U Zagrebu je pogubljen Alija Alijagić (25), nezaposleni stolarski radnik iz Bijeljine, koji je u srpnju 1921. u Delnicama revolverskim hicima ubio političara Milorada Draškovića. "Jutros je u dvorištu zgrade kraljevskog sudbenog stola izvršena smrtna osuda na Aliji Alijagiću", piše zagrebačka Večer od 8. ožujka. "Redarstveni činovnici propuštali su one osobe koje su imale posebnu ulaznicu… Na ulazu u malo dvorište… stup na kojega je na plosnatom vrhu zabita kvaka namijenjena za krvničko uže… Desno od senatskog stola razmještena je četa oružnika... Bilo je i više znanaca Alije Alijagića… Predsjednik senata dr. Vaić došao je točno u 6 sati sa članovima senata... Kad je senat zauzeo mjesto za stolom, pozvao je dr. Vaić tamničara, pa mu je naložio: 'Dovedite Aliju Alijagića'. Nastala je grobna tišina… Izljubio se Alijagić s mlađim bratom, pa s braniteljem drom. Politeom… Bio je blijed. Predsjednik dr. Vaić još jednom je pročitao presudu, a zatim pozvao krvnika Seyfrida, rekavši: "Neka se izvrši pravda!" Tada se Alijagić obratio dru. Vaiću, rekavši: "Smijem li s vama oprostiti? Ja vam opraštam." Zbunjeni predsjednik Vaić je uzvratio: "Ja vam opraštam". Na to su krvnikovi pomoćnici od oružnika preuzeli Alijagića, svezali mu ruke na leđa i poveli k stupu… Procedura krvnikova bila je dovršena u 6 sati i 11 časaka. U 6 sati i 19 časaka nastupila je smrt, jer je Alijagićevo srce prestalo kucati… Nakon izvršenja smrtne kazne dijeljen je među općinstvom kratki tekst presude koja je bila ispisana na strojopisu."

Raymond Poincare, bivši francuski ministar vanjskih poslova, premijer i predsjednik republike, te jedan od organizatora i inicijatora intervencionističkog rata protiv Rusije 1918. - 1920. godine, u zadnje vrijeme sve češće progovara o predratnim diplomatskim tajnama u Evropi, pa tako i na Balkanu. "Aneksija Bosne i Hercegovine bila je uvod austrijskog ultimatuma Srbiji 1914. godine. Balkanski sporazumi 1912. sklopljeni su pod još prilično nejasnim okolnostima. Sporazum je sklopljen između Bugarske, Srbije, Crne Gore i Grčke unatoč protivljenju Francuske i Engleske. Rusija, kao što su to htjela Austrija i Njemačka, nije potaknula taj savez, ali je o svemu obavještavala francusku vladu, dok u isto vrijeme sa strane Srbije, Bugarske i Grčke nije bilo nikakvih informacija… Tek u Petrogradu sam doznao za tajnu konvenciju između Srbije i Bugarske koju sam odmah ocijenio kao – ratnom konvencijom…", kazao je uz ostalo Poincare.