Ususret novoj sezoni akademske monstr-serije sa zagrebačkim rektorom Damirom Borasom i prorektorom Antom Čovićem u glavnim ulogama, na kolektivni godišnji odmor ispraća nas trailer u vidu sjednice Vijeća Filozofskog fakulteta s oktroiranim vršiteljem dužnosti Miljenkom Šimpragom. Sjednica će se, doduše, održati u vrijeme kad ovaj tekst već bude poslan u tiskaru. No s obzirom na izvjesnost odnosa koji neumitno upravljaju svim procesima u zadanom kontekstu, u prilici smo prigodno makar rekapitulirati sve dosad viđeno, a na tragu finalnog zaključka u članku na tu temu iz prošlog broja Novosti.
Tamo i tad smo naime naglasili da u nedostatku drugih i boljih rješenja – kakva se uporno blokiraju odozgo – problematičnom Filozofskom fakultetu preostaje možda samo još institucionalno odvajanje od matičnog Sveučilišta u Zagrebu. Spomenuli smo i podršku nekih drugih fakulteta Filozofskom, s obzirom na borbu koju vode s aktualnom garniturom u rektoratu, a u međuvremenu se javno ispostavilo da bi se i među njima taj stav mogao protegnuti na sličnu odluku o samoodređenju do odcjepljenja.
Ne samo zbog historijskih kontroverzi vezanih uz potonju separatističku frazu, jasno je da takav status nosi i brojne nepogodnosti, te da bi se malo tko bez jakih motiva upustio u popratne brojne i obuhvatne rizike. Uostalom, izdvajanje bilo koje sveučilišne sastavnice prethodno mora dvotrećinskom većinom odobriti senat sveučilišta. Uz sadašnji poredak moći na sveučilištu, gdje su glavni interesi ustanova podređeni onima individualnim i privatnim, ne treba se nadati blagoslovu tolikih dizača ruku pod utjecajem osovine Boras – Čović. Njih neće impresionirati vijest da je sutkinja Županijskog suda Tihana Marija Miladin, koja je osudila Filozofski za mobing nad Antom Čovićem i kumovala smjenjivanju njegove dekanice Vesne Vlahović Štetić, potvrđeno neustavno imenovana na tu poziciju. Ali ne treba zanemariti ni politički potencijal istupa nekoliko fakulteta, odnosno činjenicu da se u javnom prostoru već otvoreno govori o samoj mogućnosti odvajanja od sveučilišta.
Specifična težina pojedinih adresa koje su svrstane uz takvu opciju, zasad tek potencijalno i neformalno posredovanih, pogotovo nije zanemariva. Tu su, pored Filozofskog, i Prirodoslovno-matematički fakultet, zatim Fakultet elektrotehnike i računarstva, Fakultet političkih znanosti, Akademija dramskih umjetnosti, Veterinarski fakultet i varaždinski Fakultet organizacije i informatike, a navodno i Medicinski te Fakultet strojarstva i brodogradnje.
Nataloženi prigovori s tih i drugih ustanova ne tiču se primarno sukoba Filozofskog fakulteta s rektoratom. Svi spomenuti fakulteti pojedinačno su iskusili niz problema na relaciji sa sveučilišnim vlastima u čijem je odlučivanju presudna rastuća centraliziranost financiranja sveučilišta. Rektorat je tako sve sastavnice učinio egzistencijalno ovisnim o svojoj dobroj volji, uz prikladnu mjeru nedemokratičnosti i netransparentnosti, što najbolje objašnjava i onaj gotovo aklamacijski posluh sveučilišnih senatora. Doda li se tome staro pitanje glomaznosti i neupravljivosti Sveučilišta u Zagrebu, razloga za odvajanje ima očito i preko glave.
A dok Miljenko Šimpraga bude uoči publiciranja ovih novina pokušavao eskivirati pritisak Vijeća Filozofskog fakulteta da sam opozove v. d. prodekane koje je Damir Boras imenovao protustatutarno, podvucimo crtu. Vrijeme je na strani rektorata, njemu se i dalje neće žuriti, univerzalni interes zagrebačke univerze doima se iz tog kuta pretrivijalnim. Ali i nezadovoljnici, kojih je sve više i sve su glasniji, mogu iskoristiti kratki predah s uvodom u novi semestar da čvršće povežu svoje pozicije. I da ih još bolje rastumače prema širem općinstvu i međusobno, pa da onda vidimo što sve nosi jesen.
