Je li za sretan brak potrebna ljubav? Na to vječno pitanje odgovaraju žene, a novine prenose njihova zanimljiva mišljenja. Brak bez ljubavi nikad ne može biti sretan, kazuju jedne. Druge pak: brak bez ljubavi sličan je trgovačkom poslu, prozaična stvar, bez poezije i romantizma. Treće: samo oni koji ljube imaju pravo na sklapanje braka. To je potrebno i radi djece koja bi inače rasla pod tužnim utiskom života! Dakako, mnoštvo je i suprotnih mišljenja.

Jedna slikarica misli da je ljubav sasvim suvišna u braku: "Ja sam uopće protivnica braka iz ljubavi. Pogotovo se umjetnice nikad ne smiju podvrći stezi braka jer je on zapreka u njihovom radu… Nakon prve uzbuđenosti i opijenosti često dolaze velika razočarenja. Zato sam i protivna braku iz ljubavi, jer sam uvjerena da samo oni brakovi mogu biti sretni koji počivaju na pozitivnim temeljima, a ne na ispraznim ljubavnim iluzijama…"

Neka činovnica misli: "Takozvane velike ljubavi spadaju u svijet pjesnika i drugih osoba koje gaje pretjerane osjećaje i lijepa je samo u romanima. 'Velike ljubavi' zasjenjuju vid: žene pritom ne zapažaju muževljeve mane." Jedna gospođa, u braku već trideset godina, kaže: "Muž i ja nismo se vjenčali iz ljubavi. On me oženio jer sam imala nešto ušteđevine, a ja sam pristala na udaju jer je imao dobro činovničko mjesto. Pa iako smo se uzeli bez ljubavi, ipak smo se lijepo podnosili svih ovih trideset godina. Dočim poznajem mnogo bračnih parova koji su se, dok su bili zaručeni, neizmjerno ljubili, a zatim su se, nakon prve godine zajedničkog života – rastavili."

Neka mlada rastavljena gospođa piše novinama ovo: "Kad mi je bilo 25 godina, odlučila sam da se udam za jednog posjednika kojega nisam ljubila. Osvjedočila sam se da me on silno ljubi, a osim toga da je i čovjek vrlo blage i dobre duše. Mislila sam da ću ga u braku zavoljeti. Bilo mi je jako dobro, ali usprkos tome – muža nisam mogla nikad zavoljeti. Dapače, uslijed bračnih intimnosti postao mi je nepodnošljiv, pa sam se morala rastaviti."

Jedna upitana ovako odgovara: "Udala sam se bez ljubavi, ali ipak živim mirno i zadovoljno. Više ljubim muževljevu iskrenu dobrotu, nego njega samoga. Brakovi gdje nema pretjerane ljubavi mirniji su i nema ljubomornosti. Razborita ljubav, međusobno poštivanje i potpuno povjerenje više vrijede nego burne ljubavi…" Zanimljivo je i ovo mišljenje: "Ja sam se udala samo zato da ne ostanem usidjelica. Bolje je imati ikakvog nego nikakvog muža..."

 

Koliko se muškaraca, od Ljubljane do Skoplja, sklono prikloniti teoriji koju odnedavno zagovara "amerikanski liječnik Artur MakDonald da je brijanje kod muškaraca štetno i da im znatno skraćuje život…" Liječnik je tu svoju teoriju objavio u znanstvenom časopisu Medikal Rekord, a u Evropi se već počeo širiti pokret njegovih sljedbenika. A kod nas? Doslovno nitko! Novine objavljuju samo jedno pismo nekog neimenovanog čitaoca u kojem on ukratko izražava svoj stav o svemu, pa uz ostalo kaže: Sve ispod nosa stvar je muškoga ponosa!