Banaliziranje silovanja kroz prikaz žene kao objekta koji muškarcu služi za "slađenje". Svaljivanje krivnje na žrtvu uz istovremeno pravdanje obiteljskog nasilnika pomoću izjava susjeda koji ga opisuju kao "dobrog dečka". Nazivanje gej osoba sodomitima i pronositeljima spolnih bolesti te njihovo direktno dovođenje u vezu s pedofilijom i zoofilijom. Portretiranje nasilja kao romantičnog ili strastvenog elementa odnosa, a trans osoba kao nastranih trgovaca djecom. Etiketiranje feminizma kao "pokreta ružnih žena" u čijim glavama obitavaju "otrovne zmije".
Članke navedenog i sličnog sadržaja ne samo da je moguće pronaći u bespućima weba, nego ni Vijeće za elektroničke medije (VEM), regulatorno tijelo zaduženo za razmatranje pritužbi građana i nadzor medijskih sadržaja, u njima nije prepoznalo diskriminaciju. Pokazala je to analiza Centra za građanske inicijative Poreč (CGI), čije su aktivistkinje svojevremeno pokrenule stranicu "Seksizam naš svagdašnji" na kojoj objavljuju primjere seksizma i homo/bi/transfobije iz novinarskih članaka, oglašivačkih kampanja i izjava osoba na pozicijama moći.
Istraživanje provedeno u sklopu projekta "Seksizam naš svagdašnji" pokazalo je da neprimjereno medijsko izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju produbljuje strah, nepovjerenje i beznadnost te stvara dodatnu prepreku prema traženju pomoći kod žena koje ga doživljavaju
Na temelju analize godišnjih izvješća i zapisnika sjednica VEM-a, ustanovile su da od 2014. do kraja 2023. to tijelo medijima, odnosno njihovim nakladnicima, nije izreklo nijednu sankciju za diskriminaciju na temelju spola, rodnog identiteta ili spolne orijentacije, iako su im one same posljednjih godina prijavile preko 1500 članaka diskriminatornog sadržaja. Pritom su ih pet prijavile pojedinačno, a u dva navrata VEM-u su podnijele skupne prijave zbog 71 članka transfobnog sadržaja s portala Narod.hr i njih još 1500 s više različitih portala, među kojima i najčitanijih mainstream medija, a koji se mogu svesti pod egidu seksualne objektivizacije žena. Nakon svega su nedavno predstavile i istraživanje o doživljajima takvog neetičkog izvještavanja među ženama koje su doživjele rodno uvjetovano nasilje.
Na dobar dio članaka prijavljenih od strane CGI-a reagirali su pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić – koja je u pojedinim slučajevima ustvrdila kako nema sumnje da se radi o medijskim sadržajima koji potiču mizoginiju, nasilje nad ženama, neosnovano širenje straha i animoziteta prema LGBTIQ+ osobama – te Vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva, koje je u njima prepoznalo elemente kršenja univerzalnih načela novinarske struke. Za to vrijeme u VEM-u ne vide nikakav problem, štoviše, proizvodnju nekih od spomenutih transfobnih tekstova objavljenih na portalu udruge U ime obitelji, kako smo već pisali, sufinancirali su sredstvima iz vlastitog fonda. U posljednjem godišnjem izvještaju Saboru, onom za 2023. godinu, otišli su i korak dalje, pa "odnos spola i roda, seksualnosti i seksualnog identiteta", a sve u povodu tzv. slučaja Zambija, sveli na pitanja oko kojih je "hrvatska javnost evidentno snažno polarizirana". U odgovoru Novostima poentirali su pak kako je "slobodno izražavanje, odnosno sloboda misli pravo s većim kapacitetom ostvarenja u sukobu s drugim pravima, a to je zato jer je sloboda temelj na kojem počivaju naša prava i dužnosti kao građana".
- U više navrata VEM-u smo poslale mišljenje pravobraniteljice i upitale smo ih za očitovanje, no na sve upite su nam odgovorili kako je Vijeće o svemu tome odlučivalo i da ne vide kršenje Zakona o elektroničkim medijima - govori Nataša Vajagić iz CGI-ja i dodaje da su u jednom momentu bile odustale od prijava VEM-u pošto od tog tijela nisu dobile odgovor ili bi sve njihove prijave bile odbačene.
Nataša Vajagić (Foto: Privatna arhiva)
Njena kolegica Sunčica Damjanović ističe kako VEM pokazuje nedosljednost i nedostatak transparentnosti u postupanju prema prijavama za diskriminaciju na temelju spola, rodnog identiteta ili spolne orijentacije.
- Nejasno je zašto Vijeće usko tumači zakon samo u kontekstu širenja mržnje, dok ne uzima u obzir aspekte poput pogodovanja i diskriminacije - kaže Damjanović.
U posljednjih pet godina, od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2023., VEM, koji u aktualnom mandatu čine Robert Tomljenović, Anita Malenica, Davor Marić, Katja Kušec, Mladen Čutura i Željko Topić na čelu s predsjednikom Josipom Popovcem, razmotrio je ukupno 147 prijavljenih predmeta za koje je postojala sumnja da su u suprotnosti s člankom 12. stavkom 2. Zakona o elektroničkim medijima. Njime je, među ostalim, propisano da je "u audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama zabranjeno poticati, pogodovati poticanju i širenju mržnje ili diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla" i drugih obilježja.
Za 14 predmeta proglasili su se nenadležnima, u njih 127 nisu pronašli ništa sporno, a u tek dva su izrekli sankcije, odnosno upozorenja. Radilo se o upozorenju koje su članovi VEM-a uputili HRT-u kao nakladniku HTV-a 1 – u čijem su središnjem Dnevniku prilikom javljanja novinara u povodu rukometne utakmice Hrvatska – Njemačka početkom 2019., prikazani unaprijed montirani kadrovi navijača s ustaškom zastavom – i sankciji TR Mediji d.o.o., nakladniku portala Medjimurski.hr na kojem je 2022. objavljen članak čijim se naslovom direktno dovodi u vezu pojavu smeća u prirodi s Romima.
VEM-ovo nereagiranje na diskriminatorni sadržaj prema LGBTIQ+ osobama ima negativan utjecaj na javno mnijenje, a predstavlja i opasnost za te osobe. Dozvoljavanje huškačkog izvještavanja nekih portala ima i nastavit će imati štetan utjecaj na ovu manjinu – kaže Nataša Vajagić
Navedena dva primjera mogu se podvesti pod spomenuti kontekst širenja mržnje, dok istovremeno, pokazala je analiza CGI-ja, članovi VEM-a ne mare za druge oblike diskriminacije. Takav je, ističe Sunčica Damjanović, bio slučaj i s člankom "Feminizam kao pokret ružnih žena", objavljenim na portalu Sloboda.hr.
- Pravobraniteljica za ravnopravnosti spolova proslijedila je VEM-u pritužbu na taj članak u kojem se, kako tvrdi, potiče mizoginija i nasilje prema ženama. Ujedno je zatražila da se utvrdi udovoljava li taj portal kriterijima za status elektroničke publikacije. Vijeće je na to izdalo prekršajni nalog u iznosu od 100.000 kuna pružatelju medijske usluge Udruzi za promicanje ljudskih prava, medijskih sloboda i kulturnih vrijednosti "Sloboda" jer je utvrđeno da njihov portal ne udovoljava potrebnim kriterijima. Međutim, VEM je zaključio da nema kršenja zakona, čime nije uzeo u obzir stajalište i preporuke pravobraniteljice - tumači Damjanović.
Naše sugovornice nemaju dvojbe kako se takvim postupcima medijima i njihovim nakladnicima šalje poruka da nesmetano i bez straha od posljedica mogu nastaviti izvještavati suprotno zakonima i propisima.
- Pošto su ovlasti pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i HND-a u tom području relativno male, nažalost smo dojma da mediji nedovoljno obraćaju pozornost na njihove reakcije. Upravo zato što VEM ima veće ovlasti i može izricati ozbiljne sankcije, od velike je važnosti da to tijelo reagira na kršenja zakona te da pošalje jasnu poruku kako diskriminatornom izvještavanju, pogodovanju za i širenju mržnje ne smije biti mjesta u medijima. Takvim izvještavanjem dodatno se potiču i seksistički komentari javnosti, što negativno utječe na žrtve - ističe Nataša Vajagić.
Aktivistkinja dodaje kako su u CGI-ju dojma da članovi VEM-e ne shvaćaju dovoljno ozbiljno utjecaj koji štetno izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju, kao i općenito seksističko izvještavanje o ženama ima na normalizaciju nasilja i održavanje stereotipa u društvu, na dehumanizaciju žena i trivijalizaciju njihovih mišljenja i iskustava, kao i na satiranje rodne ravnopravnosti.
Sunčica Damjanović (Foto: Privatna arhiva)
- Također, propuštanje reagiranja na diskriminatorni sadržaj prema LGBTIQ+ osobama, pod izlikom poštivanja slobode govora, ima negativan utjecaj na javno mnijenje, a predstavlja i opasnost za te osobe. Dozvoljavanje i pogodovanje širenju mržnje i huškačkom izvještavanju nekih portala ima i nastavit će imati štetan utjecaj na ovu manjinu, dokle god se takav sadržaj bude dozvoljavao po krinkom "pluralizma mišljenja" - kaže Vajagić.
Štetne posljedice neetičkog izvještavanja na žrtve utvrđene su i novim istraživanjem "Doživljaj seksističkog medijskog sadržaja i izvještavanja o rodno utemeljenom nasilju među ženama koje su doživjele rodno uvjetovano nasilje", koje je u sklopu CGI-jevog projekta "Seksizam naš svagdašnji" i uz podršku Zaklade Solidarna provela psihologinja Marina Štambuk. U prvom redu, kaže nam Štambuk, sudionice istraživanje su govorile o visokim razinama uzrujanosti. Dominantni osjećaji koje je izazvao takav tip medijskog izvještavanja bili su tuga, gađenje, strah, bijes i ljutnja, a koji su kod nekih sudionica dalje vodili osjećaju bespomoćnosti. Kod jednog dijela njih poticali su pak želju za aktivacijom, povezivanjem s drugim ženama i promjenom. Većina sudionica, dodaje psihologinja, opisala je i negativne promjene u stavu i ponašanju, veći osjećaj osobne nesigurnosti te manju spremnost na prijavljivanje nasilja i traženje pomoći.
- Sudionice su smatrale kako su empatija prema žrtvama i razumijevanje dinamike nasilja iznimno rijetki, te da je u stavovima javnosti puno češće nerazumijevanje žrtava i teškoća oko prijavljivanja nasilja, okrivljavanje žrtava i simplificiranje nasilja do razine prihvatljivosti njegovih različitih oblika zbog česte izloženosti senzacionalističkom prikazu nasilja u medijima - kaže Štambuk.
- Važno je naglasiti i rezultat istraživanja koji pokazuje kako žene koje su doživjele rodno utemeljeno nasilje vrlo pomno prate medijske izvještaje o istom, unatoč svim negativnim efektima. Mnoge sudionice su pokušavale ograničiti vrijeme ili prestati u potpunosti pratiti ove teme u medijima, ali najčešće bi ipak temeljito pratile nove slučajeve jer ih doživljavaju vrlo osobno i snažno se identificiraju sa žrtvama zbog sličnih iskustva koje su same doživjele ili ih još uvijek doživljavaju - dodaje ona.
Osim toga, sudionice su smatrale kako neprimjereno medijsko izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju produbljuje strah, nepovjerenje i beznadnost te stvara dodatnu prepreku prema traženju pomoći i prijavljivanju nasilja kod drugih žena koje ga trenutačno doživljavaju.
Marina Štambuk (Foto: Srednja.hr)
- I to zato što vide kako mediji često okrivljuju žrtve i ističu slučajeve u kojima im opetovane prijave nasilnika nisu uspjele pomoći, dok istovremeno ne pružaju dovoljno informacija o tome gdje i kako žrtve mogu dobiti pomoć - ističe Štambuk i domeće kako medijsko izvještavanje, koje generalno najčešće podrazumijeva seksističke i stereotipne prikaze žena, uostalom doprinosi i normalizaciji nasilja te dodatnom stigmatiziranju žrtava.
- Naše prirodne reakcije uznemirenosti nasilnim činom i reakcije suosjećanja za žrtve blijede što smo više izloženi medijskom sadržaju koji banalizira nasilje, romantizira femicid, o žrtvama govori u terminima fatalnosti ili krivnje za nasilje koje su doživjele. Istodobno su počinitelji najčešće opisani kao ugledni članovi društva za koje je gotovo nevjerojatno da su počinili nasilna djela - tumači autorica istraživanja koje je pokazalo da su sudionice koje su doživjele više nasilja imale snažnije i negativnije reakcije na takve medijske sadržaje.
Nataša Vajagić stava je da promjena aktualnog prikaza žena u medijima zahtijeva sveobuhvatnu akciju, angažman i predanost svih aktera u društvu.
- Moramo inzistirati na tome da mediji preuzmu odgovornost za sadržaj koji plasiraju, jer imaju ogromnu moć u oblikovanju javnog mnijenja. Ključna je i uloga regulatornog tijela, odnosno Vijeća za elektroničke medije. Ono mora imati čvrst i proaktivan pristup u reguliranju sadržaja, kažnjavanju prekršitelja i poticanju dobrih praksi. Morali bi nadzirati medijske sadržaje i sankcionirati one koji perpetuiraju seksizam i neodgovorno i/ili diskriminatorno izvještavanje o nasilju. Njihovo propuštanje reagiranja, posebice u slučajevima kad su i pravobraniteljica i HND to učinili, šalje poruku medijima da postoji nedosljednost u provođenju pravila i standarda koji reguliraju njihov rad - smatra ona.
Također, dodaje, nedostatak jedinstvene reakcije može biti shvaćen kao prešutno odobravanje, čime se javnosti šalje poruka da su institucije nedosljedne u zaštiti rodne ravnopravnosti i da određeni oblici diskriminacije nisu dovoljno ozbiljno shvaćeni.
- Važno je da svi akteri, od samih novinara i novinarki te urednika i urednica, do nadležnih tijela i šire javnosti, osvijeste svoju ulogu koja u postojećem kontekstu stvara podržavajuće okruženje za rodno utemeljeno nasilje. Važno je i da se svi dodatno educiraju te razviju empatiju prema žrtvama - ističe Nataša Vajagić.
Ili, kako je to rekla jedna od sudionica istraživanja, da počnu "žene gledat' kao ljude, tj. kao ljudska bića. Eto, to prvo".
