Nakon što je epidemija koronavirusa poharala dijelove Azije i Evrope pa se premjestila u Latinsku Ameriku, gdje je Brazil sa skoro 560 tisuća zaraženih i više od 31 tisuću umrlih izbio na drugo mjesto u svijetu, odmah iza SAD-a sa 1,9 milijuna zaraženih i 108 tisuća mrtvih, mnogi se analitičari upinju dokučiti što je zajedničko državama u kojima je epidemija uzela najviše maha.
New York Times je tako nedavno objavio svoje viđenje ove dileme pa postavio tezu da četiri države s najvećim brojem oboljelih i zaraženih – Brazil, SAD, Rusija i Velika Britanija, sve na vlasti imaju ‘muške populističke vođe koji se predstavljaju kao antielitisti i antiestablišment’. Režime Jaira Bolsonara, Donalda Trumpa, Vladimira Putina i Borisa Johnsona definiraju kao ‘radikalno desni iliberalni populizam’, za koji je karakteristično ‘odbacivanje znanstvenih autoriteta i promoviranje teorija urote’. U Brazilu je zbog toga, piše New York Times, Bolsonaro otpustio svog ministra zdravstva, dok su Trump i Johnson tjednima relativizirali opasnost epidemije i odbijali implementirati preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). U tekstu se, doduše, ne navode primjeri sličnog ponašanja Vladimira Putina, vjerojatno zato što Rusija, iako je s 432 tisuće treća po redu zemlja s brojem zaraženih, ima i prilično malu smrtnost u odnosu na ostale spomenute države – 36 na milijun stanovnika, dok SAD ima 327, a Brazil 147 umrlih na milijun stanovnika.
Fokusirajući se na politički stil vladanja, američki je dnevnik propustio navesti i da je zajedničko obilježje pristupa za koji su se odlučile sve zemlje s lošim epidemiološkim statistikama ono da su prioritet stavljale na ekonomiju umjesto na spašavanje života i suzbijanje zaraze, drugim riječima da su u pitanju države koje provode neoliberalne ekonomske politike.
Te se razlike najbolje ogledaju upravo u Latinskoj Americi, gdje se s epidemijom najgore nose Brazil, Ekvador i Peru, zemlje s neoliberalnim proameričkim vladama, dok su proskribirani socijalistički režimi Kube, Venezuele i Nikaragve – upravo one države u kojima su na snazi američke ekonomske sankcije – uspješno suzbili nekontrolirano širenje zaraze. Za razliku od bogatih zapadnih neoliberalnih država s velikim brojem zaraženih i umrlih, srodni latinskoamerički režimi nemaju napredne zdravstvene sustave, što se u kombinaciji s mjerama štednje koje se trenutno provode ispostavilo kao recept za katastrofu. Zbog toga su Brazil, Ekvador i Peru postale jedine države Latinske Amerike s troznamenkastim brojem umrlih na milijun stanovnika. Suprotno od njih, Kuba, Venezuela i Nikaragva vrlo su rano počele primjenjivati mjere za suzbijanje zaraze pa sada smrtnost u tim zemljama iznosi sedam, 0,6 i sedam osoba na milijun stanovnika.
Ekonomske paradigme ovih zemalja reflektiraju se i u njihovom pristupu internacionalizmu odnosno međunarodnoj solidarnosti, koja je nužan preduvjet za suzbijanje pandemije. To se najjasnije vidi na primjerima Kube, koja je u dvadesetak zemalja svijeta, uključujući i Italiju, poslala više od 2000 svojih liječnika da im pomognu u borbi protiv Covida-19, dok je Donald Trump prije nekoliko dana najavio da će SAD ‘raskinuti sve odnose sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom’ zbog toga što je ‘kontrolira Kina’. SAD je u protekle dvije godine WHO-u uplatio 893 milijuna dolara, dvostruko više od sljedećeg najvećeg donatora, Velike Britanije. Od toga iznosa američka vlada uplatila je 237 milijuna dolara u formi članarine, dok su preostalih 656 milijuna privatne donacije poput one Fondacije Billa i Melinde Gates.
