U Opatiji će se od 22. do 26. augusta održati 21. izdanje Liburnia Film Festivala (LFF), najstarijeg festivala dokumentarnog filma u Hrvatskoj. U natjecateljskom programu publika će imati priliku vidjeti 20 od prispjelih 80-ak filmova koji su nastali lani i ove godine. Od toga pet ima svjetsku, a četiri hrvatsku premijeru, a mnogi su već nagrađeni ili su naišli na pozitivne reakcije publike.
Uz njih bit će prikazani i mnogi filmovi izvan konkurencije, pet filmova produkcijske kuće Restart koja je i suorganizator Festivala, izbor filmova autorica i autora rođenih na goranskom, istarskom ili primorskom području u sve popularnijem programu – Regionale, kao i tri posebna naslova. "Ovako živi jet set" Sunčice Ane Veldić posvećen je prijatelju, montažeru i dizajneru zvuka Martinu Semenčiću, koji je preminuo u januaru ove godine, a partnerski festival Beldocs predstavit će pobjednika selekcije Srpskog takmičarskog programa "Vodič za obalska utvrđenja" Tijane Petrović, a festival zatvara premijera filma Silvija Mirošničenka "Obalno šetalište".
- Puno je novih imena i mladih autora i autorica, neki stari poznanici, velik broj različitih produkcijskih kuća i rekao bih, nikad jači kratki dokumentarci. Ponovno su zajedno, na istom platnu, filmovi s radionica, akademija i profesionalne produkcije, filmovi napravljeni s budžetima i oni napravljeni potpuno bez njih. Stilski je zaista raznolik, ima nešto klasičnijih dokumentaraca, puno eksperimentiranja s formom, ali i različitim temama.
Od generacijskog filma "Kuća na Kraljevcu" koji otvara festival do "Obalnog šetališta" u potpunosti snimljenog duž Lungomarea koji prolazi kroz Opatiju, a zatvorit će Festival, plovimo kroz uzbudljivo filmsko iskustvo domaće dokumentarne produkcije - govori nam programski direktor festivala Oliver Sertić koji dodaje da je selekcija filmova za festival cjelogodišnji proces.
Ako govorimo o izrazito političkim filmovima, nekoliko ih se bavi ratom devedesetih, kao što su "Dezerteri" Damira Markovine i "Divlje cvijeće" Karle Crnčević, pa jednim bitnim dijelom i "Kuća na Kraljevcu" Pere Kvesića, dok krešendo filma Igora Gala o Pulskom festivalu završava Domovinskim ratom
- Pratim što se događa u hrvatskoj produkciji tokom godine, gledam i nezavršene verzije filmova, razgovaram s redateljima i producentima, pa se i prije objave službene selekcije može nazrijeti kakav ćemo program imati. Mora se reći da je hrvatska produkcija sve kvalitetnija, a odabir programa sve teži. Na svu sreću, postoji i više festivala i filmskih smotri, pa će neki naslovi koji nisu zaigrali kod nas imati priliku drugdje, a i kina sve više prikazuju dokumentarce. Uglavnom, izrazito sam zadovoljan programom ove godine i jedva čekam reakcije publike.
Sertić napominje i da u Regionalnom programu ima novih imena, posebno onih koja dolaze iz riječke Nove škole dokumentarnog filma koju vodi Filmaktiv.
- Ove godine u Regionaleu igra i novi dokumentarac "Matić poljana – život ili smrt" starog prijatelja iz Delnica Rasima Karalića. Nažalost, tu još uvijek nema redovite produkcije i većeg financiranja, pa produkcija oscilira. Prije nekoliko godina bilo je dvadesetak regionalnih prijava, ove godine dvostruko manje. Ali dobro je dok produkcije ima - kaže Sertić koji ističe da su filmovi i formalno i sadržajno raznorodni.
- U današnjem kompetitivnom svijetu u kojemu su novac, posjedovanje i broj klikova na društvenim mrežama jedina vrijednost, svako bavljenje filmom i kulturom uopće predstavlja izuzetnu angažiranost. Osobni, intimni dokumentarci, iako ih tako možda ne bismo na prvu nazvali, također su angažirani film. Ako govorimo o izrazito političkim filmovima, nekoliko ih se bavi ratom devedesetih, kao što su "Dezerteri" Damira Markovine i "Divlje cvijeće" Karle Crnčević, pa jednim bitnim dijelom i "Kuća na Kraljevcu" Pere Kvesića, dok krešendo filma "1991. Adio Jugo, film, adio jugoslovenski filmski festival, adio Jugoslavija... vidimo se u sljedećem ratu" Igora Gala o Pulskom festivalu završava Domovinskim ratom. Svi filmovi u programu predstavljaju stav autora i autorica, ponekad nedvosmislen i u glavu, a ponekad kroz raznorodan filmski jezik, simbole i metaforu - kaže Sertić.
Po načelu "film za film" Liburnia trenutno surađuje samo s Beldocsom.
- Oni prikazuju pobjednika LFF-a, mi pobjednika Beldocsa. Imali smo ideju širiti suradnju na cijelu regiju, ali u financijskoj situaciji u kojoj jedva krpamo kraj s krajem, a gotovo pola budžeta nam odlazi na smještaj, ta ideja je trenutno na čekanju - zaključuje programski direktor LFF-a.
O osobitostima i izazovima festivala pitali smo i direktoricu Jelenu Androić.
- Najveći izazov ovogodišnjeg izdanja ujedno je i najveći zajednički izazov građanima Hrvatske – drastičan rast cijena, a za nas je u tom kontekstu dodatno važna i cijena smještaja. Kako su naša javna financiranja već godinama podjednaka, izazov je u trenutnom financijskom okruženju organizirati festival po njegovim dosadašnjim standardima - kaže ona.
- Opatija osigurava preduvjete za održavanje festivala, pa tako ustanova Festival Opatija koja drži Ljetnu pozornicu ima partnerski status Festivalu. Kako je to specifičan turistički grad, teško je reći da diše film tih dana u godini. LFF svakako jest prepoznat kao brend Opatije i Primorsko-goranske županije, što se vidi po velikom interesu lokalnih medija, ali na našem se području njeguju tradicijska kultura i događanja s komercijalnijim predznakom, i u tom smislu nikad nećemo biti ta vrsta lokalnog ponosa - kaže Andoić.
Ona se osvrnula se i na gostovanja filmova s LFF-a u Gomirju, Krku, Puli i još nekim mjestima.
- Riječ je o posebnom programu odvojenom od festivala, turneji pobjedničkih filmova LFF-a "Liburnia uplovljava" koji zapravo ide cijele godine, ali se projekcije intenziviraju ljeti jer manja mjesta, na koja ciljamo, kulturne programe u najvećoj mjeri organiziraju ljeti na otvorenom. To je turneja s kojom smo počeli još 2014. S njom smo obišli tridesetak mjesta i gradova, od najjužnijeg Šibenika do Rovinja obalom, a onda i unutrašnjost, Liku i Gorski kotar, a iskustva su zaista različita.
Prijem podosta ovisi o tome kakva je inače kulturna ponuda u mjestu, na što su ljudi navikli, ima li uopće filmske publike, koliko su na promociji angažirani naši lokalni partneri. U Gomirju smo gostovali triput, i svako je gostovanje bilo drugačije. Ovo posljednje događalo se za lošeg vremena, pa su filmovi prikazivani u zatvorenom. Projekcija "Tvornica radnicima" u pulskom Uljaniku, koju smo suorganizirali s programom Kino Katarina, bila je pak pun pogodak, i jako emotivan događaj jer su mnogi Puležani i Puležanke ili prvi put ušli u brodogradilište ili su u njemu radili - kaže Androić.
- Ali što se tiče festivala, po šavovima smo pucali prije sedam-osam godina, dok smo još bili u Ičićima. Tada se dogodio značajniji boom. Odonda već godinama njegujemo stabilnu publiku, što je tristotinjak posjetitelja po večeri, uz iznimnu posjećenost ako se radi o specifičnom naslovu koji je poznatiji široj javnosti. Ali, moram reći da smo izuzetno ponosni što smo odnjegovali publiku za hrvatski dokumentarni film koja ga godinama vjerno prati - zaključuje Jelena Androić.
