Devetnaesto po redu izdanje Liburnia Film Festivala, odnosno festivala hrvatskog dokumentarnog filma koji se od 23. do 27. kolovoza održava na ljetnoj pozornici u Opatiji, uz 22 filma u konkurenciji donosi i bogat popratni program u kojem će uz projekcije 22 filma izvan konkurencije biti održani i brojni razgovori s autori(ca)ma, ali i niz noviteta.
- U ovoj godini, ma koliko ona bila nenaklonjena kulturnim manifestacijama, ponovno uvodimo novitete: dodatne nagrade za najbolju montažu, dizajn zvuka i fotografiju, dodatnu radionicu za projekte u rough cut fazi, veći naglasak na regionalni film i pretprojekciju na atipičnoj opatijskoj lokaciji, u Amerikanskim vrtovima, kojom obilježavamo ovogodišnju suradnju sa srpskim festivalom dokumentarnog filma Beldocsom. Dakle, ne samo da nismo usporili, već nanovo ubrzavamo - kaže za Novosti izvršna direktorica LFF-a Jelena Androić.
I lani je bilo slično, kada su prvi put, kao dio programa Europske prijestolnice kulture, prikazivali međunarodni filmski program.
- Lani smo bili jedan od rijetkih festivala koji je održan u svom terminu i bez rezanja programa, jer smo program organizirali u manje jedinice, za manje publike. Ove godine neposredno pred festival stigle su nove mjere za područje Jadrana, pa eto, festival moramo ograničiti samo na publiku s Covid-potvrdama, odnosno svim drugim relevantnim potvrdama. To je novi izazov na koji nas lanjsko iskustvo nije moglo pripremiti, no nadam se da se neće odraziti na posjećenost - dodaje Androić.
Na pitanje jesu li Grad Opatija i Primorsko-goranska županija prepoznali značenje ovog festivala, kaže da je LFF od Opatije značajniju podršku imao dok se održavao u Ičićima.
- Neobično je da Grad Opatija ne prepoznaje profesionalizaciju i rast festivala koji su se dogodili u međuvremenu, no pretpostavljam da na nas ne gledaju kao na festival visoke komercijalne vrijednosti što, ruku na srce, i nismo, i da se kao bogat grad izrazito okrenut hotelskom i elitnijem turizmu vode nekim drugačijim kriterijima. Voljeli bismo se jednom u njihovom budžetu pojaviti pod stavkom "manifestacije od posebnog interesa", što u Opatiji uživaju i po broju programa i po publici mnogo manja događanja - ističe Androić.
- S druge strane, županija nas prepoznaje kao jedno od najvećih kulturnih događanja, u okvirima svojih relativno skromnih sredstava namijenjenih kulturi. Hrvatski audiovizualni centar nas također još uvijek vodi kao mali lokalni festival, što više nismo. Ali kako kontinuirano ulažu u sve druge programe Udruge LFF, vjerujem da prepoznaju našu važnu ulogu na dokumentarnoj sceni. U tom kontekstu moram istaknuti Zakladu Kultura nova zbog čije podrške organizacijskom razvoju već tri godine zapošljavamo producenticu Udruge, a to ulaganje u ljude od velikog nam je značaja - ističe Androić, koja je izuzetno zadovoljna interesom publike.
- Kada je prije nekoliko godina festival posjetio jedan od njegovih osnivača koji je pamtio prizore iz Ičića od prije 18 godina, nije se mogao načuditi da hrvatski dokumentarni film na Ljetnu pozornicu dolazi gledati i do 500 ljudi po večeri. To je rezultat dugogodišnjeg rada. I mediji nas prate, dapače, jedna smo od medijski najvidljivijih manifestacija na širem području. Dokumentarni film otvara brojne društveno relevantne teme i kada se one medijima kao takve ponude, oni na njih dobro reagiraju - govori Androić.
- Ne sjećam se da je neki od filmova otkupljen za HRT zato što je prikazan na festivalu, ali su filmove prikazane na LFF-u birali selektori svih dokumentarnih festivala u regiji, zbog čega ih ciljano i pozivamo u goste. I to je jedan od naših doprinosa hrvatskom dokumentarnom filmu - kaže izvršna direktorica LFF-a.
Pitamo je jesu li barem u duhu započeli pripreme za jubilarno izdanje.
- Svakako. Kako će 20. LFF izgledati, još ne znamo, ali sigurno je da ćemo uvesti bar još jedan novitet. Tim koji ga radi izuzetno je uigran, svi su dio festivala već godinama, pa se i to prijateljstvo i zajednički entuzijazam prelijevaju na program i atmosferu - ističe Androić.
Oliver Sertić
Selektor Oliver Sertić kaže da je ovogodišnja berba filmova bila daleko bolja od očekivane. Produkcija je bila jednaka prošlogodišnjoj, ali hrvatski filmaši kvalitetom napreduju i to je sjajno. Mnogi dobri filmovi su početkom korone već bili u montaži, pa se poklopilo da su završeni proteklih mjeseci.
- Pogledao sam nešto više od 80 naslova, u što spadaju i profesionalne produkcije, filmovi s nekoliko radioničkih programa, televizije kao i nikada bolji filmovi Akademije dramske umjetnosti. Reklo bi se da korona nije utjecala na produkciju, ali to je zapravo pitanje za autore i producente jer vjerujem da su se susretali s izazovima kojih prije korone nije bilo - govori Sertić i ističe raznorodnost filmova zbog koje je teško izdvojiti nešto za preporuku.
- U konkurenciji za nagrade su 22 naslova u trajanju od četiri do 105 minuta, od samostalnih produkcija, filmova napravljenih financijama i energijom samih autor(ic)a, preko filmova nastalih na edukacijskim programima do profesionalnih filmova, manje ili više pristojno financiranih. Festival otvaramo hrvatskom premijerom dokumentarno-eksperimentalne minijature "Trafika" Dore Slakoper u produkciji ADU-a i sjajnim dugometražnim filmom "Tvornice radnicima" Srđana Kovačevića u produkciji Fade ina. Sedam filmova će na Ljetnoj pozornici biti premijerno prikazano. Osim "Trafike", tu su i svjetske premijere filmova "Neke se stvari nisu dogodile, a mi ih svejedno pamtimo" Tamare Bilankov, "Osijek – Kopenhagen, grad traži ubojicu" doajena eksperimentalnog filma Ivana Faktora, "Sve kaj ti nikad ne budem rekla" mlade autorice Bele Bračko-Milešević, hrvatska premijera filma "Horizont" Tanje Deman, ali i prva festivalska prikazivanja filmova "Lika / bez naslova" Ane Hušman i "Uvala" Davora Konjikušića i Nike Petković. U konkurenciji su i zadnji sjajni naslovi Ivana Ramljaka, Tihe K. Gudac, Renate Poljak, Elvisa Lenića i Đure Gavrana koji će ove godine održati i case study filma "Jedna od nas", a prikazujemo i njegove odabrane kratke dokumentarce - nabraja Sertić.
A kako su među filmovima i "Dubica" Marine Aničić Spremo i "Lika / bez naslova" Ane Hušman o krajevima koji propadaju 30-ak godina, zanimalo nas je kakva su to ostvarenja.
- Oba filma formatom su potpuno različita, no oba su osobna putovanja u mjesta njihove i/ili obiteljske prošlosti. Ako bismo ih trebali svrstati pod jednostavniji opis, rekao bih da ih veže nostalgija - kaže Sertić.
- Festivalski život filma ne traje predugo, najviše dvije godine, jer uvijek dolaze novi naslovi. Činjenica da je film odabran u konkurenciju nekog festivala već je skoro kao nagrada i puno govori o njegovoj kvaliteti. LFF je festival najboljih hrvatskih dokumentaraca u prošloj godini bez obzira na premijerni status, no činjenica da nam autori već nekoliko godina ukazuju povjerenje za svoja prva prikazivanja govori nam da nešto radimo dobro. Trudimo se prikazati širinu dokumentarnog filma, pa i dati šansu mladim talentima da prikažu filmove na velikom platnu - ističe Sertić.
Izražava zadovoljstvo sve većim brojem filmova koji dolaze iz onoga što u LFF-u zovu "regijom", odnosno Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije, što znači da su nastali ili u produkciji kuća iz tih županija ili su autori(ce) rođene tamo.
- Redovni pratitelji festivala znaju da posebnu pažnju poklanjamo regionalnim autori(ca)ma i da za njih imamo i posebnu nagradu. Ove je godine u konkurenciji pet filmova "iz regije", ali zbog velikog broja prijava pokrenuli smo i poseban program "Regionale" u Vili Antonio, gdje ćemo prikazati i druge vrijedne filmove za koje u konkurenciji, nažalost, nije bilo mjesta - kaže Sertić.
