Dugo, toplo ljeto zastupnicima u Saboru započelo je 14. srpnja i trajat će dva mjeseca, koliko traje ustavna stanka u radu parlamenta. Na ljeto su otišli ostavivši pravosuđe u totalnoj blokadi zbog štrajka koji je zagazio u sedmi tjedan i nesankcioniranje odgovornih zbog višemilijunske afere u HEP-u.
Opozicija traži izvanrednu sjednicu Sabora sa točkama dnevnog reda posvećenim aktualnim krizama. Kao što se i očekivalo, predsjednik Sabora Gordan Jandroković odbio je sazvati zatraženu sjednicu "jer za nju nema razloga", a opozicija je zadnji dan zasjedanja iz protesta napustila sabornicu. O stanju u državi razgovarali smo sa saborskom zastupnicom Možemo! Sandrom Benčić.
Opozicija ocjenjuje da je stanje u državi izvanredno, vladajuća većina normalno je završila proljetno zasjedanje Sabora. Žive li vladajući i opozicija u istoj državi? Je li primjereno u aktualnim okolnostima otići na godišnji odmor?
Vladajući općenito nisu svjesni dubine socijalnih i ekonomskih problema u državi. Neprimjereno je dovesti zemlju u blokadu, s obzirom na to da je paralizirana sudbena vlast kao jedna od tri grane državne vlasti, i mirne duše otići na more na dva mjeseca. Naša je ustavna dužnost, jer mi se zovemo dužnosnici, da budemo na svojem radnom mjestu, u Hrvatskom saboru.
Društveno-ekonomske reperkusije štrajka mnogo su šire od samog pravosuđa. Štrajk je paralizirao čitav sustav, kompletan državni aparat. Ako ne funkcionira sudbena vlast, ne funkcionira država, a sigurno ne funkcionira ni gospodarstvo. U državi je situacija kakva nije bila ni za vrijeme najžešćeg rata, jer i tada je funkcioniralo pravosuđe. Nije stvar u tome da će neko suđenje biti odgođeno za dva-tri mjeseca, nego su problem ozbiljne gospodarske posljedice.
Svaki dan odugovlačenja je trošak koji ćemo osjetiti na sljedećem državnom proračunu. Nanosi se šteta koju će osjetiti svaki građanin Hrvatske. U ovom trenutku u državi nismo sposobni osigurati ni temeljna prava. To je odgovornost premijera Plenkovića i vladajuće većine u Saboru.
Istovremeno, traje još jedna u nizu nerazjašnjenih kriminalnih afera, plinska, u kojoj se zbog lošeg, slučajnog ili namjernog upravljanja energetskim sektorom gube deseci milijuna eura. Svi protagonisti plinske afere su još na istim radnim mjestima. HDZ-u nije u cilju da se raspravlja o plinskoj aferi ni o nesposobnosti premijera da razriješi situaciju u pravosuđu.
Dokaz nemoći
Predsjednik Milanović podnio je zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora, ali apelirali ste i na savjest saborskih zastupnika vladajuće većine kako bi se skupilo potrebnih 76 potpisa za sazivanje izvanredne sjednice. Što bi uopće značila izvanredna sjednica zakonodavnog tijela kad su oči pravosuđa u štrajku i javnosti uprte u premijera Plenkovića?
Preostalo je da sjednicu sazove predsjednik Milanović, ne zato što je to opozicija zatražila, nego zato što predsjednik kao izravno izabran dužnosnik ima osnovnu zadaću osigurati stabilnost i funkcioniranje državne vlasti, koja je blokadom sudbene grane ozbiljno narušena. Drugi način sazivanja izvanredne sjednice bio je da računamo na odgovornost saborskih zastupnika vladajuće većine, ali to se nije dogodilo i vidimo u slučaju plinske afere da vladajući koalicijski partneri nisu ni na koji način pokazali da bi bili spremni ići kontra HDZ-a.
U ovoj je situaciji naš minimum, kao izabranih političkih predstavnika naroda, donijeti zaključak kojim se obvezuje Vladu da u što kraćem roku okonča štrajk u pravosuđu, udovolji zahtjevima radnica i pokrene pravosuđe, kao i da smijeni sve odgovorne u plinskoj aferi.
Radnice u pravosuđu, reći ću namjerno radnice jer je to visoko feminizirana profesija, premijeru nikad nisu bile bitne. Sve su se visoko feminizirane profesije morale na ulici izboriti za svoje uvjete rada. A kad dođe ekipa iz policije ili suci, tretman biva skroz drugačiji
U nekim dosadašnjim slučajevima premijer Plenković je radi održavanja socijalnog mira znao dijeliti šakom i kapom. Zašto je sad dopustio da situacija ode toliko daleko i nije udovoljio zahtjevima Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika, nego je čak ispred okupljenih štrajkaša iz pravosuđa postavio interventnu policiju?
Na mirno okupljanje većinom žena slati interventnu policiju dokaz je nemoći. Tražili smo da Plenković predstavi plan okončanja štrajka u pravosuđu, ali odgovora nema. Plenković je ili nesposoban ili mu odgovara ovakva situacija. Sad su kriminalci na slobodi jer uhidbene naloge, hrpu posla u USKOK-u i DORH-u, odrađuju isti ti službenici koji štrajkaju. Ti poslovi u pravosuđu daleko su odgovorniji od usporedivih zanimanja u nekim drugim tijelima javne vlasti, a ljudi ih rade za minimalac.
Plenković upravlja socijalnim mirom ne zato da stvori sustav socijalne države, nego da partikularno dijeli pojedinačnim grupama držeći ih tako na uzdi. Sam sebi je skuhao ovu situaciju kad je odlučio glumiti baju ili Djeda Mraza i dijeliti pojedinačno unutar sektora, a ne na razini cijelog sektora. Odlučio je davati liječnicima, a neće medicinskim sestrama; dat će sucima, ali neće sudskim službenicima. Otvorio je Pandorinu kutiju, svi dolaze i pitaju premijera za povišicu.
Uopće se ne bi trebalo pregovarati tako, već na razini čitavog sektora kako ne bi imali prevelike razlike u plaćama. Kako uopće može povisiti sucima plaću za iznos koji je veći od plaće sudskog službenika?! Međutim, radnice u pravosuđu, reći ću namjerno radnice jer je to visoko feminizirana profesija, njemu nikad nisu bile bitne. Ako se sjećamo, sve su se visoko feminizirane profesije morale na ulici izboriti za svoje uvjete rada, predškolski odgoj i obrazovanje, radnice Orljave. A kad dođe ekipa iz policije ili suci, tretman biva skroz drugačiji.
U vrijeme kad nema tko administrirati uhidbene naloge otkrivena je tzv. plinska afera. Još jedna epska krađa u najvažnijem državnom poduzeću, HEP-u. Tko je kriv?
Kriminalnu krivnju trebaju dokazati DORH i USKOK. Nadam se da će ti procesi ubrzo slijediti, kao i sam sudski epilog. Druga razina krivnje mora se utvrditi odmah. Svi koji su sudjelovali u aferi, imali mogućnost da preveniraju, a nisu, moraju odmah otići sa svojih pozicija.
Najodgovornija je uprava HEP-a jer je čitavo vrijeme znala do čega će doći, zatim Ministarstvo gospodarstva, pri čemu bih istakla ulogu državnog tajnika za energetiku Ive Miletića koji se skriva sve vrijeme afere. Istaknula bih posebnu odgovornost HERA-e koja od 9. lipnja, kad je dobila upozorenje od HROTE, nije učinila ništa.
Najodgovorniji za to je Andrej Plenković jer je on postavio upravu HEP-a. Ne zaboravimo da je mjesecima ostavio obezglavljenu i HERA-u koja je trebala nadzirati proces. Jako je bitno da se povuku potezi po pitanju političke odgovornosti i ostavki. Građanima moramo vratiti povjerenje – ako nadležni pogriješe, moraju snositi odgovornost i moraju slijediti smjene. Međutim, dok se ne smijeni HDZ, odnosno njegov model upravljanja zemljom, neće biti bolje.
Kako se državni sustav uspio izgraditi tako da se svako malo dogodi neka višemilijunska afera u kojoj sudjeluju najviši državni dužnosnici ili osobe od njihovog povjerenja, a koji na kraju prolaze bez jasnih kaznenih sankcija?
Kad je SDP bio na vlasti, imao je svojih grešaka, ali nije bilo takvih afera. Radi se o HDZ-ovu modelu upravljanja koji stranačke privatne interese stavlja na prvo mjesto. HEP, Hrvatske šume, Hrvatske ceste, sve su to njihovi feudi iz kojih oni moraju izvući maksimalne financijske koristi za prijatelje, rodbinu, stranačke kolege.
Taj HDZ-ov model upravljanja gledamo od devedesetih. Jako dobro svjedočimo o državi 200 bogatih i nedodirljivih hrvatskih obitelji, o kojima je Tuđman govorio. Ono što Tuđman nije rekao, ali su njegovi sljedbenici jako dobro shvatili i realizirali, jest da su tih 200 bogatih obitelji oni koji imaju člansku iskaznicu HDZ-a. S Plenkovićem se ništa nije promijenilo, osim što su mu za vrat došli europski tužitelji koji zbilja provode istrage oko pronevjere europskog novca.
Dugi sudski procesi bez epiloga nisu samo pitanje nefunkcionirajućeg pravosuđa nego i društvene atmosfere, gdje problem potječe od vrha jer nema jasnog signala da je vrh vlasti zaista odlučan u kažnjavanju kriminala. Nikad nećemo imati državu bez kriminala dok je HDZ na vlasti. Nama je, doduše, teško imati državu i kad HDZ nije na vlasti, zbog njihovog načina djelovanja u opoziciji s plinskim bocama i jako dobro razrađene decenijske stranačke birokracije u javnoj upravi.
Treba biti s građanima
Samo u plinskoj aferi HEP je izgubio milione eura, ali Plenković na sjednici Vlade kaže da ona neće imati nikakav efekt na građane, da je sačuvana socijalna kohezija, da su osigurane priuštive, subvencionirane cijene struje i plina koje su i dalje iste?
Subvencionirane cijene struje i plina bile su odluke i Hrvatskog sabora i svi smo, čak i mi iz opozicije, podržali da se subvencioniraju cijene toplinske i električne energije za građane. Ali nismo dali carte blanche da se krade na zakonodavnom okviru stvorenom za pomoć građanima. Nismo podržali krađe, malverzacije s viškom plina.
Nije točno da plinsku aferu građani neće osjetiti. Već smo HEP dokapitalizirali sa 400 milijuna eura uz kamate koje će uskoro iznositi skoro šest posto. Na godišnjoj razini to iznosi desetke i desetke milijuna samo za kamate prvog dijela od 400 milijuna. Uskoro ćemo ponovno morati subvencionirati 900 milijuna za dokapitalizaciju HEP-a. Na kraju će sve to građani morati platiti.
Premijer je uništio neovisne institucije. Obračunao se s pravobraniteljstvima, uništio ovlasti Povjerenstva za sukob interesa, na čelo DORH-a postavio Hrvoj-Šipek, na dosad neviđen način smijenio ravnateljicu USKOK-a, a najnoviji udar je onaj na Državni ured za reviziju
Unatoč svim aferama, Plenkoviću je po anketama javnog mnijenja treći mandat osiguran. Zašto opozicija nije više iskoristila sve te brojne korupcijske afere?
Plenković je PR premijer. Ako išta dobro radi, to je da sjajno obmanjuje javnost preko svojih medijskih službi. Ali to neće ići zauvijek. Njegovo nečinjenje i prodavanje magle dovelo je do ove situacije raspada države. Kao opozicija u Hrvatskom saboru poduzeli smo sve. Niti jedna naša inicijativa, konstruktivan prijedlog ili amandman nisu prihvaćeni. Izgrađen je sustav autokracije u kojem Plenković sam donosi odluke. Nijedan ministar ne vodi svoj resor.
Postavljajući nesposobne ljude, potpuno je obespredmetio samo imenovanje ministara, ali to njemu nije bitno, bitno je da su mu oni poslušni. Poslovnički i na svaki drugi način obesmislio je Hrvatski sabor. Da bi bio autokrat, uništio je neovisne institucije. Obračunao se s pravobraniteljstvima, izvještaj pučke pravobraniteljice dolazi na red u Sabor s dvije godine zakašnjenja, uništio je ovlasti Povjerenstva za sukob interesa, na čelo DORH-a postavio Zlatu Hrvoj-Šipek, na dosad neviđen način smijenio ravnateljicu USKOK-a i sad treba riješiti ostatak pravosuđa.
Plenković je doslovno izjavio da "on vidi da je pravosuđe lijevo"! Potpuno nevjerojatno. Ne zaboravimo da je izmislio posebne sudove, uveo Visoki kazneni sud, kako bi smanjio ovlasti Vrhovnog suda na čiji izbor predsjednika nema samo on utjecaj. Najnoviji udar je onaj na Državni ured za reviziju, čija je neovisnost zagarantirana Ustavom. Plaće zaposlenika u državnoj reviziji Plenković je stavio pod Zakon o plaćama državnih službenika i namještenika i, ono što je najgore, koeficijente će im svake godine određivati svojom uredbom premijer, osobno. Iako potkapacitirana jer joj nedostaje 80 zaposlenika, državna revizija uspijeva pisati izvještaje iz kojih svatko koga zanima može iščitati način upravljanja državom.
Iz pravosudnog sustava ljudi sami odlaze i doći ćemo u situaciju da se neće imati tko baviti sudskim predmetima. Civilno društvo je kroz Europski socijalni fond uništeno. Kad ne postoje neovisne institucije, i društvo gubi otpor. Dodajmo i koliko zaista u Hrvatskoj postoji slobodnih medija, neovisnih od političkog utjecaja i izvora financiranja od Vlade, javnih poduzeća, privatnih aktera... Znamo da određeni mediji na dnevnoj bazi štancaju članke o neviđenim Plenkovićevim uspjesima i lošoj opoziciji.
Bez obzira na oskudne alate djelovanja kroz Sabor, zašto glas opozicije na sve HDZ-ove afere nije puno oštriji i glasniji?
Opoziciji osobno puno toga zamjeram. Biti opozicija znači stalno raditi, biti stalno prisutan, jasno artikulirati svoje stavove, napadati... Događa se ono što se ne smije događati. Pojedinci ne dolaze na rasprave i glasanje povodom točaka koje smo mi kao opozicija predlagali. Da bi se afera iskoristila bolje, bitno je imati podršku javnosti, biti na cesti, među narodom, a to radi samo nas nekolicina. Mora nas biti više, opozicija mora biti više sklonija toj neposrednosti s građanima. Potpuno je iracionalno očekivati da opozicija uvijek djeluje zajednički. Ako smo opozicija, nismo jedna stranka.
