Podsjećajući svoje čitatelje o čemu su u bližoj i daljoj prošlosti njegovi novinari pisali, beogradski dnevnik Danas ovih je dana citirao što je prije 20 godina kao reizabrani predsjednik Demokratske stranke rekao Zoran Đinđić, obraćajući se sudionicima izborne konvencije: ‘Za nas ima mjesta samo ako smo mnogo bolji od drugih. Mi nismo dovoljno dobri kao prosječna stranka. S našim protivnicima se ne možemo natjecati u prosječnosti, oni su mnogo ubjedljiviji u tome. Mi smo jedina stranka čija je upotrebna vrijednost, odnosno kvalitet, deset puta veći od razmjenske vrijednosti, odnosno cijene. Naš sadržaj je bolji od pakiranja.’
Đinđićevo načelo da sadržaj politika koji njegova stranka nudi mora biti bolji od pakiranja u koji je umotan postalo je zadnja rupa na svirali i svima onima koji bi da budu njegovi nasljednici na srpskoj političkoj sceni. Pakiranje stranačkih politika diktira i njihov sadržaj. Pokazali su to i sudionici opozicijskog skupa koji je prošloga tjedna održan na Zlatiboru, a na kojemu se privodilo kraju formiranje opozicijskog Saveza za Srbiju, čiji je glavni cilj smjena vlasti Vučićevih naprednjaka i njihovih koalicijskih partnera. Šaroliko društvo u kojemu su se našli Dragan Đilas, Vuk Jeremić (Narodna stranka), Zoran Lutovac (DS), Borko Stefanović (Levica Srbije), Milan Stamatović (Zdrava Srbija), Dušan Petrović (ZZS), Miloš Jovanović (DSS), Boško Obradović (Dveri), Slaviša Ristić (Otadžbina) i predstavnici sindikata Sloga definirali su 30 programskih ciljeva koje žele zajedničkim snagama ostvariti i smijeniti vlast u Srbiji. Najavili su i da će početkom kolovoza potpisati deklaraciju, a Savez će formalno konstituirati mjesec dana kasnije.
Gostujući na N1 televiziji Stefanović je rekao da je osnivanje Saveza odgovor na zahtjev građana da se opozicija udruži i objedini. Tvrdi i da 30 definiranih ciljeva predstavljaju dobro razrađenu i preciznu platformu u kojoj će građani moći vidjeti ‘za što se Savez za Srbiju zalaže – od borbe protiv politike siromaštva koju nameće ovaj režim, borbe protiv ovakvog tretiranja stranog investitora pa do pitanja Kosova i Metohije, reforme pravosuđa, formiranja specijalnog tužiteljstva, zakona o porijeklu imovine, slobode medija, mogućnosti da imamo slobodne izbore, sređene biračke spiskove, mogućnost lustracije…’. Stefanović je najavio i mogućnost bojkota izbora ako se ne promjene sadašnji uvjeti njihova održavanja.
No Stefanovićevo puko nabrajanje ne otkriva stvarni sadržaj političke platforme koja je okupila stranke ljevice, centra i desnice, pa i one profašističke. Stefanović tvrdi da Savez za Srbiju nije ad hok okupljanje na pozicijama ‘Ua Vučić’, već je ‘savez ljudi koji imaju svoju savjest, koji imaju želju da promjene Srbiju na bolje’. ‘Skupili smo se da bi omogućili formiranje prijelazne vlade koja će za godinu dana omogućiti svima da slobodno uđu u političku utakmicu i da svatko kandidira svoj program i ideologiju na slobodnim izborima’, rekao je.
Za razliku od Stefanovića koji uglavnom govori o ‘pakiranju’ Saveza za Srbiju, Vuk Jeremić u intervjuu Blicu jasnije i preciznije govori i o dijelu političkog sadržaja zbog kojeg su se udružili. Pritom u prvi plan gura pregovore o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, pa kaže da ‘takozvani sveobuhvatni sporazum sa Prištinom, o kome se govori, po svoj prilici neće sadržavati nijednu bitnu stavku osim te da Beograd neće blokirati članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama, uključujući UN’. Bivši Tadićev inoministar uvjeren je da se rješenje za Kosovo mora tražiti u skladu s Ustavom Srbije i UN-ovom Rezolucijom 1244, pa zagovara da se prije dogovora o konačnom statusu Kosova trebaju definirati brojna druga pitanja koja su od vitalnog interesa za Srbiju. ‘To je, na primjer, pitanje imovine – državne i privatne – koje je ostalo praktično netaknuto u dosadašnjim pregovorima, a radi se o milijardama eura. Zatim, garancije za zaštitu srpskog kulturnog naslijeđa, među kojima se nalaze i svetinje koje su u korijenu našeg nacionalnog identiteta. Neće više biti prilike da se o tome pregovara ako Beograd stavi potpis na kosovsko članstvo u UN. Vučić namjerava da taj potpis uveže s vanrednim izborima. Njegova pobjeda na tim izborima bila bi garancija kosovske stolice u UN-u, i on računa da bi zbog toga ključne zapadne zemlje koje podržavaju nezavisnost KiM okrenule glavu od brutalne krađe koju bi on na njima proveo. Jedino ga to zanima.’
Jeremić zapravo otkriva da će pregovori o statusu Kosova i normalizaciji odnosa s Prištinom, na kojima EU inzistira kao uvjetu bez kojeg ne mogu biti okončani pristupni pregovori Srbije o punopravnom članstvu u Uniji, biti glavni pravac udara kojim Savez namjerava rušiti Vučićevu vlast. Preostalih 29 ciljeva samo su pitanje ‘pakiranja’ u kojemu će taj ‘boj na Kosovu’ biti ponuđen biračima. O tome dodatno svjedoči i činjenica da se Savezu za Srbiju nije pridružio Pokret slobodnih građana Saše Jankovića jer ima drukčiji stav o pregovorima s Prištinom, koji je pak neprihvatljiv profašističkim Dverima i drugim nacionalističkim članicama Saveza.
Odnos prema pregovorima s Prištinom diktira i sadržaj drugih ciljeva. I premda Stefanović negira da se na njihovom zlatiborskom skupu raspravljalo i o odnosu prema Uniji i NATO-u, pozivajući se na anonimnog sudionika skupa Danas piše da su ‘po pitanju EU-a također bili suglasni da bi trebali sačekati s ulaskom Srbije u Uniju, kako bi se vidjelo na kojim principima će se ubuduće ona organizirati, ali i kakva će biti sudbina NATO-a’. Da je Savez za Srbiju zbog Kosova sklon povući ručnu kočnicu u pristupnim pregovorima s EU-om, ukazuje i Jeremićev odgovor na konstataciju novinara da članice saveza zagovaraju ‘zamrznuti konflikt’. Jeremić je, naime, na to reagirao rekavši: ‘Kakav konflikt?! Trenutno nema nikakvog, pa ni zamrznutog - niti ga mora biti, kako to režim želi predstaviti da bi zastrašio narod. Nije točno da je članstvo Kosova u UN neophodno da bi život bio normaliziran, kako na teritoriji Pokrajine, tako i u regiji. Tajvan, na primjer, nema stolicu u UN-u, a ima i te kako intenzivne ekonomske odnose - i sa Kinom i s ostatkom svijeta. I bez stolice u UN-u, Kosovo će uskoro dobiti viznu liberalizaciju. Ne vidim zašto bi alternativa kosovskom članstvu u UN-u morala podrazumijevati konflikt.’
Savez za Srbiju je u ciljeve upakirao sadržaj koji je zloćudniji i od samog ‘paketa’ u koji su uskočile tako raznorodne i ideološki nespojive stranke, nadajući se da će tako ‘upakirane’ dobiti ‘boj na Kosovu’ i srušiti Vučićevu naprednja0čku vlast koja je članstvo Srbije u Europskoj uniji promovirala u svoj prioritetni politički cilj zbog kojega je, barem dosad, bila spremna tragati za kompromisnim rješenjem kosovskog problema, ali i ispuniti sve druge kriterije za članstvo u Uniji. Taj proeuropski sadržaj Vučićeve naprednjačke vlasti bolji je i od njezina autoritarnog pakiranja. Stoga su veće šanse da će njegova realizacija prije raspakirati njegovo autoritarno pakiranje nego što će Savez za Srbiju to učiniti nudeći kao alternativu čekanje da EU i NATO propadnu kako bi se kosovsko pitanje riješilo sukladno Ustavu i UN-ovim rezolucijama.
