Nakon 24 godine, 25. i 26. oktobra svoj mir napokon su našle porodice devetero civila ubijenih u Oluji na Kordunu. U Vojniću je sahranjeno četvero članova porodice Novković iz obližnjeg Dunjaka, poginulih u izbjegličkoj koloni koja se 7. augusta 1995. kretala od Topuskog prema Dvoru na Uni. U šumi Oblaj, prilikom granatiranja Hrvatske vojske i Armije BiH, jedan je projektil direktno pogodio vozilo Lada u kojem su bili Nikola Novković (41), njegova nevjenčana supruga u sedmom mjesecu trudnoće Nedjeljka Matijević (33), njegov otac Dragić (81) i majka Nevenka (75). Nitko nije preživio. Kolona je tada prekinuta i ljudi su se vratili u Topusko. Nedjeljkinoj sestri koja živi u Srbiji nedavno je javljeno da su stradali pronađeni i identificirani te da tijela može preuzeti i sahraniti.
Na području općine Barilović u subotu, 26. oktobra sahranjeno je petero civila ubijenih u podrumu jedne kuće. O tome su Novosti opširnije pisale dva puta, 2012. i 2015. godine. Počinioci ovog zločina nikada nisu otkriveni ni procesuirani, iako dosta indicija ukazuje na moguće tragove: to je bila zona djelovanja dugoreške domobranske pukovnije kojoj je bila dodana jedna satnija iz Ozlja. Prilikom ratnih djelovanja poginula su trojica pripadnika ozaljske jedinice pa bi se ovaj zločin mogao pripisati i osveti. Zna se tko su bili glavni zapovjednici domobrana i ozaljske satnije. U ‘Osnovnom izvještaju o kršenju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj u 1996. godini’, koji je 1997. izdao Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, govori se o šest žrtava. Zločin se dogodio 5. augusta 1995. i prema HHO-u, počinilo ga je najmanje šestero pripadnika HV-a.
Na groblju Bolići u Velikom Kozincu sahranjeni su Kata Dmitrović (1914.), Danica Dmitrović (1931.) i njen muž Nikola Dmitrović (1930.). Tijela ovih žrtava su ekshumirana u oktobru 2018., a identificirana su prije dva tjedna. Na groblju Končalovići u Donjem Skradu sahranjene su Stanka Končalović (1905.) koja je bila stara 90 godina kada je ubijena i Zorka Gazibara (1910.), čiji život je skončao u 85. godini. Među žrtvama je i Smiljana Končalović (1942.). Mjesto stradanja je bila kuća Končalovića u zaseoku Dmitrovići, Donji Skrad.
Trebalo je gotovo četvrt vijeka da žrtve budu ekshumirane i identificirane, iako se znalo za skupnu grobnicu na groblju u Kosijerskom Selu, no očito nije bilo dobre volje službenih vlasti. Srpske organizacije na području općine Barilović još su 1998. počele praviti spisak stradalih ljudi u ratu, a posebno se na tome angažirao barilovićki VSNM.
U pronalazak svoje majke i rodbine odmah nakon Oluje uključio se sin Stanke Končalović, Đurađ (1927. – 2009.), inače bivši policajac u Zagrebu, a pridružio mu se i zet Radovan Končalović, koji je umro 2016. Kako priča Radovanov sin Goran Končalović, najveće zasluge ima Đurađ koji nije dočekao dostojnu sahranu majke. Iako je imao dosta podataka, prepreke za pronalaženje majke i drugih stradalih su bile prevelike. Familija je bila digla ruke od svega, a onda su 2012. pročitali tekst u Novostima, što je Radovanu i Goranu dalo novi motiv. Još jači motiv dao im je drugi tekst iz Novosti 2015. Od tada još aktivnije rade na traganju za svojim najbližima, pomažu im službenice policije i Ministarstva branitelja te Zavoda za sudsku medicinu, da bi sve rezultiralo ekshumacijom, identifikacijom i sahranom.
Forenzički stručnjaci pomoću DNK analize identificirali su posmrtne ostatke trinaestero Srba koji su ubijeni tijekom rata od 1991. do 1995. i pronađeni su u pojedinačnim grobnicama na području Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Bjelovarsko-bilogorske županije. Prošlog ponedjeljka završena je identifikacija posmrtnih ostataka trinaest ljudi, koje je u Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta organiziralo Ministarstvo hrvatskih branitelja.
Stjepan Sučić, pomoćnik ministra branitelja, izrazio je sućut obiteljima te rekao kako su hrvatske vlasti posvećene rješavanju ‘ovog prioritetno humanitarnog pitanja’. Dodao je kako Hrvatska još uvijek traga za 1.468 nestalih osoba i za posmrtnim ostacima 404 smrtno stradale osobe, što ukupno čini 1.872 neriješena slučaja iz Domovinskoga rata. Komisija za nestale osobe Vlade Srbije putem priopćenja poručila je da je ovim ‘nastavljen proces identifikacija žrtava srpske nacionalnosti, čije obitelji žive u Republici Srbiji, a što je od posebnog značaja za obitelji nestalih, koje godinama pokušavaju da pronađu i dostojno pokopaju posmrtne ostatke svojih najbližih’. U priopćenju piše i da je u razdoblju od 2001. do 2009. iz grupnih i pojedinačnih grobnica ekshumirano preko 1.400 žrtava srpske nacionalnosti koje su stradale u ratu u Hrvatskoj. Posmrtni ostaci preko 980 identificiranih žrtava predani su obiteljima.
