Odavno neko predavanje kao ono historičara Gorana Miloradovića "Smrt Ivana Gorana Kovačića: činjenice, interpretacije, mit", održano 13. jula u prostorijama Prosvjete u okviru trodnevne manifestacije "Goran: nakon 80 godina" posvećene 80-oj godišnjici pjesnikove smrti, nije izazvalo toliko kritika i reakcija publike te prozivanja za revizionizam.

Razlog tome je Miloradovićevo nastojanje da dokaže da je nakon 1945. smrt Ivana Gorana Kovačića instrumentalizirana i korištena kao mit u cilju homogenizacije društva oko njegove žrtve.

Da bi nešto bilo mit nije potrebno znati sve činjenice, kazao je Miloradović. Tvrdeći da ga pokušava dekonstruirati onaj izgrađen oko pogibije književnika, kao i da objasni svrhu mistifikacije pjesnikove smrti koja je imala veliki simbolički značaj u društvu, Miloradović je ocijenio da su "Kovačićevo stvaralaštvo i biografija povezivani sa partijskom ideologijom, a posebno sa pitanjem međunacionalnih odnosa".

- Specifičnim tumačenjem njegove smrti, ideološka parola "bratstvo i jedinstvo" dobila je upečatljiv primer na kome je vaspitavana omladina. Kovačić je postao simbol mučeništva u ratu protiv okupatora i njegovih pomagača, "dobrovoljna" žrtva na oltaru međunacionalnog pomirenja. Mit je imao svoju funkciju do propasti poretka, ali je u nekim aspektima nastavio da živi i kasnije - ustvrdio je Miloradović.

Interpretacija Kovačićeve smrti kao "mučeničke" po Miloradoviću nije bila ništa novo u historiji komunističkog pokreta. Sudbina Ivana Gorana Kovačića izjednačavana je sa sudbinom Federica Garcie Lorce, a njegova poema "Jama" sa Piccasovom Guernicom.

U nizu tvrdnji i njihovog dokazivanja i odbacivanja, Miloradović je ustvrdio da su Ivana Gorana Kovačića i doktora Simu Miloševića, koji je bio jedan od rukovodilaca u NOB-u, ubili četnici kao protivnike, a ne zbog njihovih profesija. Ocijenio je da se Kovačić po svome značaju ne može uspoređivati s Vladimirom Nazorom, koji je za razliku od Kovačića, ostao pri Vrhovnom štabu uz pratnju, dok je Kovačić prebačen u jednu od brigada, ali kako Miloradović tvrdi, nema pouzdanih dokaza da je ikada koristio pušku.

Nakon što je ustvrdio da Kovačić i Milošević nisu ubijeni zajedno nego na različitim lokacijama, Miloradović tvrdi i da Kovačić nije zaklan nego ubijen metkom jer njegov likvidator, četnički komandir Borislav Boro Blagojević nije imao jednu ruku koja mu je ranije amputirana.

Spomenuo je da su mnoga djeca rođena nakon rata dobila ime po tom pjesniku, koje je bilo vrlo popularno ne samo kod Srba i Hrvata, nego i kod Makedonaca i Muslimana, prekoračivši

tradicionalne granice nacionalne i vjerske podjele.

- Kovačić je postao simbol mučeništva u ratu protiv okupatora i njegovih pomagača, a njegova smrt je predstavljana kao svesna i principijelna žrtva na oltaru pravde i međunacionalnog pomirenja - rekao je Miloradović.

- Mit o pogibiji Kovačića i Miloševića bio je jedan od važnih integrativnih mitova socijalističke Jugoslavije. Njegov smisao je jačanje zajedništva Srba i Hrvata, a da bi se to postiglo izvršene su brojne adaptacije istorijskih činjenica, njihovog predstavljanja i, naročito, tumačenja. Mit su uobličili intelektualci iz vrha vlasti ili vrlo bliski tom vrhu, počevši od Moše Pijade, a brojni književnici, kritičari i teoretičari su potom mit dograđivali, glačali, doterivali i do propasti države uporno ponavljali i iznova verifikovali - rekao je.

Predavanju je prisustvovao i raniji predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer koji je ukazao na činjenicu da je pjesnikova majka bila Židovka te da je to bar jedan razlog njegovog odlaska u partizane kako ga ustaše na osnovu denuncijacija ne bi prijavili. Dio publike otišao je s predavanja uz prozivke da je Miloradović imao neke skrivene revizionističke motive, a ni koji su ostali nisu se složili s njegovim tezama.