Kada se, prije tri godine, Milan Ivković nakon gotovo dvadeset godina potucanja po turobnim prihvatnim centrima kraj Loznice, vratio u rodnu Golinju na Baniji, na koja god vrata da je zakucao, rekli su mu da je zakasnio. Zakasnio je za ostvarivanje obnove, za priključak struje i još podosta toga što bi ostvario da se vratio ranije. Najteže mu je bilo što nema električnu energiju u kući. Odmah je otišao u Elektru Topusko, no tamo je doživio šok.

Dubravka Milčić, socijalna radnica: Vrlo dobro sam upoznata s problemom Milana Ivkovića i uskoro će u kući ovog povratnika zasvijetliti žarulje

- Rekli su mi da nema načina da mi besplatno priključe struju, jer nisam na vrijeme podnio zahtjev. Naveli su da mi sada ne vrijedi nikakvo pisanje zahtjeva, jer sam jednostavno – zakasnio! Tko do 2009. godine nije podnio zahtjev za priključak, mora sve troškove snositi sam. Kada mi je to rekao službenik Elektre u Topuskom, čitav svijet mi se srušio. Živjet ću u mraku, jer nemam 7,5 tisuća kuna samo za priključak. Radovi se plaćaju posebno, tu bih se možda nekako i snašao, no priključak je za mene potpuno nedostižan. Ne mogu zaboraviti vrijeme kada sam ovdje odrastao i živio. Imali smo struju i vodu, uplaćivali samodoprinos, plaćali smo sve račune redovno, pa i već platili jednom taj priključak. Rat je sve promijenio - rekao nam je tada Milan.

Ivković očito nije jedini povratnik koji je po mjerilima činovnika ‘zakasnio’. Na to upućuje i činjenica da u Elektri Sisak postoji, kako nam je rekao Mladen Štajduhar, ondašnji direktor Elektre u Topuskom, tipski odgovor koji se šalje na adrese zakašnjelih povratnika, u kojemu doslovno stoji: ‘Obnovljenim objektima koji su prije rata imali priključak, a korisnik je podnio zahtjev za priključenje prije 1. travnja 2009. priznaje se pravo na priključnu snagu, a plaćaju samo stvarne troškove priključenja.’

Nije teško primijetiti da je odabrani rok za podnošenje zahtjeva 1. april, dan kada se na sve strane laže i maže, slobodno i bez ikakvih posljedica. Kada se čitava stvar sagleda sa humanog stanovišta, jedino uporište ovakva odluka Hrvatske Elektroprivrede ima u 1. aprilu. Sve ostalo je besmisleno, nehumano i ponižavajuće za ljude koji lutaju od nemila do nedraga, ne tražeći, već proseći struju, vodu ili socijalnu pomoć. A u hladnim uredima, kod činovnika, uglavnom niskog i najnižeg ranga, prosjaci nisu dobrodošli.

Prošle su tri zime, a Milan je još uvijek u mraku. Mnogo puta je ponovo bio u Elektri, kucao na vrata Crvenog križa, Centra za socijalnu skrb, Ureda za prognanike i izbjeglice, Općinskog načelnika, raznih pročelnika i činovnika, ali odgovor je svugdje bio uvijek isti: ‘Nemaš novca, nema struje’. Kako je prebrodio sve ovo vrijeme, samo on zna. Novac je odlazio na stotine svijeća, baterijskih uložaka i litre petroleja. Izgubio je svaku nadu da će ikad više živjeti pod svjetlošću žarulje, prihvatio sudbinu i prilagodio se kako zna i umije.

Prije nekoliko dana prolazili smo kraj kuće Milana Ivkovića i skrenuli na čašicu razgovora. Vodoopskrbu je nekako riješio, socijalnu pomoć isto tako, ali struje ni od korova. Kaže nam da je ponovo više puta na sve strane zvao, ali ništa od toga.

Kako smo, prije nekoliko godina, pisali o Milanovim elektro- nevoljama i zvali sve nadležne, činilo se da bi svaki poziv bio besmislen, a odgovor činovnika još besmisleniji. Ipak, odlučili smo nazvati Centar za socijalnu skrb u Vrginmostu, tek toliko da ih podsjetimo na Milanovu nevolju. Kako god je Milan doživio šok kad je prvi put posjetio Elektru, tako smo i mi bili šokirani odgovorom na naš upit. Javila nam se Dubravka Milčić, socijalna radnica koja je prije nešto više od godinu dana iz Korenice došla na službu u Vrginmost.

- Vrlo dobro sam upoznata s problemom Milana Ivkovića i uskoro će u kući ovog povratnika zasvijetliti žarulje - rekla nam je socijalna radnica i ponovila da je dobro proučila njegov slučaj i našla jednostavno rješenje.

- Ivković treba iz Elektre ovdje donijeti predračun za radove i priključak, a ja ću to, uz popratno pismo i potrebne dokumente, proslijediti u Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Već sam poduzela neke korake, a umjesto Milana otići ću i u Elektru po predračun. Sigurna sam da će moj zahtjev za priključak za struju biti povoljno riješen i vjerujem da će prije proljeća napokon dobiti struju - objasnila nam je agilna Dubravka Milčić.

Što reći nakon ovoga? Trogodišnje Milanovo potucanje od vrata do vrata, od referenta do referenta, od činovnika do činovnika, svelo se na nekoliko sati proučavanja i angažiranja za njegov slučaj od strane savjesne službenice Dubravke Milčić. Sve one krajnje rokove, sva ona pisana, nepisana pravila i sve zavrzlame koje su Milana zauvijek ostavljale u mraku, riješila je i pojednostavila obična službenica. Nije krenula mimo zakona, već upravo po njemu.

Bez obzira što su zakasnili sa zahtjevom za priključak struje, onim povratnicima koji su lošijeg imovinskog stanja pa nemaju novca za priključak, nadležno Ministarstvo može platiti priključak. Dakle, može se. Ali, treba podignuti glavu sa Facebooka ili nekakve druge dokolice, pažljivo saslušati problem stranke, razmisliti i poduzeti sve da vremešni povratnik ostvari svoje pravo. Ovaj puta to je učinila savjesna Dubravka Milčić, službenica s kojom je sasvim sigurno Korenica izgubila, a Vrginmost dobio. Živi bili, pa vidjeli.