Grad Split ogledan je primjer kada je riječ o disfunkcionalnom spletu nacionalne i lokalne kulturne i razvojne politike, uvelike podređene nekontroliranoj turistifikaciji. Govorimo li o kulturi, radi se o kombinaciji nekoliko sistemskih problema: od neodrživog utega HNK-a, koji jede nešto više od 40 posto gradskog proračuna za kulturu, preko zanemarivanja infrastrukture i krajnje podfinanciranosti sektora pa do nepostojanja konzistentne kadrovske politike, čemu u bitnoj mjeri doprinosi i politička promjenjivost, kao i potkapacitiranost opcija koje se smjenjuju na vlasti.
Stvar se u bitnome nije promijenila ni pod gradonačelnikom Ivicom Puljkom. Primjerice, nova je vlast s čela Hrvatskog doma, najnovije splitske ustanove u kulturi, maknula Marina Kaporela, kojeg je na to mjesto postavio Puljkov prethodnik, HDZ-ov Andro Krstulović Opara. Kao što smo ovdje već pisali, ta je odluka donesena bez temelja u Kaporelovim financijskim i osobito programskim rezultatima.
S druge strane, u travnju ove godine većina u splitskom Gradskom vijeću dala je HDZ-ovoj Danijeli Čukušić drugi mandat na mjestu ravnateljice Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, iako je današnja saborska zastupnica stranke Centar Marijana Puljak njeno prvo imenovanje 2019. nazivala točkom "na kojoj se posebno vidi politička trgovina" i dokazom "da ne govorimo o stručnosti već o stranačkoj iskaznici", kako je tada prenijela Slobodna Dalmacija. Čukušić je, važno je istaknuti, na tu poziciju došla nakon što je kao predsjednica Upravnog vijeća Zlatnih vrata sudjelovala u kontroverznoj smjeni ugledne stručnjakinje kulturi Tamare Visković s mjesta ravnateljice.
Meni je to obrazloženje zanimljivo kao kuriozitet da netko na političkoj funkciji drži da je u redu tako nešto naglas izgovoriti. Po ostalim mi je kriterijima irelevantno. Ono je tek prostoprošireno "Zato što mogu", komentira Tamara Visković
Iz te je perspektive osobito zanimljiva jedna aktualna kulturnopolitička situacija, u kojoj se pitanje stručnosti i stranačkih iskaznica, izgleda, prelomilo na nešto drugačiji način nego što je Centar zagovarao kada je bio u opoziciji. Riječ je o izboru nove ravnateljice Multimedijalnog kulturnog centra, ustanove koja upravlja Domom mladih, najkompleksnijim i najdugovječnijim prostornim i infrastrukturnim problemom u splitskoj kulturi.
Kao što je vidljivo iz pripremnih dokumenata za 17. sjednicu Gradskog vijeća Grada Splita, zakazanu za 20. srpnja, gradonačelnik Puljak dao je negativno mišljenje na prijedlog Upravnog vijeća MKC-a da na čelo ustanove bude imenovana upravo Tamara Visković, izglasan gotovo dva mjeseca ranije. Visković je stoga u petak, 14. srpnja obznanila da se povlači iz procedure, navodeći kako bi inzistiranje na vlastitoj kandidaturi bez podrške gradske vlasti značilo "besmisleno odugovlačenje agonije i za ustanovu, koja kroz par dana ostaje bez ravnatelja, i za kandidata, koji neće biti izabran ionako".
U pojašnjenju svoje odluke, koje prenosi Dalmatinski portal, Puljak navodi da se "radi o čelnici ogranka aktivne političke stranke, a mi već imamo neugodna iskustva s takvim slučajevima te mislimo kako postoji realna opasnost da se na toj poziciji dogodi da čelna osoba vodi politiku stranke, a ne politiku Grada". Čini se, ukratko, da se odnos kriterija stručnosti i stranačke pripadnosti mijenja ovisno o trenutnoj političkoj konstelaciji. Naime, stranka Možemo!, kojoj Visković pripada, više ne predstavlja saveznicu nakon razlaza s Puljkom zbog više razloga, uključujući njegovu samovoljnu odluku o raspisivanju prijevremenih izbora 2022., kao i problematično ponašanje dogradonačelnika Bojana Ivoševića.
Prema svim parametrima, Tamara Visković predstavlja izvrsnu kandidatkinju za ravnateljicu MKC-a – uz vrlo široko iskustvo u nizu splitskih ustanova, od tadašnjeg HDLU-a, preko Gradskog poglavarstva pa do Zlatnih vrata, u dva navrata (2000 – 2005. i 2009 – 2015.) bila je voditeljicom MKC-ovih likovnih programa, što znači da ga detaljno poznaje iznutra. To se jasno vidi iz njenog predloženog programa, u kojem pokazuje iscrpno poznavanje strateških prioriteta kada je riječ o MKC-u i Domu mladih, njihovih dugogodišnjih problema, osobito kada je riječ o zgradi Doma, zatim kompleksnih odnosa svih dionika u upravljanju Domom, uključujući nezavisnokulturne organizacije koje djeluju u njemu, te naznačuje neophodne infrastrukturne, financijske i programske iskorake u narednom četverogodišnjem razdoblju.
Potvrđuje to i mišljenje MKC-ovog Upravnog vijeća, koje je o Visković zaključilo kako "iznimno iskustvo kandidatkinje stečeno u ustanovama kulture, u kojima je također uspješno obavljala upravljačke funkcije, može značajno doprinijeti budućem razvoju ustanove. Kandidatkinja jasno, elaborirano i informirano pristupa svim kompleksnim pitanjima vezanim uz razvoj Doma mladih, te je upućena u sve vitalne procese i aktualne izazove poslovanja ustanove".
Pritom je važno napomenuti da se u MKC-ovom Upravnom vijeću nalaze i istaknute predstavnice splitske nezavisne kulture, odnosno članova Platforme Doma mladih, koja okuplja organizacije-korisnice Doma i strateški je partner Grada u koncipiranju njegovog razvoja. Takav sastav UV-a, koji uključuje stručnjakinje poput Sunčice Fradelić iz Kino kluba Split, ujedno i predsjednice Vijeća, ili Natashe Kadin iz udruge Mavena – 36 njezinih čuda, u skladu je s višegodišnjim ciljem uvođenja sudioničkog upravljanja u Dom mladih kroz model civilno-javnog partnerstva i daje na dodatnom legitimitetu izboru Visković za novu ravnateljicu.
Presudili su, međutim, uobičajeni razlozi kontrole nad strateškim resursima. Kao što je ocijenjeno u Analizi javnih politika Grada Splita za razdoblje od 2011. do 2023. godine, izrađenoj u okviru projekta "LGBT centar Split", čiji nositelj je kolektiv queerANarchive, MKC predstavlja "predstavlja jedinu sponu između institucionalne i nezavisne kulture", dok je Dom mladih za splitsku nezavisnu kulturu "jedini cjeloviti prostor nezavisnog djelovanja".
Nikada dovršen otkako je zgrada podignuta 1979. u sklopu Mediteranskih igara kao budući centar omladinske kulture, Dom za svaku vlast predstavlja poveću razvojnu investiciju, koja se može snažno odraziti ne samo na nezavisnu kulturu, nego i na kvalitetu života mladih općenito, koji godinama ostaju bez svojih prostora i perspektive izvan horizonta turizma.
Kao ustanova koja Domom upravlja, MKC stoga posjeduje potencijal da bude generator političkih poena koje Puljak po svoj prilici ne želi prepustiti Visković, za koju je razumno pretpostaviti da bi vrlo dobro iskoristila kapacitete jednog suvremeno uređenog i opremljenog giganta – riječ je o desetak tisuća kvadratnih metara prostora – kao što bi to mogao biti Dom.
Komentirajući Puljkovo opravdanje negativnog mišljenja o njenom imenovanju, Visković je za Novosti izjavila:
– Meni je to obrazloženje zanimljivo kao kuriozitet da netko na političkoj funkciji drži da je u redu tako nešto naglas izgovoriti. Po ostalim mi je kriterijima irelevantno. Ono je tek prostoprošireno "Zato što mogu". Prije četiri-pet godina, HDZ je instruirao svoje Upravno vijeće da na natječaju na koji sam se javila predlože po svim kriterijima inferiornijeg kandidata s obrazloženjem da ne mogu ostaviti jednu takvu "ultraljevičarku".
Izjavio je to novinaru Dalmatinskog portala "izvor u HDZ-u", kojemu su posljedično izvučene uši jer otvorio vrata padanju natječaja, pošto diskriminacija na osnovu političkih stavova nije ništa drugačija od diskriminacije na osnovu nacionalnosti, spola ili vjeroispovijesti. Tada je gradonačelnik ostao skriven iza odluke upravnog vijeća kao medo iza tratinčice. Danas pak slično izgovara novi gradonačelnik, sa, ako mene pitate, "sam pao, sam se ubio" učinkom - zaključuje nesuđena ravnateljica.
Ako će biti izabrana, Viskovićina protukandidatkinja Stefana Došen nipošto ne mora biti loša opcija: riječ je o voditeljici projekta "Gradimo dom zajedno", čiji nositelj je bila Platforma doma mladih i koji je bitno doprinio koncipiranju razvoja Doma mladih kao sudionički upravljanog društveno-kulturnog centra. Međutim, nedostatak jasne kadrovske politike u kulturi koji splitska vlast pokazuje, selektivnost kriterija koje pritom primjenjuje, nisu dobar znak za budućnost MKC-a i Doma, kao ni gradskih kulturnih ustanova općenito.
