni članak Augusta Šenoe, objavljen još 1861. u hrvatskom Pozoru, u kojem uz ostalo stoji: "Knjiga zajednica probudi u Srbima i Hrvatima istu svijest, otkri im iste rane, pokaza im isti lijek, to jest Hrvati i Srbi netom uvidješe da su jedni po krvi, jedni po bolesti, jedni po težnjama, jedni po budućnosti, te ih prinuka živomu savezu, koji se je po okolnostima ravnati morao… Narod hrvatski i srpski svaki se u svom domu sastaše, te slavno izrekoše, da samo jedan dom imati žele, i tu da ne bude razlike među bratom i bratom…"
Novosadski listovi javljaju o doista neobičnom slučaju koji se zbio u Senti. Tamo je digao ruku na sebe stanoviti Manjhert Kiš i to zbog – kiše! Članovi ožalošćene obitelji izjavili su da se Kiš "ubio zbog toga što nije bilo kiše, pa mu je zbog toga propao jedan cijeli lanac paprike u koju je uložio sav svoj kapital…"
