"Sjena Jantarnog mora" debitantski je roman autorice Franke Blažić, Riječanke i kulturologinje koja se tijekom i nakon studija bavila raznim poslovima u području kulture i medija. Roman epske fantastike, prva knjiga u serijalu "Anara", objavljen je ove godine u nakladi izdavačke kuće Cranium, a govori o raskolu dvaju svjetova, Anare i Meresa, uzrokovanom razornim potresom. Priča prati Elin, mladu djevojku čiji se život mijenja nakon prelaska iz Meresa u Anaru, gdje postaje članicom anarijskog Vijeća. Kao pripadnica Vijeća, Elin upoznaje zajednicu koja za razliku od njezine već desetljećima živi u skladu.

Na ideju za priču Franka je došla prije sedam godina, ali je bilo potrebno puno vremena da se odvaži razraditi je do kraja.

- Prije svega sam htjela napisati priču o liku koji se nađe u novoj okolini i društvu s potpuno drukčijim običajima, prioritetima i razmišljanjima. Budući da nisam bila u mogućnosti provesti neko vrijeme u takvoj zemlji, preostalo mi je izmisliti ju. Osim toga, obožavatelj sam fantasyja i znanstvene fantastike. Za razliku od nekih drugih priča, Anara je tekla i rasla, i nisam je htjela pustiti – govori nam Franka.

Specifičnost žanra epske fantastike upravo je u procesu izgradnje cijelog jednog svijeta (worldbuilding) iz temelja, za što Franka kaže da je zahtjevan, ali jako uzbudljiv i zanimljiv proces. Anaru je zamislila kao svijet koji se razlikuje od našeg po pitanju prioriteta, strukture društva, vjerovanja, odnosa kolektiva prema prirodi i životinjama, a u njemu je vidjela i djelomične sličnosti sa pojedinim stvarnim zajednicama u svijetu. No, kako nam govori, na funkcioniranje svijeta u romanima utječe i glavni element fantastike koji spisateljica N. K. Jemisin naziva elementom "X". On označava temeljnu neobičnost i razliku od našeg svijeta, a u slučaju Anare to je Heunidino stablo koje pohranjuje misli i pojedincu omogućava svojevrsno otvaranje uma drugima.

- Struktura društva i podjele u Anari uvjetovane su tim fantastičnim elementom, Heunidinim stablom, i svime što njegovo postojanje podrazumijeva. Prvi dio romana prikazuje mir i ravnopravnost u Anari, kao i želju Vijeća da se takvo stanje održi; pa čak i ako zbog toga moraju spriječiti dotok određenih misli i ideja u Heunidino stablo koje ih tako može širiti dalje. Međutim, ako u fiktivnom, kao i stvarnom svijetu, vrijedi da sve na neki način ima cijenu, onda i to nastojanje da se stablo zadrži "čistim" ima svoje posljedice – objašnjava nam.

Može se povući paralela s pojačanom komunikacijom i dijeljenjem mišljenja i informacija nakon pojave društvenih mreža, ali kako objašnjava Franka, Heunidino stablo također može predstavljati i kolektivno znanje koje imamo kao društvo. Navika i tradicija povezivanja Anarijaca s Heunidinim stablom je razlog njihove izražene empatije, na što autorica postavlja pitanje o dosezima i temeljima naše empatije. U kojoj mjeri možemo biti empatični prema onima čiju sudbinu nismo osjetili na vlastitoj koži i koliko je važno da pokušamo učiniti?

"Sjena Jantarnog mora"

- Tijekom velikog potresa u prošlosti, urušio se prolaz u Jantarnom moru koji je povezivao Anaru i Meres. Njihova razdvojenost nije tako jednostavna kao što oba naroda misle. Elin prelazi iz Meresa u Anaru, što je samo po sebi teško ostvarivo, a nedugo nakon toga je proglašena pripadnicom Vijeća. To izaziva mnoga pitanja, ali i neodobravanja, što joj dozvoljava da sazna nešto više o stavu Anare prema njenoj zemlji. Elin je u Meresu odrasla u drukčijim, surovijim uvjetima, pa pokušava i otkriti zašto je došlo do takve razlike nakon razdvajanja svjetova – govori Franka.

Franka objašnjava kako Anara nikako nije preslika naše realnosti, ali nije ni pokušaj stvaranja nečeg boljeg.

- Zbog nekih elemenata poželim živjeti u Anari, zbog nekih me na tu pomisao prođu trnci, a neki (kao što su npr. stavovi pojedinih ženskih likova) su nastali kao rezultat razmišljanja o rodnom identitetu, pitanju srama i otvorenosti, prirodi ljubavnih odnosa i sličnim temama – kaže Franka te dodaje kako fantasy žanr pruža mnogo prostora za bavljenje važnim tematikama.

- Možda govorimo o fiktivnim svjetovima, ali to samo znači da pisac ima više alata i načina kojima može pristupiti nekoj temi. Kroz moj roman se protežu teme ekologije (kao što je odnos čovjeka prema svom staništu, životinjama i prehrani), uloge pojedinaca u zajednici i njihove isprepletenosti, prirode sukoba, i onoga što možda objedinjuje sve navedeno, a to je empatija. Fantasy romani mogu biti zabavni i uzbudljivi, ali mislim da je važno znati iza koje poruke autorski stojiš. Važno je kroz maštu i priče postavljati i poticati pitanja; o društvu, sebi, svijetu, onome što jesmo, onome što želimo postati… To je, po mom mišljenju, jedna od uloga književnosti općenito – objašnjava Franka.

O statusu fantasy žanra na domaćoj književnoj sceni svjedoči to što pored naklade Cranium, nema drugih nakladnika čiji su primarni ciljevi objavljivanje domaćih neafirmiranih autora znanstvene i epske fantastike.

- Što se tiče domaće književne scene, ne znam objasniti manju prisutnost spekulativne fikcije i žanra općenito. Iako, nakon pronalaska izdavača i objave "Anare", upoznala sam i saznala za neke divne domaće autorice i autore SF-a. Vjerujem da se stvari polako mijenjaju, ali vidjet ćemo hoće li se tako skoro SF romani penjati na vrhove top lista kao što to često bude u svijetu – govori nam.

Franka je ljubav prema pisanju otkrila u djetinjstvu, a iako na svom laptopu ima sačuvanih raznih priča, niti jedna ju nije obuzela kao "Anara". Trenutno piše za razne portale, uglavnom recenzije knjiga.

- To je posao koji zahtijeva lakoću izražavanja, ali i poznavanje šireg spektra tema i kritičku crtu, tako da su mi kulturologija i rad u medijima definitivno pomogli da dođem do tog posla. Naravno da sanjarim o tome da se jednog dana potpuno posvetim književnosti, ali taj put je dug. Kada prohodam još koji kilometar možda ću znati bolje odgovoriti na pitanje o tome koliko je sve to moguće – zaključuje Franka.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma