Vlada britanskog premijera Borisa Johnsona nastavlja veliku reformu pravosudnog i represivnog sustava za koju mnogi kritičari tvrde da zemlju vodi prema de facto policijskoj državi. Zakonom o policiji, kriminalu, izricanju presude i sudovima, koji je u parlamentarnoj proceduri još od marta ove godine, predviđene su znatno oštrije kazne za pojedine vrste nasilnog kriminala, uključujući i lakše izricanje doživotnih kazni. Najviše zabrinutosti, međutim, izaziva način na koji je u novom zakonu regulirano pravo na protest. Već u prvim verzijama zakonom su potpuno kriminalizirani prosvjedi koji onemogućavaju izgradnju infrastrukture, što očito uključuje prosvjede lokalnog stanovništva i ekoloških grupa protiv izgradnje cesta ili novog aerodroma. Zakon je ljetos prihvaćen u Donjem domu parlamenta, a ovih dana o njemu raspravlja Dom lordova. U međuvremenu mu je vlada pridodala nekoliko amandmana kojima je dodatno pooštren. Njima se kriminalizacija protesta proširuje ne samo na novu, nego i na postojeću infrastrukturu, pri čemu nije ograničeno što sve policija može definirati kao važnu infrastrukturu. Moguće kazne uključuju godinu dana zatvora i neograničenu novčanu kaznu.
Kazneno djelo tako postaje i oblik protesta koji uključuje, primjerice, i samovezivanje prosvjednika za drvo ili prometni znak, ali odredba je toliko općenito sročena da može uključivati i držanje prosvjednika za ruke prilikom sjedenja (takozvani sit-in), što je više od stoljeća vrlo popularna metoda nenasilnog prosvjeda. Proširuju se i ovlasti pretraživanja automobila ili osoba bez posebnog naloga, a zbog sumnje u posjedovanje sredstava za prosvjedovanje. Zakonom se omogućava i zabrana pojedinim osobama da na bilo koji način, čak i zakonom dopušten, sudjeluju na protestu u slučaju da su ranije sudjelovali ili pozivali na prosvjed na kojem je počinjeno nenasilno kazneno djelo. To je slično zabranama prisustvovanja sportskim natjecanjima koje se izriču nogometnim huliganima, s tom razlikom da se ovdje zabrana odnosi na nenasilna kaznena djela, poput sit-ina, ali uključuje i izazivanje pretjerane buke, pa i samo pozivanje na protest, na primjer putem društvenih mreža.
Još od proljeća, diljem Engleske i Walesa organiziraju se protesti protiv ovog zakona pod nazivom Kill the Bill (u prenesenom značenju "Zaustavimo zakon"). Pojedine sukobe između policije i prosvjednika na ovim protestima vlada je iskoristila kao dodatni argument za pooštravanje regulacije. Originalni motiv za pooštrenje zakona, bez sumnje, val je prosvjeda klimatskih aktivista u Engleskoj proteklih godina. Grupe klimatskih aktivista poput Extinction Rebellion i povezane Insulate Britain, od 2019. pojačano su počele koristiti metode građanskog neposluha i nenasilnog otpora po uzoru na prosvjede protiv apartheida 1980-ih. Te grupe uključuju uglavnom mlade koji smatraju da je klimatska kriza uvjerljivo najvažniji problem sadašnjice, pogotovo za mlađe generacije, koje će se u narednim desetljećima morati nositi s posljedicama emisije ugljičnog dioksida. Unatoč brojnim samitima predstavnika država, konsenzus među znanstvenicima je da vlade nisu ni blizu dogovoru o bilo kakvom ograničenju emisija koje bi osiguralo da buduće generacije neće biti izložene znatnom pogoršanju životnih uvjeta i povećanom broju prirodnih katastrofa. Vladin "odgovor" na ovu rastuću zabrinutost mlađih generacija je – kriminalizacija nenasilne borbe za vlastitu budućnost.
