O neobičnim mukama po jeziku u novoj državi pišu zagrebačke Novosti. Uz ostalo i ovo i ovako: "Jugoslavija imade jedan jezik: srpsko-hrvatsko-slovenački i tri isto takva dijalekta. Svaki jugoslavenski činovnik mora poznavati troimeni jezik, ali većina zna samo da taj jezik ima tri imena. Dakle, u zemlji se uglavnom ureduje jednim jezikom i jednim dijalektom. Jedan jezik ima dva pisma, a od ta dva pisma nastaju pak dva jezika. Evo primjera: u jednom dijelu zemlje se kaže – marvinska putnica, a u drugom stočna isprava. Ova dva pisma moraju poznavati svi činovnici, također i onaj dijalekt. Prijevoda ne smije biti jer je to jedan jezik. U literaturi se prevodi sa slovenačkog na srpsko-hrvatski, jer svi književnici nisu naučili taj 'dijalekt', ali činovnici jesu, jer naređenje je naređenje.
Da svi činovnici razumiju slovenački dokazuje i ovaj slučaj: u Ljubljani, u jednom veselom društvu dobaci g. Huzjak gosp. Bezjaku da je 'švercer'. Bezjak tuži sudu Huzjaka, a ovaj se pak pozove na svjedoke Oroza, Mačeka, Ogrizeka, Kiseljaka i Mudricu, iznoseći da kod financijalnog ravnateljstva u M. postoji akt da je Bezjak švercovao duhan. Sud se obraća financijalnom ravnateljstvu da mu se taj akt pošalje. Dakako, sudski poziv je u 'dijalektu'. Činovnik koji dobiva taj poziv, pošto dobro razumije slovenački, stavlja ga u ladicu, da se spis sam od sebe riješi. Sud ne dobiva odgovora pa se tuži ministarstvu financija. Tamo izdaje odluku slovenački referent, dakako opet u dijalektu i poziva financijalno ravnateljstvo da sudu u Ljubljani smjesta pošalje akt vezan za 'tihotapljenje tobaka'. Činovnik izdaje ovakvo rješenje: 'Kraljevsko financijalno ravnateljstvo u M. određuje najstrožu istragu zbog dohodarstvenog prekršaja kriomčarenja duhana protiv Bezjaka, Huzjaka, Oroza, Mačeka, Ogrizeka, Kiseljaka i Mudrice i poziva redarstvo u Ljubljani da odmah obavi kod istih premetačinu i sve preostale zalihe duhana zaplijeni…' Kako se vidi, ugodno je tražiti pravdu u državi, gdje se ureduje jednim jezikom s dva pisma i jednim dijalektom, kojeg svi činovnici dobro poznaju…", kažu Novosti posprdno na kraju ove jezične zavrzlame koja je i tužitelja, i tuženog, i svjedoke svrstala u isti koš, prijeteći na kraju da istu sudbinu doživi i – sam predsjednik sudskoga vijeća!
U Mariboru je, kako pišu lokalne novine, zbog sve veće skupoće šešira, osnovan klub – gologlavaca! "Član kluba ne smije nositi šešir od 1. maja do 1. oktobra. Tko od članova kluba bude u tom razdoblju zatečen sa šeširom na glavi mora na račun 'Jugoslavenske matice' uplatiti kaznu u visini od 20 kruna. Klub već broji preko 200 članova…" Novine su to popratile i ovim komentarom: "Za muževe bi bila prava sreća kad bi se osnovali i klubovi gologlavki, jer su ženski šeširi mnogo skuplji od muških…"
Načelstvo timočkog okruga raspisalo je nagradu od 500 dinara za glavu Dragutina Petrovića iz sela Podgorac koji se s dvojicom svojih prijatelja odmetnuo u hajduke. Ništa u tome ne bi bilo čudno, pišu novine, da rečeni Petrović nema ni 14 godina. Novine citiraju i dijelove tjeralice, navodeći da je "od sada svakome slobodno ubiti i Petrovića i njegovu dvojicu ortaka…"
