Jakov Sedlar, redatelj kojemu je Zagreb nedavno uručio nagradu za njegov povijesni falsifikat ‘Jasenovac – istina’, ima gotovo 20 godina (bez)uspješnog falsificiranja iza sebe. Kako njegov bezobrazluk nadilazi falsifikatorske talente, svaki put kad ga uhvate s rukama u pekmezu on poput djeteta niječe evidentnu krivnju. Nakon što je u njegovu filmu portal Lupiga razotkrio lažnu naslovnicu ‘Vjesnika’, a novinari ‘Novosti’ lažno pismo Pavelića Budaku i još desetak sličnih falsifikata, ‘Novosti’ su sada doznale za još jednu njegovu stariju krivotvorinu. Riječ je o falsificiranom pismu iz 1998. u kojem se netko, predstavljajući se lažno kao Eddie Bell, tadašnji izvršni predsjednik britanske izdavačke kuće HarperCollins, tobože obraća Sedlaru iznoseći mu svoje dojmove o rukopisu biografije Franje Tuđmana, koju je po Sedlarovoj narudžbi napisao američki autor Joe Tripician.
Tuđmanova vlast je 1997., kada se počelo sve glasnije govoriti o njegovoj ulozi u ratu u BiH i kada se njegov autoritarni model vladanja više nije mogao sakriti, tražila način kako bi poboljšala međunarodni imidž predsjednika. U akciju su se uključili tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić i Sedlar, tada kulturni ataše u hrvatskom konzulatu u New Yorku. Ovi vrli mozgovi osmislili su plan: naći će osobu, po mogućnosti stranca koji će na engleskom jeziku napisati službenu biografiju Tuđmana i prikazati ga kao ‘hrvatskog Georgea Washingtona’, kako ga je svojedobno nazvao sam Sedlar u svojem dokumentarnom filmu za američko tržište ‘Tudjman’. Sedlar je ubrzo pronašao idealnu osobu: Joea Tripiciana, američkog redatelja, producenta i pisca s kojim je surađivao na filmu ‘Tudjman’. Tripician je ‘Novostima’ odmah objasnio kako je i njegovo navođenje kao koredatelja tog filma zapravo mala manipulacija, jer je doslovce ispravio gramatičke pogreške u scenariju i dao nekoliko sugestija, npr. da bi Sedlar mogao iz filma, ukoliko ga misli prikazivati u New Yorku, maknuti sugestije da su Židovi sami vodili Jasenovac.
Bilo kako bilo, Sedlar je s njim u julu 1997. sklopio ugovor u ime hrvatskog konzulata, po kojem su autoru obećani honorar od 40.000 dolara i potpuna kreativna kontrola. Nakon boravka u Hrvatskoj i Bosni, u razgovorima sa samim Tuđmanom, ali i Jadrankom Prlićem, Željkom Olujićem i mnogim drugima, Tripician je zbrojio dva i dva te napisao biografiju s velikim kritičkim odmakom, naslovljenu ‘U Titovoj sjeni’, uz jasno spominjanje Tuđmanove veze s ratnim zločinima u BiH. Suočen s propašću svedržavnog projekta, Sedlar je posegnuo za onime za čime uvijek poseže – falsifikatom. Na sastanku 4. februara 1998. u hrvatskom konzulatu Tripicianu je predao pismo koje je njemu navodno ranije poslao izdavač Eddie Bell. U lažnom pismu Bell obećava da će HarperCollins izdati biografiju ako se izvrše nužne preinake. Ovo je bio Sedlarov pokušaj pritiska na autora da radikalno izmijeni knjigu po vladinim napucima: da promijeni naslov, da ‘ne spominje ništa iz nekadašnjih komunističkih vremena’ i, naravno, da izbaci dio vezan uz rat u BiH.
U pismu se navodi kako bi biografija trebala izbjeći bilo kakve usporedbe Tita i Tuđmana jer to ‘može naštetiti komercijalnom uspjehu knjige’. Nadalje, ‘Bell’ se ne slaže s prikazom predsjednikove uloge u ratu u Bosni, objašnjavajući kako ‘Tuđman, u njegovim očima, nije netko tko želi podijeliti Bosnu i Hercegovinu’, nego netko tko je ‘spasio mnoge Bošnjake od genocida’. ‘Bell’ tu ne staje, nego ističe kako knjiga mora pomoći Tuđmanu da promijeni svoj ‘neprijatan imidž diktatora’. U tom pravcu osmišljava slogan: ‘Tuđman – enigma ili o laži i istini u svijetu politike’. Čak predlaže završetak knjige inspiriran Sedlarovim filmom: ‘Tuđman, čovjek koji je sanjao o stvaranju države i naposljetku uspio’. ‘Želim stvoriti humaniju sliku o čovjeku koji je stvorio državu u nevjerojatnim okolnostima, usprkos svim izgledima, u inat željama ‘velikih sila”, dramatično je napisao ‘Bell’.
Kako Sedlar nije uspio zauzdati ‘Bella’, kod Tripiciana se javila sumnja u autentičnost pisma. ‘Znate onaj osjećaj u želucu kada znate da nešto nije u redu? Tako sam se ja osjećao’, kazao je ‘Novostima’ Tripician i dodao kako je brzo shvatio da je pismo lažirano: ‘Tako je, pismo je bilo lažirano. Mogu vam to garantirati. Kada vidite jezik kojim je napisano, kako je prekrižio neke riječi i kako nije napisano na papiru sa službenim zaglavljem [HarperCollins]… odmah vam je sve jasno.’
Ono što ni sam Tripician nije zamijetio jest činjenica da je Bell potpisan kao ‘General Manager’ (generalni direktor), mada je u svim medijskim izvještajima iz tog vremena i u nekoliko kratkih Bellovih životopisa on naveden kao ‘Executive Chairman and Publisher’ (izvršni predsjednik i izdavač).
Tripician je Sedlaru rekao kako će nazvati Bella i HarperCollins da vidi koji su točno problemi s biografijom, no Sedlar ga je pokušao odgovoriti. ‘’Ne, ne možeš to napraviti, nemoj ga, molim te, zvati’, rekao mi je Jakov’, prepričava Tripician. Istog je dana nazvao HarperCollins i oni su mu rekli da ‘nikada nisu čuli za Jakova’, iako se Sedlar predstavio kao Bellov prisni prijatelj. Za Tripicianovu knjigu također nisu čuli. ‘Kada sam saznao, na momente sam osjećao bijes, a na momente sam se smijao’, kaže nam kroz smijeh Tripician i dodaje kako je odlučio zaigrati u Sedlarovu komadu te se pravio kako nije dobio informaciju od HarperCollinsa da je pismo falsificirano.
Već 10. marta šalje pismo Sedlaru u kojem daje svoje mišljenje o ‘Bellovim’ komentarima. Dvojac se ponovno našao u konzulatu 13. marta i Tripician je još jednom zamolio Sedlara da ga spoji s Bellom. Kada se Sedlar pokušao izvući najavom da će Bell doći u decembru, Tripician je pitao da ga spoji s nekim od drugih urednika HarperCollinsa, na što mu je Sedlar kazao kako mu je to teško izvesti. Tripician je i dalje inzistirao da se čuje s urednicima HarperCollinsa, a Sedlar mu je objasnio kako je njemu Bell rekao da on sam vidi kakve izmjene želi na knjizi. Budući da je Tripician odbijao izmijeniti knjigu, ona nikada nije objavljena i svaki kontakt sa Sedlarom je prekinut. No Tripician je zbog vrlo strogog ugovora bio isplaćen i danas Sedlaru ne zamjera pokušaj prijevare. Kroz smijeh se obračunava s njegovim lažima i kaže da mu je on osobno zapravo ostao u dobrom sjećanju.
Po prokušanom receptu, Sedlar je sve zanijekao. ‘Ja prvi put čujem za HarperCollins, pojma nemam o tome. Nisam nikada kontaktirao s HarperCollinsom niti sam ikada imao kontakt s HarperCollinsom’, rekao je ‘Novostima’, dodajući kako nije bio u kontaktu s Bellom i objašnjavajući kako je bio zadužen samo za kontakt s Tripicianom. Je li se Sedlar zaista ne sjeća ili ne govori istinu, nikada nećemo saznati. Može biti da se zapleo u vlastitu mrežu laži i propagande. Jer prema Tripicianu, on ‘nikada nije prestao raditi propagandu’ i zapravo je vjerno služio kao Tuđmanov propagandist, pa i nakon smrti gospodara. ‘Služio je kao Tuđmanova Leni Riefenstahl, samo bez talenta’, rekao nam je za kraj Tripician.
