Korupcijski skandal koji je prošlog petka, odnosno 9. prosinca, potresao Europski parlament otvara daleko više i daleko bolnija pitanja nego što se čini iz raširenih reakcija poput one da je riječ o "političkoj katastrofi", kako je slučaj ocijenilo više uglednih medija. Podsjećamo, belgijska federalna policija uhapsila je šestero ljudi, uključujući bivšeg člana EP-a, nekoliko pomoćnika, ali i jednu od šesnaest potpredsjednica i potpredsjednika EP-a, socijaldemokratkinju Evu Kaili, pod optužbama za "sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji, pranju novca i korupciji". Optuženi su da su primali novac od Katara, a u zamjenu za političko lobiranje u interesu te bogate državice, i ne samo nje. Riječ je o "političkim intervencijama kod zaposlenih u EP-u u korist Katara i Maroka", izvještava portal Politico, koji je dobio uvid u nalog za hapšenje bivšeg talijanskog eurozastupnika Piera Antonija Panzerija. I uhapšeni i predstavnici Katara negirali su te optužbe. Međutim, u njihovim domovima pronađeno je ukupno 1,5 milijuna eura u gotovini. Istovremeno je Kaili poznata kao glasna braniteljica Katara: dok se emirat nalazio na udaru javnosti zbog mizernog stanja ljudskih i naročito radničkih prava, kao i standarda zaštite na radu (britanski Guardian 2021. objavio je da je prilikom izgradnje stadiona za svjetsko prvenstvo u nogometu poginulo 6.500 migrantskih radnika), grčka potpredsjednica EP-a zemlju je hvalila kao "predvodnika" u tim istim radničkim pravima. Kada je Doha otkazala posjet delegacije EP-a koja je trebala ispitati napredak u navedenim poljima, Kaili je otputovala sama i nakon sastanka s dužnosnicima ponovno Kataru izricala laude.

I dok predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen navodi kako su EU-u potrebni "najviši standardi" što se tiče nezavisnosti i integriteta, pojedini mediji ili pojedinci, poput njemačkog eurozastupnika Renéa Repasija, tvrde da "slučaj Kaili" predstavlja tek vrh ledene sante što se tiče "lobiranja" u korist pojedinih zemalja ili mutnih aranžmana. O Kataru se, primjerice, gotovo istim riječima kao i Kaili oglašavao i potpredsjednik EK-a Margaritis Schinas. Berlinski Die Tageszeitung podsjeća da je, nakon primanja Azerbajdžana u Vijeće Europe, grupa njemačkih političara iz CDU-a i CSU-a otišla na luksuzno putovanje u Baku (kritičari su to nazvali "kavijar-diplomacijom"). Svoj dio kolača, naravno, nastoje zahvatiti i korporacije. Ured europskog javnog tužitelja tako istražuje postupak nabave Pfizerovog cjepiva protiv koronavirusa vrijednog 1,8 milijardi dolara, a kada se ispostavilo da je sama Von der Leyen izmjenjivala brojne SMS-ove poruke s jednim od Pfizerovih direktora, EK je izjavila da spomenute poruke ne može naći. Bliskost eurokrata i moćnih firmi ilustrira i činjenica da je bivši šef Komisije José Manuel Barroso novo radno mjesto našao u američkoj investicijskoj banci Goldmann Sachs, gdje je sada savjetnik. Referirajući se na hapšenje Eve Kaili, šef Transparency Internationala Michiel van Hulten ustvrdio je da je EP dopustio "razvoj kulture nekažnjivosti, s kombinacijom labavih financijskih pravila i kontrola te potpunim nedostatkom neovisnog (ili bilo kakvog) etičkog nadzora". Drugim riječima, slučajevi poput ovog posljedica su sistema. Komisija je najavila skorašnje osnivanje etičkog tijela koje bi trebalo nadzirati sve EU-institucije, međutim, to tijelo prema najavama neće imati istražne ili izvršne ovlasti. Istovremeno ista EK s pozicije moralne superiornosti drži lekcije državama u kojima se razgranala korupcija, poput balkanskih zemalja.