Rusija je nedaleko ukrajinskih granica okupila više od 100.000 vojnika, a u medijima se uvelike nagađa o mogućnosti ruske invazije Ukrajine. Da li je novi rat realan?
Točno je da na granicama Ukrajine i nepriznatih separatističkih republika traju ruski manevri, zaista veći no ikada dosada, iako smo i u travnju vidjeli slične pokrete. Ne vjerujem u mogućnost novog rata, a raspoloženje u Ukrajini je napeto, ali istovremeno i opušteno – Ukrajinci smatraju da se još od 2014. nalaze u stalnoj ratnoj opasnosti, pa se sadašnjim pokretima ruskih snaga ne pridaje tolika važnost kao u zapadnoj Europi. Smatram da je tema u zapadnim medijima ponešto predimenzionirana. Trenutno traje vrlo komplicirana diplomatska igra ruske i američke vlade. Rusija je objavila listu uvjeta, među kojima je i zahtjev da se članstvo Ukrajine u NATO-u potpuno isključi i da američka vlada pruži garancije da se to neće dogoditi. Osobno vjerujem da stvarni cilj ruskog zveckanja oružjem nije taj da se pitanje odnosa Ukrajine i NATO-a pravno definira. Moskva želi čitavom svijetu pokazati da je ponovno svjetska sila koja zapadnim prijestolnicama i moćnim organizacijama poput NATO-a može diktirati uvjete. Rusija nastoji izboriti prednost na diplomatskom polju, na način da se javna diskusija više ne vodi o rješavanju sukoba u Donbasu, nego o tome kako spriječiti rat. Taj pokušaj ucjenjivanja zapadne Evrope ne pomaže rješavanju sukoba. Također, za otprilike dvije godine se u Rusiji održavaju predsjednički izbori. Putin, vlada i politički sistem trebaju određenu legitimaciju, jer se patriotsko raspoloženje uzrokovano aneksijom Krima prilično istopilo. Vojne manevre, dakle, vidim kao sredstvo ojačavanja popularnosti režima.
Rusija traži da i druge postsovjetske zemlje ne budu primljene u NATO, kao i povlačenje snaga tog saveza iz istočne Europe. Reakcije sa zapada ističu da su zahtjevi neprihvatljivi i da se Rusiji mora jasno poručiti da će u slučaju invazije biti kažnjena oštrim sankcijama. Kako to komentirate?
Voditelj sam obrazovne institucije te u tim pitanjima ne mogu dijeliti savjete. Radi se o vrlo teškoj situaciji, koju se mora riješiti diplomatski. Ispunjenje ruskih zahtjeva trebalo bi doprinijeti tome da se Rusija osjeća sigurnije, međutim Rusija nije ugrožena. Nitko joj ne prijeti niti je želi napasti. Ukrajina je pretrpjela gubitak suvereniteta nad Donbasom i izgubila dio teritorija u korist Rusije. Prisutan je strah da će zemlja ponovno biti igračka velikih sila. Ukrajinsko je društvo, koje se već osam godina nalazi u stalnoj napetosti, zapostavljeno i umorno od tenzija. Osim društva pati i ljevica, koja se u takvim okolnostima teško može artikulirati i braniti socijalna i radnička prava, jer je sve prekriveno sukobom, pa se te teme doživljavaju kao sporedne. Diplomatski napori moraju voditi obostranoj deeskalaciji. Kako je u ovom trenutku Rusija ta koja eskalira, mogu se samo nadati da će odgovor na zahtjeve Kremlja voditi deeskalaciji. Ukrajina nije, to je činjenica, isprovocirala ovu situaciju. Svjesna je vojne nadmoći Rusije te u zemlji nema nikoga tko bi tvrdio da se nešto može dobiti ratom. Inicijativa leži na Rusiji i ona je ta koja mora napraviti korake ka deeskalaciji. Rusija ovim vjerojatno pokušava nametnuti svoje uvjete provođenja dogovora iz Minska, vezanog za rješavanje sukoba u Donbasu, no ti manevri su sve drugo no konstruktivni. Trenutno se mirovni proces nalazi u slijepoj ulici, a ukrajinski političari i društvo su izgubili nadu da se bilo što može postići pregovorima. Potrebni su zaista veliki napori međunarodne zajednice da se proces ponovno pokrene. U tom smislu postoje i očekivanja od nove njemačke vlade.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je na početku mandata dao prioritet mirnom rješenju sukoba, no u posljednje vrijeme zauzima sve borbeniju poziciju?
Zelenski je na početku mandata proveo važne mjere usmjerene prema smirivanju situacije u Donbasu, poput više vrlo uspješnih razmjena zarobljenika. Također, postignuto je i primirje koje se održavalo pola godine, prije no što su ove veljače ponovno izbile borbe. Izgleda da je Zelenski popustio pod pritiskom desnice, koja mu prigovara da premalo brani nacionalne interese. On ima ograničen prostor, a situacija je svakako pesimističnija nego prije dvije godine. Treba reći i da u Ukrajini postoje i prema Rusiji prijateljske političke snage, međutim ruski vojni manevri svakako im ne pomažu.
Kako vidite šanse za trajno rješenje sukoba?
Ne vjerujem u brza rješenja. Krim je još uvijek anektiran, a separatističke republike na istoku ubrzano se rusificiraju te je sve teže i pomišljati na njihovu smislenu reintegraciju u Ukrajinu. Obje strane zauzele su vrlo tvrde pozicije. Rusija inzistira na tome da Ukrajina ispuni dijelove dogovora iz Minska, koji se odnose na to da u ustavu prizna posebni status separatističkih republika. No ukrajinska strana inzistira da prije toga Kijev mora steći suverenitet i nadzor nad svojim granicama, kako bi se spriječilo da se proces odvija prema ruskim uvjetima. No Rusija to ne dopušta te financijski i naoružanjem pomaže separatističke republike. Ne znam kako riješiti sukob, no trebalo bi raditi na malim koracima, kako bi sukob makar deeskalirao. Kada se ne puca, može se napraviti mnogo praktičnih poteza, poput razmjena zarobljenika i otvaranja graničnih prijelaza, što olakšava situaciju.
