Evropski parlament (EP) izglasao je prošlog tjedna rijetko ratoboran dokument koji su mnogi njegovi zastupnici doživjeli kao otvorenu objavu hladnog rata Ruskoj Federaciji. Rezolucija Evropskog parlamenta o strateškoj komunikaciji Evropske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane utrpala je, naime, u istu ravan susjednu državu Rusiju i terorističku skupinu ISIL, odnosno Daeš, pa njihovoj propagandi odlučila parirati vlastitom.
Rezolucija se temelji na izvještaju koji je parlamentarni Odbor za vanjsku politiku objavio sredinom listopada, a izvjestiteljica parlamenta za to pitanje bila je poljska zastupnica Anna Elzbieta Fotyga, članica poljske vladajuće stranke Pravo i pravda i parlamentarne skupine Evropskih konzervativaca i reformista (ECR), kluba desnice u kojemu sjedi i hrvatska zastupnica Ruža Tomašić.
‘Jedna od glavnih strategija Rusije je falsificiranje povijesti, pa zato putem javnih kampanja i obrazovnih sustava treba podizati svijest o zločinima komunističkih režima’, piše u rezoluciji
Militaristička i antiruska priroda rezolucije vidljiva je već u činjenici da se autori pozivaju na ukupno 20 odluka i dokumenata različitih institucija, ali su kao najvažniju odabrali baš rezoluciju o Evropskoj savjesti i totalitarizmu iz 2009. godine. Drugo mjesto po relevantnosti zauzela je deklaracija usvojena također 2009., na 60. godišnjicu NATO saveza, dokument u kojemu se pozdravlja širenje tog vojnog saveza na preostale balkanske zemlje, Ukrajinu i Gruziju, a od Rusije traži da prestane ugrožavati suverenitet okolnih joj država.
U nastavku rezolucije elaborira se na kojim se sve principima temelji Evropska unija, pa se navodi da je među tim principima svakako i sloboda izražavanja i medijski pluralizam, čiji su razmjeri, međutim, ‘ograničeni međunarodnim dokumentima’, naročito u situacijama kada ‘treće strane koje žele diskreditirati Uniju ne dijele iste vrijednosti’ i kada se u toj raboti služe informacijskim ratovanjem, fenomenom koji je ‘Sovjetski Savez ekstenzivno koristio protiv Zapada u vrijeme hladnog rata’. Kremlj je, navodi se dalje, započeo propagandni rat koji nema konkurencije u zemljama tzv. Istočnog susjedstva, pa u te svrhe koristi raznorazne alate, poput think tankova i specijalnih fondacija (Ruskij mir), specijalnih agencija (Rossotrudničestvo), višejezičnih TV stanica (RT), pseudonovinskih agencija i multimedijskih platformi (Sputnik), te prekograničnih društvenih i vjerskih skupina, sve kako bi doveo u pitanje demokratske vrijednosti, dijelio Evropu, podrivao političku koheziju i destabilizirao druge države.
Ruske strateške komunikacije, piše u tekstu dalje, ‘dio su šire subverzivne kampanje slabljenja EU institucija i njezine suverenosti’, a jedna od glavnih strategija Rusije je ‘falsificiranje povijesti’, pa zato putem javnih kampanja i obrazovnih sustava treba ‘podizati svijest o zločinima komunističkih režima’. U zaključku se traži da se u cijelu situaciju aktivnije uključi NATO savez, kao i da se kadrovski i financijski ojača evropska radna skupina za strateško komuniciranje (East StratCom), da države članice svojim građanima učine dostupnima brošure u kojima će se svaka dva tjedna razotkrivati ruska i Daešova propaganda, a na koncu se pozivaju građani da na navedeni Twitter račun i sami prijavljuju primjere dezinformiranja.
Na televiziji rt defiliraju falange opskurnih ‘analitičara’ najgore vrste, poput američko-srpskog politologa Nebojse Malica koji tamo na redovnoj bazi negira genocid u Srebrenici
U izradi dokumentacije za ovu inicijativu sudjelovalo je, uz Poljakinju Fotygu, još šestero članova Odbora za vanjsku politiku EP-a. Jedan od njih, zastupnik Javier Couso Permuy iz katalonske stranke ljevice Izquierda Unida, priložio je izdvojeno mišljenje kojim rezoluciju odbacuje zato što smatra da je ‘neodgovorno državu kao što je Rusija uspoređivati s Daešom’, zato što rezolucija ‘promovira evropsku utrku prema sklapanju ugovora o slobodnoj trgovini sa zemljama Istočnog susjedstva’, zato što ‘ne govori ni o negativnoj ulozi EU-a u trenutnim sukobima u južnom i istočnom susjedstvu ni o propagandi koju su razvile Sjedinjene Države kako bi legitimirale prošle intervencije’ te zato što ‘ne priznaje da ima vlastitu propagandu o demokraciji EU-a kao jedinoj mogućoj, čime se naglašava Unijina navodna superiornost, što može biti uvredljivo’. Couso traži da se Rusija prizna kao ključan partner EU-a i saveznik u pogledu sigurnosti i zajedničke borbe protiv Daeša, da se Rusiji ukinu ekonomske sankcije, da se EU strogo odvoji od NATO saveza, i na koncu da države članice EU-a doprinesu prekidu financiranja Daeša tako što će revidirati svoje odnose s državama koje, poput Turske, Katara i Saudijske Arabije, imaju permisivan odnos prema nekim ekstremističkim organizacijama.
Neprijeporno je da je Rusija Vladimira Putina jedno od najgorih mjesta razvijenog svijeta kada su u pitanju medijske, političke i osobne slobode, zemlja u kojoj se novinarima i disidentima događaju misteriozne likvidacije, donose zakoni kojima se ograničava strano vlasništvo u medijima i nevladinim organizacijama i zabranjuje navodna gay propaganda. Rusija se relativno nedavno odlučila ugledati u svoje zapadne suparnike i sama financirati elektronske medije na engleskom jeziku koji služe propagiranju vladajuće politike i ideologije. Neprijeporno je također da je jedan od naročito često prozivanih medija, televizija RT (bivša Russia Today), mjesto na kojemu redovito defiliraju falange opskurnih ‘analitičara’ najgore vrste, poput američko-srpskog politologa Nebojse Malica koji tamo na redovnoj bazi negira genocid u Srebrenici. No tamo se također pojavljuju i prekaljeni kritičari američke mainstream politike poput novinara Chrisa Hedgesa i američke predsjedničke kandidatkinje Zelenih Jill Stein, koja otvoreno govori da na toj televiziji nastupa zato jer u svojoj zemlji nema gdje.
Nemoguće je stoga tvrditi da evropski zastupnici koji nisu podržali rezoluciju ne znaju što se u Rusiji događa, no u parlamentu se ipak dogodila nesvakidašnja situacija, jer iako je rezolucija izglasana kao zakonski neobavezujući dokument, od ukupno 691 zastupnika koji su glasali podržala su je 304 zastupnika, dok je 179 zastupnika bilo protiv, a suzdržano njih čak 208, što znači da je bilo više onih koji za nju nisu digli ruku.
Grupa koja je rezoluciju usvojila tvori neformalni antiruski blok sastavljen od brojnih zastupnika iz zemalja Istočne Evrope, a oni čine i kičmu Odbora za vanjsku politiku. U tom su bloku utjecajni i tvrdi britanski konzervativci čija je think tank ekspozitura Henry Jackson Society dan prije glasanja o rezoluciji u britanskom parlamentu predstavila dokument pod nazivom ‘Putinovi korisni idioti’, u kojemu se predlaže da evropski političari prijavljuju svoje ‘proruske veze s pojedincima i institucijama’.
Od 11 hrvatskih zastupnika u Evropskom parlamentu rezoluciju je podržalo svih pet članova iz redova pučana (četiri zastupnika HDZ-a i Marijana Petir iz HSS-a), kao i Davor Škrlec iz Zelenih / Evropskog slobodnog saveza, Ruža Tomašić iz ECR-a i HNS-ovac Jozo Radoš, koji je u EP-u član Alijanse liberala i demokrata. SDP-ovci Biljana Borzan i Tonino Picula bili su suzdržani, dok je jedini zastupnik koji je glasao protiv bio IDS-ovac Ivan Jakovčić, koji evropski zastupnički klub dijeli s Radošem. Velika većina svih europarlamentaraca koji su podržali rezoluciju dolazi iz redova desnice, dok su socijalisti i demokrati mahom ostali suzdržani, što ukazuje na to da u tome tijelu, kao i u ostalim evropskim institucijama i u samim članicama, vlada duboka podijeljenost oko pristupa politici prema Rusiji.
Borbeni istočni blok
HNS-ov Jozo Radoš kaže za Novosti da je glasao za rezoluciju zato što se ona ‘pokušava suočiti s problemom koji je realan, a taj problem je naglašena fabricirana propaganda koja dolazi i iz Rusije i od strane Daeša’. Radoš smatra da ova rezolucija ne pridonosi otopljavanju odnosa, ali i da ih neće ni presudno pogoršati, jer je ‘na tragu postojeće politike EU-a prema Rusiji, odnosno produžavanja ekonomskih sankcija’. Radoš napominje da ‘unutar EU-a postoji jedna vrlo borbena skupina u pogledu odnosa prema Rusiji’.
- To su uglavnom zastupnici koji dolaze iz zemalja bivšeg istočnog bloka. Oni su vrlo glasni, utjecajni i angažirani, i uvjetuju podjele evropske politike prema Rusiji, jer Evropa zapravo ne zna što bi s Rusijom. S druge strane, krajnja desnica, koja je najčešće antievropska i antidemokratska, favorizira sve pokrete i politike s kojima Evropa ima problema, pa tako i autokratski ruski režim s kojim ima posebne veze, pa primjerice francuski Front National dobiva kredite od ruskih banaka - kaže Radoš.
EU više nije privlačna
SDP-ov Tonino Picula smatra da je antievropska propaganda realan problem, no on je prilikom glasanja ostao suzdržan jer drži da rezolucija taj problem ‘doživljava prilično suženo’.
- Za mene kao socijaldemokrata pravo je pitanje zašto EU više nije privlačna vlastitim građanima i zašto je cijeli projekt postao do te mjere osjetljiv na propagandu onih koji ga osporavaju. Treba postaviti i pitanje zašto se u zemljama koje su nedavno ušle, a imaju breme totalitarne ideologije, sada pojavljuju tendencije sužavanja prostora slobode i odlučivanja vlastitih građana. Ne negiram da razni pritisci dolaze sa svih strana vanjske granice EU-a, ali ova rezolucija je odgovor jednog dijela evropskih političara koji želi reducirati problem samo na propagandu - kaže Picula.
- Ukoliko EU doista želi vlastitu promociju u 21. stoljeću, ona mora pronaći neku vrstu dogovora i s takvom Rusijom. Ovo glasanje govori da zapravo ne postoji zajednički pogled na to kako definirati sadašnje odnose i to je naprosto prava slika mogućnosti da se pronađe zajednički ključ za čvrsto zaključana vrata u odnosima Moskve i Bruxellesa - zaključuje Picula.
Rezolucija je politički fijasko
Definitivno sam uvjeren da je ova rezolucija bila promašena i nikako ne mogu prihvatiti da se Rusija uspoređuje s ISIL-om u bilo kojem smislu, kazao je Novostima Ivan Jakovčić, jedini hrvatski europarlamentarac koji je glasao protiv rezolucije.
- Većina zastupnika nije podržala rezoluciju i to je poruka nas koji smatramo da takva snažno antiruska logika ne dolazi u obzir. To je bio politički fijasko i ozbiljan problem za onoga tko je takav tekst ponudio. Rezoluciju su gurali zastupnici iz Poljske i baltičkih zemalja, ali i konzervativci i pučani koji se također više rukovode nacionalnom nego evropskom politikom. Smatram da trebamo napraviti zaokret u politici prema Rusiji, a ovakvo glasanje pokazuje da postoji ozbiljan prostor za takav razgovor, kojemu se nadam već u prosincu - rekao nam je Jakovčić.
