Kad pomislite da smo kao društvo došli do samog dna i da dublje više ne možemo, uvijek se nađe neka skupina dežurnih vucibatina i moralnih nakaza koje nas podsjete na svu sumornost tužnog višedecenijskog vremena u kojem živimo. Znamo za njih, nije to neka novost, nego uvijek nekako udare s boka i iznenade.

Evo, recimo prošlotjedna vaterpolska utakmica srpske Super lige između Crvene zvezde i Šapca. Po svemu nebitan susret, čiji se rezultat znao unaprijed s obzirom na Zvezdinu premoć, odigran na renoviranom bazenu "Milan Gale Muškatirović", smještenom na Dorćolu, kraj ušća Save i Dunava, gledalo bi tek nekoliko desetaka uobičajenih entuzijasta ovog sjajnog sporta plus poneki dokoličar, da se nije skupilo više stotina tzv. Delija koji se za sebe misle da su navijači Zvezde.

Okupili su se u centru Beograda pa skandirajući ime ratnog zločinca Ratka Mladića, uz pjesmu "Mladiću moj problem je tvoj, što si ti srpski heroj" krenuli put bazena da bi nakon dolaska razvili transparent "Šiptar, Hrvat, balija, nisu moja bratija", a sve to uz pjevanje "Delije, ‘ajmo svi u glas, Mirko Vičević, nikad dio nas".

Premda Mirko Vičević, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije i osvajač olimpijskog zlata 1988. godine, već gotovo mjesec dana kao trener uspješno vodi Zvezdu i to – što Delijama ne bi trebalo biti nevažno – uz pobjedu nad "večitim rivalom" Partizanom (13-11), divljacima je očito trebalo neko vrijeme ili vjerojatnije nečiji poticaj da prirede ovaj fašistički igrokaz na sedmoj Vičevićevoj utakmici na klupi Zvezde, od čega je ovo bila četvrta na domaćem terenu.

Da pojasnimo, problem bagri je činjenica da je ovaj crnogorski stručnjak, rođeni Kotoranin, porijeklom Hrvat pa kao takav u Zvezdi tzv. Delijama nije dobrodošao, posebno jer je odnedavno predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore u Kotoru, a surađivao je i s DPS-om Mile Đukanovića.

O kakvom ludilu se radi govori i činjenica da je Vičević jedini Hrvat koji nije napustio reprezentaciju Jugoslavije (prijetili su, između ostalog, njegovim roditeljima u Boki) koja je u okrnjenom izdanju te 1991. godine osvojila evropsko zlato, zbog čega ga je tadašnji njegov klub splitski Jadran suspendirao, kao i da je nakon toga igrao za reprezentaciju Srbije i Crne Gore, a kasnije i samostalne Crne Gore.

Među rijetkima je u Vičevićevu obranu stao Danilo Ikodinović, još jedna legenda vaterpola koji je na društvenim mrežama napisao jasnu poruku: "Odavno je naše društvo oboljelo. Ovoliko bolesno nikad nije bilo. Na jednoj beznačajnoj vaterpolo utakmici dođeš i vrijeđaš trenera svog kluba samo zato jer je druge vjere. Bolest", da bi kasnije u intervjuu za Novu.rs dodao ovo: "Znam Mirka, igrali smo i žao mi ga je. Kotoranin je, katolik, nije važno ni izjašnjava li se kao Hrvat, to je njegova osobna stvar. Oni idu na to da čim nisi Srbin pravoslavne vjere, ti si manje vrijedan, muka mi je od toga. (…) Ovo za Mirka mi je van svake pameti. Uvezano je sve jedno s drugim, mi kada ne znamo što ćemo, 'ajmo nacionalizam', i to na vaterpolu na koji dolazi manje publike nego na nogomet i košarku. Ovo je sve previše otišlo daleko, bojim se da se neće završiti na ovome i da će ići dalje. (…) Koja je poruka, nije dobrodošao, a ne znamo ni kakav je trener. I ti ga vrijeđaš? Možda će taj Hrvat ili katolik donijeti tri titule. Ne znam što reći", zaključio je Ikodinović.

Takve rečenice i inače žestokog protivnika vlasti naprednjaka u Srbiji i istaknutog člana opozicijske Narodne stranke Srbije, dočekane su odmah na nož među prorežimskim tabloidima koji su najviše kritizirali njegov poziv da građani masovno iziđu na izbore i skinu Aleksandra Vučića. Ikodinović je postao "govnar", "prodana hulja", "izdajnik" i "sramota srpskog sporta".

Krajnji ishod je porazan. Vičević je pod pritiskom četiri dana nakon fašističkog derneka napustio klupu Crvenu zvezdu.

Uz to, Više javno tužiteljstvo u Beogradu ocijenilo je da u isticanju transparenta s natpisom "Šiptar, Hrvat, Balija, nisu moja bratija" "nema elemenata kaznenog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti", nego da to "može predstavljati protupravno djelo kršenja Zakona o javnom redu i miru", zbog čega je policija upućena na konzultaciju s dežurnim sucem Prekršajnog suda, kako je objavila Radio televizija Srbije.

Svaka sličnost sa skandiranjem navijača "Ubij Srbina" u Hrvatskoj sasvim je namjerna.

VK Crvena zvezda se izvinila Vičeviću, a Delije su svoje ponašanje protumačili kao potez prema čovjeku "koji je Hrvat iz Crne Gore, koji ništa lepo o Srbima nije imao da kaže, koji je uradio mnogo toga, ali nijedna stvar nije bila u korist naše zemlje", a to da, poručili su tzv. crven-beli, ne može da prođe tek tako, niti će proći.

I, na žalost, bili su u pravu. Tužan događaj podsjetio je na pokušaj linča vaterpolista Crvene zvezde u Splitu koji je završio skokom u more jednog od njih ili na tuču navijača Hrvatske i Srbije na Evropskom prvenstvu u slovenskom Kranju ili na bezumlje u Grčkoj gdje su navijači Panathinaikosa, između ostalog, nedavno bacili bombu na suparnike iz Olympiakosa, a prije desetak godina najprije noževima napali igrače iz Pireja, da bi na kraju iščupali semafor i bacili ga u bazen gdje su bili igrači Olympiakosa koji su pukom srećom preživjeli, jer su ovi srećom iščupali kabel.

Nije nikakva utjeha, ali to je barem bilo "samo" navijački. Kod nas ide i navijački i nacionalistički i … svakako.