Pobjeda Gabriela Borica, kandidata progresivne koalicije od devet stranaka, na predsjedničkim izborima u Čileu proglašena je važnim događajem za ponovno jačanje ljevice u Latinskoj Americi, nakon što je ona tijekom posljednjih godina oslabila pod navalom desnog populizma. Boric je u drugom krugu s razlikom od 12 postotnih poena pobijedio ultrakonzervativnog neoliberala Joséa Antonija Kasta, a izlaznost je bila najveća otkad je prije devet godina ukinuto obavezno glasanje. Kast se u kampanji predstavljao kao baštinik ekonomskog i društvenog naslijeđa diktature Augusta Pinocheta i planirao ekspanziju ovlasti institucija represivne države.
S druge strane 35-godišnji bivši vođa studentskih protesta za besplatno obrazovanje obećavao je jednom za svagda raskrstiti s neoliberalizmom, čiji je pokusni kunić Čile postao nakon svrgavanja socijalističkog premijera Salvadora Allendea 1973. i dolaska Pinochetove vojne hunte na vlast. Boriceva pobjeda vrhunac je procesa koji su započeli 2019. nizom dugotrajnih protesta protiv mjera štednje i ekonomske nejednakosti.
U njima su sudjelovali milijuni ljudi, a bili su obilježeni izrazitom policijskom brutalnošću. Iduće godine pod pritiskom protesta održan je referendum na kojemu je 78 posto ljudi glasalo za pisanje novog ustava, a u svibnju ove godine sastavljena je široka Ustavotvorna skupština. U novom Ustavu će, među ostalim, kao vrijednosti biti navedeni rodna jednakost, prava starosjedilačkih naroda i zaštita okoliša. Novi ustav trebao bi zamijeniti onaj koji je na snazi od 1980. i koji su napisali dužnosnici iz Pinochetovih struktura, a Boriceva pobjeda u tom je smislu izrazito važna jer je Kast namjeravao obustaviti ustavotvorni proces.
Pobjednička koalicija Apruebo Dignidad sastoji se od devet stranaka prilično širokog spektra – od zelenih i kršćanskih socijalista do komunista. Sam Boric, međutim, sa svojom strankom Društvena konvergencija manje je radikalan nego neke druge članice koalicije, te ga se, unatoč Kastovim plašenjima "povratkom komunista", smješta na socijaldemokratski dio lijevog spektra. Zalaže se za besplatno obrazovanje i zdravstvo, ukidanje privatnog mirovinskog sustava i javno vlasništvo nad nekim resursima, povećanje poreza korporacijama i ultrabogatima i uvođenje mjera protiv globalnog zatopljenja. To, međutim, nije malo u zemlji u kojoj je socijalna država desetljećima sustavno uništavana, koja ima veći indeks ekonomske nejednakosti od SAD-a i treći najmanji udio sindikalno organiziranog radništva među državama OECD-a, odnosno samo 14 posto. Izbor Borica zanimljiv je i u svjetlu činjenice da se hrvatsku dijasporu uglavnom percipira kao desno orijentiranu, iako se u ovdašnjim medijima Boricevom porijeklu daje pretjerana važnost.
Koliko je Boriceva pobjeda značajna za revitalizaciju latinoameričke ljevice svjedoči činjenica da su njegovu pobjedu pozdravili svi lijevi vođe na kontinentu, pa tako i bivši brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva, koji bi, prema anketama, dogodine mogao pobijediti daleko najdestruktivnijeg državnika na kontinentu, ekstremnog desničara Jaira Bolsonara. Lula je rekao da je "sretan zbog još jedne pobjede progresivnog i demokratskog kandidata u Latinskoj Americi", a čestitke su uputili i Gustavo Petro, bivši ljevičarski gerilac s dobrim izgledima da dogodine postane predsjednik Kolumbije, peronistički predsjednik Argentine Alberto Fernández, lijevi predsjednici Bolivije i Meksika te Nicolás Maduro iz Venezuele. U novi lijevi val na kontinentu treba ubrojiti i nedavnu pobjedu Xiomare Castro na predsjedničkim izborima u Hondurasu, kao i Pedra Castilla izabranog u Peruu sredinom godine.
S druge strane, službene čestitke neposredno nakon izbora nisu stigle iz Kube i Nikaragve, što se tumači kao simptom generacijskog jaza između tradicionalne marksističke ljevice Latinske Amerike i, riječima čileanskog novinara Javiera Rebolleda, "mekše, više skandinavske verzije Boriceve politike". U prilog Rebolledovoj tezi ide i najava da se Čile neće pridružiti regionalnoj asocijaciji ALBA, među čijim su članicama Kuba, Venezuela, Bolivija i Nikaragva, a koju je kao alternativu Zoni slobodne trgovine Amerika pod patronatom SAD-a osnovao pokojni venezuelanski predsjednik Hugo Chávez. Štoviše, Boric je u vrijeme protuvladinih protesta na Kubi prošlog ljeta izrazio podršku opoziciji, pa se prema njemu ne očekuje neprijateljski stav iz Washingtona. Unatoč tome, tržišta su na Boricevu pobjedu "reagirala" padom vrijednosti nacionalne valute, nastavljajući trend koji je započeo kada je osnovana Ustavotvorna skupština, a Wall Street Journal upozorio je da bi njegov dolazak na vlast za posljedicu mogao imati daljnje širenje utjecaja Kine na kontinentu.
